Vizuelna umjetnost

Pratite nas na Google news

Milivoje Unković: Poštujemo mjere, ali ne možemo se zavući u mišju rupu

Milivoje Unković: Poštujemo mjere, ali ne možemo se zavući u mišju rupu
Foto: V. Tripić | Milivoje Unković: Poštujemo mjere, ali ne možemo se zavući u mišju rupu
Milan Rakulj

Milivoje Unković, akademik, poznat i kao selektor i organizator Međunarodne umjetničke kolonije, desetu godinu zaredom u petak uveče na izvorima rijeke Plive otvorio je Međunarodnu umjetničku koloniju nazvanu po pomenutoj rijeci.

Kolonija "Pliva" ove godine ugostila je 14 umjetnika iz Srbije i Republike Srpske, a oni će realizovati svoje individualne programe iz oblasti slikarstva i vajarstva sve do 19. jula, za kada je, u 18 časova, zakazano otvaranje izložbe i svečano zatvaranje kolonije. Povodom deset godina rada Međunarodne umetničke kolonije "Pliva", Unković je govorio i za "Nezavisne novine".

NN: Kolonija "Pliva" obilježava mali jubilej. Možete li napraviti rezime dosadašnjeg uspjeha?

UNKOVIĆ: Ove godine međunarodna umjetnička kolonija Pliva obilježava deset godina od svog osnivanja i deset godina rada. Kolonija je počela s radom 2011. godine i, evo, 2020. obilježavamo taj mali i skromni jubilej, ali ako se zaviri u statistiku svih ovih deset godina, onda je to iznenađenje i za nas organizatore. Mogu da kažem da su u ovih deset godina 74 različita umjetnika iz različitih zemalja boravila na Međunarodnoj koloniji "Pliva". Gosti su dolazili iz Rusije, Amerike, Španije, Srbije, Makedonije itd. Jedna veoma interesantna, da tako kažem, plejada umjetnika, od afirmisanih, profesora univerziteta i ljudi koji su stekli veoma dobru reputaciju, do mlađih kolega koje su tek završavale akademiju i bile u nekim početnim fazama, a kojima ova kolonija i te kako posvećuje pažnju. Tu je uvijek dolazilo do jedne sinteze iskustva i mladosti uz uvažavanje i jednih i drugih.

NN: Koliko je otprilike umjetničkih djela nastalo za ovih deset godina?

UNKOVIĆ: Nastalo je preko 200 umjetničkih djela: slika, skulptura, grafika, crteža, objekata, tako da se stvorio jedan zavidan fundus koji se trajno čuva. On se ne otuđuje. On je u kolekciji "RTG kompani" u Banjaluci.

NN: Kolonija ima i produženu djelatnost u vidu izložbi...

UNKOVIĆ: Tako je, tokom godine, van termina same kolonije, organizujemo izložbe. One su organizovane u Galeriji Kulturnog centra u Doboju, pa nekoliko puta u Galeriji "Sreten Stojanović" u Prijedoru, dva puta u Galeriji akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci, u Gradskoj galeriji u Nevesinju itd. Preko tih izložbi ova kolonija je dala neke informacije u širem smislu i drugim sredinama i to je, ako smijem da kažem, neki naš mali doprinos ukupnom kulturnom dešavanju na prostoru Republike Srpske. Ne bih sad govorio o onoj ekonomskoj računici, za izložbe koje su zahtjevne i za koje je potrebno dosta sredstava, a to je jedan od razloga zašto ne realizujemo više postavki, da bismo mogli da budemo još intenzivniji.

NN: Pored likovnih umjetnika, često su vam gosti i književnici, dramski umjetnici, muzičari, stoga se ova kolonija ne naziva samo likovnom, nego umjetničkom?

