Premijera baletske predstave "Grk Zorba", rađene prema režiji i koreografiji Konstantina Kostjukova, biće odigrana sutra u 19.30 na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS).
Riječ je o spektakularnoj predstavi u kojoj učestvuju solisti i ansambl baleta NPS, solisti i hor Opere NPS uz pratnju Sarajevske filharmonije pod dirigentskim vođstvom maestra Ognjena Bomoštara.
Predstava je nastala prema romanu Nikosa Kazantzakisa, kao i prema kultnom filmu i mjuziklu sa Brodveja kompozitora Mikisa Theodorakisa.
Konstantin Kostjukov je priznati baletan, koreograf, režiser i baletski pedagog koji je dugi niz godina bio prvak Narodnog pozorišta u Beogradu. Koreografiju i režiju je potpisao za brojne baletske predstave od Temišvara i Novog Sada, do Beograda i Sarajeva, gdje je 2017. godine postavio baletsku bajku "Krcko Oraščić".
Više o predstojećoj premijeri, saradnji sa sarajevskim ansamblom, muzici i baletu na Balkanu Konstantin Kostjukov je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Uskoro se u Narodnom pozorištu Sarajevo očekuje premijerno izvođenje baleta "Grk Zorba", za koji Vi potpisujete koreografiju i režiju. Kako teku pripreme i saradnja, te koliko ste zadovoljni uoči premijere?
KOSTJUKOV: Već duže vreme teku pripreme zato što je predstava dosta zahtevna, bez obzira na to što nije u pitanju klasični balet, koji je osnova svih baletskih umetnosti, nego je reč o predstavi folklornog tipa. Muzika naređuje da to bude jako dinamično, ima puno emotivnih deonica i bilo je dosta posla. Međutim, ansambl jako dobro radi, imam višegodišnje iskustvo sa sarajevskim baletskim ansamblom, lepo smo sarađivali i ranije dok sam bio baletski igrač, a i radio sam koreografiju "Krcko Oraščić". Imamo dobru saradnju, trupa je jako lepo primila ovaj projekat, sa velikim interesovanjem i željom je ušla u rad koji uopšte nije jednostavan. Sve smo lepo odradili što se tiče tehničkih, folklornih i savremenih deonica, kao i emotivnih jer čim govorimo o Balkanu bez emocija ne može. Čeka nas premijera koju svi priželjkujemo. Ovo je jedan veliki spektakl u kojem učestvuje oko 100 ljudi na sceni. Stvarno je to čarobno videti i jedva čekamo da dođe publika, ne samo iz Sarajeva, već i iz okolnih gradova i, naravno, turisti koji posećuju Sarajevo.
NN: Ova predstava je nastala po kultnom filmu i mjuziklu sa Brodveja "Grk Zorba" kompozitora Mikisa Theodorakisa. Zbog čega ste baš ovaj komad odabrali?
KOSTJUKOV: Ovaj balet je nastao prvo po romanu Nikosa Kazantzakisa "Život i dela Aleksisa Zorbe", koji je poznatiji pod naslovom "Grk Zorba". Kasnije je napravljena muzika Mikisa Theodorakisa na osnovu tog romana, koja je pravljena za balet, a tek posle je to bio mjuzikl. Mjuzikl nije toliko popularan i nije toliko zaživeo, baletska verzija je ipak bila dosta značajnija, jača i bolja. Ona se mnogo raširila i zaživela, ta predstava se izvodi u puno zemalja, na mnogo pozorišnih scena, u blizini su to Novi Sad, Maribor, Ankara… Ja sam se oslanjao više na roman i vizuelno na film s Entonijem Kvinom, zato što neke scene ovog baleta dosta liče na film.
NN: Vi ste ovaj balet izvodili i kao igrač, a krajem devedesetih ste gostovali u Banjaluci sa pozorišnom trupom iz Novog Sada. Koliko je drugačije biti u ulozi koreografa i reditelja u odnosu na ulogu igrača?
KOSTJUKOV: Mnogo je drugačije, ali meni jako mnogo pomaže to što sam igrao. Drugačije čujem muziku, lakše mi je sve nego koreografu koji možda nije igrao, mnogo lakše i brže idem do nekih pokreta. To ne mora biti uvek slučaj. Verujem da ima koreografa koji su igrali možda jednu ili dve godine pa se odmah uputili u koreografsku priču. To sve zavisi od talenta, predispozicija, nema pravila, ali u mom slučaju igra je dosta pomogla.
