Slavna pisana djela, sasvim očekivano, često obiluju mudrim mislima koje su prave male životne filozofije.
Upravo iz tog razloga postoje rečenice koje vijekovima citiraju, pa istovremeno nisu rijetki slučajevi da originalna značenja popularnih citata sasvim pogrešno interpretiraju i prilagođavaju trenutnoj namjeni.
"Po potrebi, prema sklonosti i zbog užitka, svi citiramo. Takođe, teško je protumačiti tuđe misli, kao što ih je teško i izmisliti", kazao je još davno Ralf Valdo Emerson, američki filozof, esejista i pjesnik.
Neke od mudrosti istrgnute iz svog prvobitnog konteksta dobijaju tako potpuno drugačija značenja, a ovo su neke od najpoznatijih.
"Ljepota je istina, istina ljepota - to je sve što poznajemo na svijetu, i sve što je potrebno da znamo", često je korišten citat Džona Kitsa, engleskog pjesnika. Ova prekrasna rečenica, međutim, ne reflektuje Kitsovu filozofiju. Tačnije, u pjesmi "Oda jednoj grčkoj urni", odakle je ovaj stih, poeta kritikuje, osuđujući zbog površnog i idealizovanog pogleda na društvo.
Dalje, izostavljanje nekoliko riječi iz učestalog citata "Novac je izvor sveg zla" iz "Biblije" kralja Džejmsa igra veliku ulogu u bitno drugačijem svjetlu. Tačnije, u originalnom djelu ne tvrdi se da je novac sam po sebi zao, već je pohlepa i glad za novcem najveće zlo.
Još jedan od slavnih citata je onaj Roberta Frosta: "Krenuh putem kojim se rjeđe išlo i nakon toga ništa nije bilo kao prije".
Frost nikad nije zamislio da dva različita puta iskoristi kao metaforu za dočaravanje životnih nagrada, koje ćemo dobiti ako se odvažimo na istraživanje nepoznatog. Frost opisuje puteve kao podjednako lijepe i privlačne, te kaže da su, što se tiče putnika koji su njima hodočastili, otprilike - isti. Jednom prilikom objasnio je prijatelju Vilijemu H. Pričardu da je pjesma posvećena njegovom bliskom prijatelju Edvardu Tomasu, koji se uvijek žalio što nije prošao drugim putem, a ne onim kojeg su izabrali baš za tu šetnju.
Rečenice istrgnute iz svog prvobitnog konteksta
"Budi iskren prema sebi, kako ne bi bio lažan prema drugima", možda su riječi Vilijema Šekspira prema kojima treba živjeti i djelovati, ali u kontekstu "Hamleta", gdje su izgovorene, bile ironične. Ne izgovara ih plemeniti i neodlučni glavni protagonista tragedije, već Polonije, licemjer čije riječi nemaju težinu.
Još jedan njegov citat je pogrešno interpretiran, a to je onaj koji kaže: "Neki su rođeni veliki, neki stiču veličinu, a nekima veličina pada s neba".
Kao samostalna mantra ovaj citat savršeno funkcioniše, ali u originalnom kontekstu nije zamišljen da prenosi poruku iskrenosti. U drami "Na tri kralja ili kako hoćete" ovo je napisano u pismu Malvoliju, egoističnom, samodopadnom i arogantnom liku, koji izbjegava sve što je iole zabavno, a rečenica je namijenjena ismijavanju njegovog već prenaduvanog ega. Samo je Bard mogao otkriti da li je ona zaista "skovana" kao životna mudrost ili ne, ali sigurno je da je nosila i prizvuk ismijavanja grandioznosti same konstrukcije, budući da nije pogrešno tumačena, nego često i potpuno pogrešno upotrebljavana, i to u neprikladnim kontekstima. Ona je svojevrsna verzija ranije izreke koja tvrdi da je "Bog u detaljima". Originalna fraza često je pripisivana njemačkom arhitekti Misu van der Rou. Zbirka citata "Bartlett's Familiar Quotations" navodi da je izvor nepoznat, iako naznačavaju Gistav Flober i Kaspara Barlea kao potencijalne autore.
Bez obzira na sve jasno je da su kroz istoriju mnogi veliki mislioci negodovali nad tranformacijom početnog idioma.