UNKOVIĆ: Da, često pozivamo goste iz drugih umjetničkih oblasti. Gost je bio pokojni Zoran Hristić, nedavno preminuli kompozitor. Tu je bila Dunja Simić, naša proslavljena operska diva, sa svojim studentima. Pripremali smo koncerte klasične muzike. Bilo je tu i promocija knjiga i večeri poezije, kao što je pretprošle godine, ako se ne varam, sa pjesnikom Borom Kapetanovićem. Bio je gost dramski umjetnik Tihomir Tika Stanić itd. Naravno, pokušavali smo da, pored ovih naših, uslovno rečeno, redovnih djelatnosti, tokom rada kolonije da pratimo i nama interesantna zbivanja. Tako smo 2013. godine, godinu dana prije svih ostalih, obilježili stogodišnjicu Velikog rata. Radili smo performans i snimili jedan video i to je bila jedna rekonstrukcija posljednje večere Ferdinandove u hotelu "Bosna" na Ilidži i rekonstrukcija suđenja pripadnicima Mlade Bosne. Današnja istorija pokušava da pravi nekakvu reviziju istine i na neki način i mi smo tu reagovali. Umjetnici su bili porota, Hristić je bio sudija, Tika Stanić je bio narator koji je igrao Ivu Andrića, mladog mladobosanca, itd. Puno tih nekih stvari pored slikarstva, vajarstva i multimedijalnih koncepata smo obuhvatili u ovoj koloniji.

NN: Što se tiče likovnih umjetnika, kojim kriterijumima ste se vodili prilikom ovogodišnje selekcije?

UNKOVIĆ: Kako je bilo svih ovih godina, tako je i ove godine. Sami umjetnici kroz svoju afirmaciju i kroz svoj stvaralački rad koji je definisan kroz razne izložbe i priznanja na neki način su se preporučili. Njihov rad je, po onome što pratim, garant kvaliteta kolonije. Mnogi od njih su i profesori akademija, ali tu su, kao što sam već rekao, i mlađe kolege. To je, da tako kažem, neki fin gest prema njima. Kroz jedno druženje, upoznavanje sa starijima, oni stiču iskustva i u onom neposrednom razgovoru, dijalogu i druženju kroz deset dana. Uvijek dobro dođe upoznavanje takve vrste i davanje do znanja njima da računamo na njih, a to su oni studenti koji zaista svojom darovitošću nagovještavaju da mnogo toga mogu da daju. Na nama svima je da ih podržavamo i kolonija to u kontinuitetu radi svih ovih deset godina.

NN: Kolonija, uprkos aktuelnoj pandemiji, održava kontinuitet i ove godine.

UNKOVIĆ: Ove godine zbog aktuelne situacije pozvali smo samo umjetnike iz Srbije i Republike Srpske. Putovanje je otežano, ali da bismo obilježili jubilej i da ne bi bilo prekida, odlučili smo da održimo koloniji. Objekti u kojima smo smješteni ispunjavaju sve standarde koji su propisani, tako da smo, uslovno rečeno, u jednoj kreativnoj samoizolaciji.

NN: Mislite li da će pandemija ostaviti dugoročnije posljedice po umjetnost?

UNKOVIĆ: Teško je to reći. Kao što je ostavila posljedice po čitavo društvo, vjerovatno će i po umjetnost. Sve je već u nekoj potpuno drugoj dimenziji, počevši od straha koji se provukao kroz sve pore društva na svjetskom nivou. Ne znam kome je to cilj. Naravno, respekt prema struci i onome što ljekari govore. To treba ispoštovati i mi to maksimalno radimo, ali očito je da život mora da ide dalje. Što se mene lično tiče, nemam puno ni psiholoških ni drugih problema. Pripadam ljudima, kao i većina, koji poštuju zajednički dogovor, bez obzira na to da li je to pitanje zabrana ili određenih kriterija ponašanja, ali smatram da i u takvim uslovima ljudi treba da daju neki svoj doprinos i da nastavimo život dalje. Vi ste pisali ovih dana i o izložbi djela Predraga Marjanovića u Galeriji ANU RS. Galerije i jesu po svom karakteru stvorene za manji broj ljudi. Ljudi dođu, pogledaju i odu. Dakle, može se ispoštovati sve što je epidemiološki savjetovano. Ne vidimo razlog ni da taj neki dio ne bude mala relaksacija na ovo ukupno patetično stanje koje je nametnuto na svjetskom nivou. Ja mislim da to dobro dođe, što svjedoče kolege koje su stigle ovdje. Jedino Boga molimo da slučajno neko ne bi pokupio taj virus. Svi su živi i zdravi i zasad to funkcioniše uz sve propisane mjere. Čovjek ne može da se uvuče u mišju rupu i da čeka ne znajući šta.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije