Znajući šta konkretno od kulture želimo više se nikada ne smijemo dovesti u situaciju u kojoj smo bili 2016. godine kada su nam se, jedan za drugim, ugasili "Kratkofil", "Flaster" i "Ars Kozara". Ironično je da sam ja bila aktivni član dvije od tri nabrojane manifestacije ("Flastera" i "Kratkofila").
Ovo je za "Nezavisne" kazala Monika Ponjavić, teoretičar filma, teatrolog i scenograf, te član tima "Evropska prijestonica kulture Banjaluka 2024".
Prema njenim riječima, dobra podloga za odluku Banjaluke da bude grad kandidat za EPK bio je dokumet Strategije razvoja kulture RS za period od 2017. do 2021. godine, koji je usvojen 20. jula tekuće godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NS RS).
"U pitanju je izuzetno realan dokument koji je u NS RS izazvao kvalitetnu raspravu, rezultirajući uniformnim zaključkom da u kulturu jednostavno moramo ulagati", govori Ponjavićeva, naglašavajući da je jedan od njenih osnovnih motiva da prihvati rad u timu EPK Banjaluka 2024. pokušaj stvaranja uslova za revitalizaciju kulturne scene, da se ugašeni festivali vrate, ili ako to više nije moguće, onda da se pojave neki slični projekti koji će istom energijom zaokupiti javni prostor Banjaluke kojem sve više nedostaje vitalnosti i dinamike.
Sve ovo biće moguće konstantnim ulaganjem u kulturu, postala Banjaluka evropska prijestonica kulture za sedam godina ili ne, a kakve su šanse ovog grada da to bude i šta uopšte znači evropska prijestonica kulture, Ponjavićeva je pričala za "Nezavisne".
NN: Šta u najkraćem za jedan grad znači da postane prijestonica kulture?
PONJAVIĆ: Odluka da se uđe u proces aplikacije na program Evropske komisije pod nazivom "Evropska prijestonica kulture" je zapravo odluka grada Banjaluka, odnosno gradonačelnika, da se pristupi rješavanju problema u gradu koji su u direktnoj sprezi sa kulturom.
"Evropska prijestonica kulture" je prvenstveno razvojni projekat, što znači da će se u Briselu sljedeće godine u oktobru, kada predamo aplikaciju za prvi krug, ocjenjivati naš plan razvoja grada, na kojem trenutno radimo. Ocjenjivaće se plan Banjaluke, onakvom kakvom je mi vidimo 2024. i kakvom bi, kao drugi najveći grad u Bosni i Hercegovini, trebalo da bude, a ne trenutno stanje grada, u kulturi ili bilo kojoj drugoj oblasti.
NN: Kolike su šanse da Banjaluka bude izabrana 2024. godine za EPK?
PONJAVIĆ: I velike i male. Teško je o tome govoriti u ovom trenutku, pogotovo sada kada smo u jednoj prilično ranoj fazi svega. Uspjeh zavisi prvenstveno od spremnosti umjetnika, stručnjaka u kulturi, ljudi koji odlučuju, učenika, studenata i naposlijetku svih građana da ovaj projekat prihvate kao svoj i da daju maksimum u smislu kreativne, pokretačke snage, a zatim i od samog kvaliteta naše aplikacije koja će biti vrednovana na osnovu sadržaja, određivanja ključnih problema u gradu i njegovoj kulturnoj sceni, te od ponuđenih rješenja. Takođe, tu su i drugi gradovi kandidati, koji su nam u ovom kontekstu rivali, a u pitanju su Mostar, kao jedini drugi grad iz Bosne i Hercegovine koji planira aplicirati na ovaj poziv, zatim gradovi iz Albanije, Makedonije, Crne Gore, Islanda i Norveške. Konkurencija je zaista jaka, zbog čega nema prostora za opuštanje. Međutim, kada se na kraju sve uzme u obzir, da ne mislimo da Banjaluka ima šanse i da ne mislimo da je učešće u procesu ove aplikacije za nas značajno, sigurno se ne bismo ni hvatali u koštac sa ovakvim izazovom.
