Zdravko Čolić jedna je od najvećih muzičkih zvijezda na našim prostorima, koja ni u jednom trenutku svoje četrdesetogodišnje karijere nije gubila svoj sjaj.
Slavni Čola, rođeni Sarajlija, se u djetinjstvu mnogo više interesovao za sport nego za muziku, a ni upis Ekonomskog fakulteta nije doprinosio činjenici da će biti jedna od najvećih muzičkih zvijezda na ovim prostorima.
Ipak, muzika je preuzela primat, a popularni pjevač je svoje prve muzičke korake imao u Baošićima, naselju nedaleko od Herceg Novog, gdje je na plaži ili u kampu od deset uveče pa do jutra pjevao i svirao tada popularne svjetske hitove. Danas uživa u višedecenijskoj karijeri, ali kaže da uvijek nastoji ostati profesionalno dosljedan i pristojno poimati život.
"Ja sam mali hedonista, kada se opustim, onda baš uživam, ali se isto tako profesionalno ponašam i pristojno razmišljam o životu", kaže Čola.
Solistički koncert bi trebalo da 1. juni održi na Trgu Krajine u Banjaluci, kada će ljubitelji njegove muzike u gradu na Vrbasu imati priliku da uživaju u bezvremenskim hitovima. U intervjuu za "Nezavisne" govori o početku svoje muzičke karijere, koncertima, o saradnji s poznatim autorima, nastupu na "Eurosongu", ali i o tome zašto ponekad voli samoću.
NN: Nakon nešto manje od četiri godine opet ćete se družiti s publikom u Banjaluci. Šta nas očekuje u "Noći za pamćenje" i možemo li očekivati neka iznenađenja kada je repertoar u pitanju?
ČOLIĆ: Želja mi je bila da u okviru ovogodišnje turneje uradimo koncert u Banjaluci i, eto, ostvarila mi se, tako da ću nakon nepune četiri godine nastupiti u vašem gradu, zahvaljujući agenciji "Mint", koja je organizator. Nadam se da će to biti jedno lijepo veče. Poželio sam se Banjaluke i lijepo je da se svake tri-četiri godine napravi jedan malo veći koncert, bez obzira na manje nastupe koji se dešavaju između toga. U Banjaluku često dođem privatno, imam tu i dosta prijatelja, tako da se uvijek rado odazivam pozivima. Što se tiče repertoara, napravićemo neke izmjene, jer ću izvoditi pjesme koje nisam dosad izvodio na koncertima u Banjaluci. Koncerti na trgovima nisu svugdje dobri, a i nemaju svi gradovi tako velike i pregledne trgove kao što je vaš. Nekada se uspiju pokriti svi troškovi organizacije i zanimljivije je nastupiti na trgu, nego u zatvorenom prostoru. Lomili smo se između stadiona i trga, ali na kraju smo se ipak odlučili za trg. Zanimljivo je bilo i posljednji put kada sam tu nastupao i nadam se samo da će biti fino vrijeme.
NN: Vaš prvi solistički nastup bio je na festivalu "Vaš šlager sezone", kada ste nastupili pjesmom "Sinoć nisi bila tu", a kasnije ste izjavili da Vam je to bio jedan od najsrećnijih dana u životu.
ČOLIĆ: Upravo tako, tada sam bio na početku i nisam baš mnogo razmišljao o muzičkoj karijeri. Znao sam da ću se baviti muzikom, ali da ću se toliko dugo baviti muzikom, na jedan profesionalan način, nisam očekivao. Taj dan sam položio matematiku i istovremeno očistio drugu godinu na fakultetu, a naveče sam pjevao na "Šlageru sezone", gdje sam osvojio nagradu za interpretaciju i treću nagradu publike. Sutradan je u novinama izašao naslov "Pojavilo se novo ime: Zdravko Čolić", tako da je taj dan bio zaista poseban za mene. Prije toga sam bio član "Ambasadora" i "Korni grupe", potom sam odlučio da krenem u solističku karijeru, ali polako bez nekih velikih očekavanja. Svakako mi je taj dan ostao u lijepoj uspomeni.
Kada se opustim, onda baš uživam, ali se isto tako profesionalno ponašam i pristojno razmišljam o životu, kaže Čolić
NN: Na početku karijere imali ste priliku i da živite i radite u Njemačkoj. Međutim, niste pristali na to, iako je to za nekog ko počinje da se bavi pjevanjem bila dobra prilika. Zašto i jeste li se nekada pokajali?
ČOLIĆ: Fina je šansa bila, međutim tada je bilo drugačije vrijeme i na našim prostorima. Naravno, tada internet i digitalna tehnologija nisu bili razvijeni kao danas, da bi negdje radio morao si biti prisutan. Međutim, ja sam bio vezan za porodicu. Napravio sam nekoliko singlova koji su bili prosječni, ali su oni vjerovali u mene i željeli su da ostanem u Njemačkoj. Istovremeno, meni je jako dobro krenuo posao ovdje, bio sam među dragim ljudima, porodicom i nisam želio da napustim sve to.
NN: Nedugo nakon toga nastao je album "Ako priđeš bliže", a statisitka pokazuje da je to i jedan od najprodavanijih albuma u bivšoj Jugoslaviji!