NN: Ova baletska predstava će biti izvedena uz muzičku pratnju Sarajevske filharmonije. Koliko je muzika značajan segment baleta, na koji način se dopunjuju i koliko ste zadovoljni finalnim proizvodom u baletu "Grk Zorba"?
KOSTJUKOV: Muzika je osnovni segment. Ona je najznačajnija i za balet i za operu, jer bi se bez nje to svelo na pantomimu i gimnastiku. Balet i jeste umetnost zato što leži na muzičkoj podlozi gde postoji emocija, dramaturgija, koncepcija, siže i sve što kompozitor piše. Koreograf posle na taj kostur nadograđuje, telo igrača postaje jedna vrsta vidljive partiture i počne da govori. Posao koreografa i režije i jeste da ta muzika pređe u vidljivo izvođenje kroz telo baletskih umetnika. Ova obrada je jako zahtevna ritmički, dosta je isprekidana i melos Balkana se ogleda kroz ovu muziku, ali Sarajevska filharmonija jako lepo izvodi ovo delo i apsolutno sarađuje s ansamblom. Ja sam i ranije radio sa Sarajevskom filharmonijom i znam da su ti ljudi profesionalni i jako kvalitetno rade svoj posao, zato sam vrlo rado došao i drugi put kad su me zvali da budem koreograf.
NN: Gostovali ste u brojnim zemljama svijeta: od Kanade, Japana, Kube do Njemačke i Rusije… Kakva su Vam bila iskustva sa različitim gledaocima i kako biste ocijenili publiku našeg regiona, da li se gaji zainteresovanost te senzibilitet koji je potreban za praćenje baletske umjetnosti?
KOSTJUKOV: Svuda u svetu publika različito reaguje. Mogu da kažem da svi apsolutno vole igru, tu nema dileme. Samo što različita publika ima različite preference, na primjer Japanci više daju prednost klasičnom baletu, to je za njih svetinja i nešto najlepše što postoji, dok se u Evropi više gleda savremeni, moderni balet i po tome se jedino razlikuje publika. Ne postoji zemlja gde pokret i igra ne bi zainteresovali ljude, a ovo podneblje pogotovo. Balkan je muzičko podneblje, pevačko podneblje sa mnogo talentovanih kompozitora i izvođača, nema šanse da publika ne voli igru i baletsku umetnost.
NN: Šta Vi vidite kao korake koje je potrebno preduzeti da bi se u našoj sredini publika više uputila na balet?
KOSTJUKOV: Ovde je jako posećen balet, ja već dva i po meseca ovde radim i vidim da publika traži kartu više za bilo koju baletsku predstavu. Publika voli baletsku umetnost, samo treba praviti nove interesantne projekte. Zato i mislim da je ovaj projekat pun pogodak. Mislim da je ovo pravi momenat i apsolutno ispravna i pametna odluka uprave pozorišta da stavi ovaj balet na repertoar. Od dečjih predstava ja sam pogledao "Snjeguljicu i sedam patuljaka", kao i "Šeherezadu", te "Krcka Oraščića". Nije bitno da li je za decu ili za odrasle - predstave su posećene. Mislim da bi za publiku koja voli balet trebalo pojačati repertoar, moglo bi da bude malo više komada. Što se ostalog tiče, za više premijera treba i više novca, to je do vrha da više ulaže u kulturu.
NN: Bavite se i pedagoškim radom. Koji dio posla je teži i izazovniji: stvaranje predstava ili obučavanje mladih i koji donosi više satisfakcije? Može li se to uopšte razdvojiti?
KOSTJUKOV: Kad radiš predstavu to je mnogo veći dijapazon, to je mnogo veći prostor mašte, uključivanja nove vizije, što je za umetnika mnogo interesantnije. Spaja se mnogo više stvari, radi se sa orkestrom, horom, stvaraju se novi pokreti. Ja volim i da radim sa decom. Inače volim decu i volim da pomognem bilo kome, pogotovo njima, i cilj mi je da njihov put do nekog uspeha bude kraći nego moj. Dakle, ne samo da njima prenesem svoje znanje, nego da oni za kraći period savladaju nešto i mislim da je to pravi pedagog. Igrač je sasvim drugačija profesija od koreografa ili reditelja. Baletom sam i počeo da se bavim sa željom da budem igrač, čovek uživa kad pravi neku ulogu, kad zaboravi kako se zove, kad izbija svoj identitet i pravi novog čoveka. To jeste teško fizički i psihički, ali je i jako zanimljivo, kao i kad publika čeka tebe, a u stvari vidi nekog drugog.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.