BANJALUKA - Sto godina je od smrti Amadea Modiljanija, a interesovanje za ovog umjetnika ne da ne jenjava, nego neprestano doživljava svoj rast.
Preminuo je 24. januara 1920. godine u Parizu, gradu u kojem je stvorio svoja najvrednija djela i mjestu u kojem je živio kao nepriznati i za to doba umišljeni genije. Istina, Modiljani je plijenio svojom pojavom. Spisak bolesti od kojih je bolovao, alkoholnih pića i opijata koje je konzumirao i žena koje je volio bio je podugačak. Takvu dekadenciju mogao je da donese samo Pariz Modiljanijevog doba. Samo u to vrijeme i na tom mjestu tvorac ženskog akta za koji danas kineski biznismeni daju 170,4 miliona dolara i slikar čije su slike na popisu najskupljih na svijetu, mogao je da hoda go zbog očajne prodaje i vraća se u svoj atelje grleći skulpture pravljene od ukradenog kamena nazivajući ih stubovima nježnosti. Bio je to avangardni Pariz opčinjen primitivnom umjetnošću godinama unazad kolonizovane i eksploatisane Afrike. Bio je to Pariz koji je eksploatisao najvrednije ljude tog doba. Pariz u kojem je Modiljani plaćao piće i obroke svojim slikama. Neke od njih tek u 21. vijeku izlazile su iz ilegale, utvrđivana im je autentičnost i slate su pred milijardere u vodeće aukcijske kuće. Čudan je to neki ekstremno bogati svijet u totalnoj suprotnosti s takođe čudnovato ekstremnim Modiljanijem. No, imao je i on i za života svoje mecene. Jedan od njih Pol Aleksandr, koji ni izbliza nije bio moćan kao ovi iz aukcijskih kuća, kasnije je svjedočio kako su određene figure progonile Modiljanijev um.
"Opsjednut nekom figurom crtao bi grozničavo, nevjerovatnom brzinom, nikada ne retuširajući, već deset puta počinjajući iznova, kraj svetlosti svijeće. Isto tako je i vajao. Dugo bi skicirao, a onda direktno 'napadao' kameni blok", svjedočio je Aleksandr. Opisane "napade" kao gotova umjetnička djela, sa druge strane, mnogi poznavaoci Modiljanijevog djela vide kao određenu vrstu smirenosti, a navodne biografske podatke više prepisuju mitu nego stvarnosti.
"On je svojevoljno i ponosno igrao ulogu modernističkog napaćenog umjetnika; muški je objektivizovao žensko tijelo; usvojio je elemente primitivne umjetnosti bez trunčice nelagode. Dane je natapao apsintom i hašišom. Prijatelji su ga posmatrali u eksplozivnim naletima nasilja ili sklupčanog uz zid od očaja. Ali, kako je samo stvarao", zapisala je Dženi Uglou povodom izložbe "Modiljani bez maske", koja je prikazana u Londonu i Njujorku. Naravno, ma koliko pokušavali skrenuti pažnju na Modiljanijev besprijekorni rad, istoričari umjetnosti ne uspijevaju obuzdati mit koji traje već sto godina i koji doprinosi ne samo duhovnoj, nego i materijalnoj vrijednosti njegovih djela, u kojoj nikad nije uspio uživati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.