NN: Koji ljudi čine tim EPK Banjaluka 2024?
PONJAVIĆ: Članovi tima su: Marko Bilbija, šef tima, Dijana Grbić, Zoran Galić, Mladen Banjac, Sara Vujković, Sonja Đurić i ja, a za vizuelni identitet zadužen je banjalučki dizajn studio "Bunker" koji čine Saša Đorđević i Bojan Galić, dizajneri koji su nam se prije nekoliko mjeseci priključili. U pitanju je tim (relativno) mladih ljudi, sa višegodišnjim iskustvom u kulturi i, što je važnije, sa višegodišnjim iskustvom uspješnog apliciranja na EU projekte i jake međunarodne saradnje. Takođe, u pitanju je jedan interdisciplinaran tim koji pokriva gotovo sve oblasti kulture (pozorište, film, muzika, primijenjene i vizuelne umjetnosti, dizajn, arhitektura, kulturno nasljeđe, teorijski i naučnostručni rad), što je važno, ali ne i presudno.
NN: Kako građane koji nemaju veze sa kulturom i nisu publika kulturnih zbivanja zainteresovati za kulturu i samim tim uključiti u projekat EPK?
PONJAVIĆ: Svi građani imaju veze sa kulturom, na ovaj ili onaj način, jer kultura je, najbanalnije rečeno, stanje svijesti. "Evropska prijestonica kulture" je projekat koji je koncipiran tako da je, prije svega, orijentisan na građane, u svakom smislu te riječi. Građane kojima je pristup kulturi ograničen, nije dostupan ili koji nisu dovoljno zainteresovani za kulturu ovaj projekat planira aktivirati kroz različite vidove djelovanja (kroz razgovore, akcije i konkurs za projektne ideje koji nam predstoji) sa izraženim participativnim karakterom.
NN: Kako predloženi program EPK ne može biti suma već postojećih kulturnih aktivnosti, već plan za buduće programe, šta je u tom smislu tim čiji ste član zasad ustanovio da nedostaje u kulturnoj ponudi grada?
PONJAVIĆ: Banjaluka ima previše manifestacija, nedovoljno produkcije i premalo projekata koji se bave razvijanjem oblasti (u kojima djeluju), jačanjem i usavršavanjem kadra, medijacijom i animacijom u kulturi, kreativnim radom sa djecom, razvijanjem publike. Projekata međunarodne saradnje u kulturi gotovo i da nema. Govorimo o projektima međunarodne saradnje, a ne o projektima međunarodnog karaktera ili odlascima u inostranstvo po privatnim linijima i poznanstivma, učestvujući u programima i izlažući radove na nekim lijevim mjestima. Ili ako ih ima, mogu se nabrojati na prste jedne ruke i to uglavnom rade jedna do dvije organizacije i jedna do dvije ustanove.
NN: Ova kandidatura podrazumijeva da bi budžet za kulturu u gradu Banjaluka do 2024. godine trebalo da bude u stalnom porastu. Koliko je izvodivo ovako nešto, znajući da su se zbog nedostatka sredstava u godinama iza nas ugasili mnogi festivali?
PONJAVIĆ: Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje jer nije riječ o jednostavnim stvarima. Finansije su sigurno jedan od faktora koji je doveo do gašenja brojnih festivala, ali postoji i niz drugih sa kojima šira javnost nije toliko upoznata i koji postaju jasni tek posmatrani iznutra. Iznos sredstava koja se dodjeljuju putem grantova ili konkursa se u posljednjih nekoliko godina nije značajno mijenjao, ni u okviru budžeta kojim raspolaže Ministarstvo prosvjete i kulture RS, ni u okviru budžeta kojim raspolaže grad Banjaluka. Naravno, oscilacije uvijek postoje, ali kada imate pred sobom kretanje budžeta za kulturu u posljednjih pet godina, shvatite da one zaista nisu toliko dramatične koliko se zapravo čini. Problem, naime, leži u nedostatku jasnog planiranja i cilja ka kojem bi kultura trebalo da se kreće. To je osnovni problem i ovim projektom ga rješavamo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.