Predstava "Kiselina" režisera Nermina Hamzagića trebalo bi da otvori program šestog Sarajevo festa 15. septembra sa početkom u 19.30 u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Riječ je o komadu koji je rađen u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica po tekstu Asje Krsmanović, a praizvedbu je imao u aprilu u njemačkom Teatru Oberhausen, kao dio programa Goethe instituta.
Nermin Hamzagić je filmski i pozorišni reditelj aktivan i kao predsjednik Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, koji još od svog prvog igranog filma "Pun mjesec" iz 2019. godine reda brojne uspjehe.
Više o predstojećem Sarajevo festu, predstavi "Kiselina", te trenutnom stanju bosanskohercegovačkog filma, Hamzagić je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Sarajevo fest otvara Vaša predstava "Kiselina". Kako će ovaj komad odgovoriti na motiv festivala "Sekularna"?
HAMZAGIĆ: Radujemo se prilici da izvedemo predstavu pred sarajevskom publikom. U predstavi "Kiselina" istražujemo naš intiman odnos prema gubitku, smrti, ali i životu. Kao društvo, uvažavajući naše razlike i vjerovanja, moramo da njegujemo slobodu kako bismo imali priliku da propitujemo i istražujemo sve aspekte društvenog života. Uvjerenja sam da sekularizam, kao koncept, štiti i religiju, kao duhovnost, od zloupotrebe i instrumentalizacije za podsticanje mržnje i netrpeljivosti. Iako nismo tematski direktno vezani, ipak naša predstava nastaje u prostoru slobode koji, između ostalog, omogućava i sekularizam.
NN: Sarajevo fest je među mlađim festivalima na našem području. Kako Vam se čini ovogodišnji program, kakav je festival pred nama?
HAMZAGIĆ: Sarajevo fest kroz godine raste i etablira se kao važna umjetnička platforma i prostor dijaloga. Radujem se predstavama svojih kolega, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz regiona.
NN: Zbog čega su značajni ovakvi, uslovno rečeno, manji festivali, kakvu budućnost predviđate Sarajevo festu?
HAMZAGIĆ: Važnim mi se čini da festivali okupljaju i njeguju kritičku misao, da su prostori slobode u kojima se susreću različiti pogledi na stvarnost u kojoj živimo i koju svi zajedno oblikujemo. Od samog početka, Sarajevo fest nastoji u fokus stavljati angažiranu umjetnost. Nadam se da će Sarajevo fest, ali i mnogi drugi festivali i umjetničke inicijative, uspijevati opstati u izazovnim okolnostima našeg vremena. Prostori susreta i kritičkog promišljanja jedan su od uslova za društveni oporavak i progres koji nam je svima prijeko potreban.
NN: "Kiselina" je rađena po tekstu Asje Krsmanović. U kojoj mjeri je savremeni dramski tekst zastupljen ne samo u teatru, nego i na filmu, zbog čega je značajno obrađivati ga i podsticati savremene dramaturge?
HAMZAGIĆ: U zadnje vrijeme znatno više. Pozorišta nastoje u svoje repertoare uključiti bh. dramski tekst. Mislim da je potreban kontinuitet kako bi dramski pisci imali vremena za vlastiti umjetnički razvoj. Ukoliko se u naredim godinama strateški bude podsticalo dramsko pismo, možemo očekivati rezultate. Strategija bi bila odraz opredjeljenja i prepoznavanja potrebe i važnosti za njegovanjem bh. dramskog pisma, jer govori o nama ovdje i sada, njeguje jezik i otvara nove perspektive. Vjerujem da naša publika također želi gledati suvremeni bh. dramski tekst u teatru. Naravno, važno je iste prevoditi na inostrane jezike, promovirati i omogućiti im regionalnu, ali i međunarodnu vidljivost.
NN: Pomenuta "Kiselina" je praizvedbu imala u Teatru Oberhausen u istoimenom njemačkom gradu, kao dio programa Goethe instituta. Koliko naše područje ima potencijala i talentovanih ljudi i u kojoj mjeri se taj potencijal iskoristi?
HAMZAGIĆ: Mišljenja sam da su naši umjetnici i umjetnice dokazali da svojim radom jesu dijelom evropskog, ali i svjetskog kulturnog prostora. Usljed odsustva jasnih kulturnih politika, sigurnog i dovoljnog finansiranja, ipak govorimo o individualnim uspjesima koji vrlo često nastaju usprkos sistemu, a ne kao rezultat sistemskog pristupa razvoju i njegovanju mladih talenata. Goethe institut, ali i mnoge druge međunarodne institucije vrlo predano rade na internacionalizaciji bh. kulture, ali ne mogu i ne trebaju sami nositi takve inicijative. Važno je da i naše institucije prepoznaju i snažnije podrže takva nastojanja. Mala smo zemlja, i važno je da predano njegujemo i razvijamo vlastitu kulturu, oslanjajući se pri tome na pomoć i podršku međunarodnih prijatelja.
NN: Koliko se rad na predstavi razlikuje od režiranja filma, može li se reći da je jedno zahtjevnije ili komplikovanije od drugog?
HAMZAGIĆ: Film i teatar su različiti mediji, sredstva su drugačija, ali jednako su zahtjevni. Traže izuzetnu predanost, posvećenost i istrajnost. Uživam u istraživanju kako umjetnosti teatra, tako i umjetnosti filma.
NN: U više navrata ste govorili da bosanskohercegovačka filmska industrija kaska za regionom kada je riječ o sistemskom ulaganju i strateškom razvoju. Šta Vi, kao predsjednik Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, vidite kao korake koje je neophodno učiniti da bi se film kod nas razvijao?
HAMZAGIĆ: Mislim da je važan sistemski pristup kulturi kroz kreiranje sveobuhvatnih kulturnih politika, jačanje institucija i donošenje zakona. Nemoguće je promatrati filmsku umjetnost izdvojeno od ostalih grana umjetnosti. Mislim da je važno da kada govorimo o izazovima pred kojima se nalazi umjetnost u Bosni i Hercegovini, uvažavajući specifičnosti, tražimo rješenja koja će omogućiti kontinuirani rad, garantirati slobodu i njegovati profesionalizam i izvrsnost. Politika i umjetnička zajednica moraju kroz dijalog kreirati kulturne politike.
NN: Na čemu trenutno radite, kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu?
HAMZAGIĆ: Trenutno radim na svom drugom dugometražnom igranom filmu. Kao i moje kolege i kolegice, nadam se skorom raspisivanju konkursa Fondacije za kinematografiju. Na izmaku smo druge godine kako nema javnih poziva za finansiranje. Nadam se da će se iz ovog zastoja ipak izroditi nova strategija i opredjeljenje za razvoj bosanskohercegovačkog filma.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.