ČOLIĆ: Da, to je moj najprodavaniji album, ukoliko govorimo o onom klasičnom načinu prodaje albuma, u smislu da ljudi dođu u radnju i kupe album. Zanimljivo je da se i dan-danas prodaju CD-ovi sa tim pjesmama.
NN: Za 1973. godinu kažu da je bila prelomna u sarajevskoj zabavnoj muzici. Vi ste tada nastupili na "Evroviziji". Kakva Vas sjećanja vežu za taj period i tu godinu?
ČOLIĆ: Tada sam nastupio za Radio-televiziju Sarajevo, Kemal Monteno je napisao pjesmu "Gori vatra", s kojom sam se takmičio na Opatijskom festivalu, na kojem sam i pobijedio. A to što je pjesma istovremeno bila pobjednik Opatijskog festivala i predstavnik na "Eurosongu" nekako se tako poklopilo u tom momentu. Pjesma je pravljena za Jugoslaviju, ne za Evropu, jer je raskidana na tri-četiri dijela. Možda je ona i najveći hit svih vremena u Jugoslaviji, uzimajući u obzir pjesme koje su se takmičile, jedino je možda "Džuli" bila u nekom momentu popularnija. No, sada je "Gori vatra" od svih pjesama koje su se takmičile na "Eurosongu" najpoznatija upravo zato što što je rađena za Jugoslaviju, a ne za Evropu, i nije ni mogla da postigne tamo neki uspjeh, ali je na našim prostorima tada odmah bila "zlatna ploča".
NN: Vaše pjesme stvarali su neki od najpoznatijih autora regionalne muzičke scene, počevši od Gorana Bregovića, Marine Tucaković, Arsena Dedića. Da li su poznata imena obavezno i recept za uspjeh?
ČOLIĆ: Mislim da nisu. Ranije je bila dobra diskografija i pjevači su odlučivali s kim će da rade. Tada su se svi izdavači i autori takmičili ko će imati pjevača ili grupu koji dobro prodaju ploče. Sam sam insistirao na nekim pjesmama koje sam želio da pjevam, kao i na određenim autorima, a sa druge strane, bilo je i autora koji su tražili da ja pjevam njihove pjesme. To je u stvari bila jedna uzajamna saradnja. Ali, moram priznati da sam ja bio u prednosti jer sam se odmah izdvojio kao pobjednik nekih festivala i imao sam dosta ponuda, a saradanja s tim poznatim imenima nastajala je vremenom.
NN: Jednom prilikom ste izjavili da je čovjek koji je slavan često sam. Koliko je Zdravko Čolić sam?
ČOLIĆ: Pa, ja nikada nisam sam, jer sam društven. Ali, pitanje je odlično! Volim nekad da se osamim i da idem u prirodu, da šetam i razmišljam, i da se odmorim od ljudi, i tada mi je lijepo. Tada se energetski popunim, što mi opet daje energiju za nastupe i komunikaciju s ljudima. U suštini sam društven tip i uvijek sam nekako okružen ljudima, prijateljima, što me posebno ispunjava.
Ponekad samoćom nastoji povratiti energiju koju crpi profesionalizam
NN: Poznati ste i kao neko ko ne štedi kada je zabava u pitanju, a često ste izjavljivali i da su Vam zabave po kafanama i uz tamburu nezamjenjive.
ČOLIĆ: Imam tu jednu hedonističku liniju. Kada se veseli, veselim se u pravom smislu te riječi. Ali, nekad želim da budem sam i pokušavam tu energiju, koju čovjek izgubi, da je opet sakupim i tako se na neki način oporavljam.
NN: Smatrate li da danas imamo svojevrsnu hiperpordukciju pjevača, s obzirom na to da je u posljednjih nekoliko godina bilo mnogo muzičkih takmičnja koja su "izrodila" brojna estradna imena?
ČOLIĆ: Ne znam koliko tu zvijezda ima. To su ljudi koji vole da pjevaju, ali malo ko se zadrži i napravi neku karijeru. Mada, njima je danas i teže, jer, s jedne strane, veoma se lako pojaviti u medijima i muzičkim emisijima, ali mali broj njih zadrži karijeru dužer od godinu dana. I malo je novih ljudi koji su se održali.
Obožavateljka Majda
NN: U Banjaluci imate i jednu od Vaših najvatrenijih obožavateljki Majdu. Međutim, u Zenici je nisu odmah pustili na Vaš koncert.
ČOLIĆ: Bila je u Zenici, nisu je prepoznali, te joj nije odmah bio dozvoljen ulaz. Čak su me zvali i ljudi iz Hrvatske i pitali ko je ona, pa sam im objašnjavao da je to čuvena Majda. Radujem se kada je vidim. Ona nije samo moj već estradni i muzički pratilac i ima tu neku energiju, te je uvijek draga nama pjevačima.
Novi album
NN: Vaš posljednji album "Kad pogledaš me preko ramena" izašao je prije dvije godine. Da li već radite na novim pjesmama?
ČOLIĆ: Trenutno imam neke svoje autorske stvari, već smo krenuli da radimo na tome. Očekujem i neke nove ljude koji imaju neke ideje u vezi sa mnom i uvijek se radujem tome, jer takve pjesme budu mnogo bolje nego kada ja nešto napravim. Moguće je da ćemo izdati neki ljetni singl, a ostatak ćemo raditi do kraja godine ili do početka naredne.