Vizuelna umjetnost

Pratite nas na Google news

Radumilo: Zapostavili smo onih osam sati poslije rada

Radumilo: Zapostavili smo onih osam sati poslije rada
Foto: N.N. | Radumilo: Zapostavili smo onih osam sati poslije rada
Milan Rakulj

Ognjen Radumilo, slikar i multimedijalni umjetnik, večeras s početkom u 19 časova u Malom izložbenom salonu Kulturnog centra Banski dvor otvoriće izložbu "Portreti i još ponešto". U opisu izložbe napisao je da je rođen u Glamoču na radost svojih roditelja i sestre, te da je, ne časeći ni časa, krenuo u slikarstvo.

Prvo su, kako dalje reče, tu bile bojanke, zatim stripovi i slična literatura za obrađivanje - gledanje u svakom slučaju.

"Ničim izazvan, u neka doba se pojavio i taj prvi portret, a bio je to Fredi Kruger. To je bilo to - bio sam kupljen, ispostaviće se, za sva vremena. Nakon toga, većina vremena je bila posvećena obrazovanju, što formalnom, što neformalnom", zapisao je Radumilo. On tvrdi, stoji dalje u opisu izložbe, da postoje dvije stvari koje nas razlikuju od djece: igranje i učenje, te da nijednu nije zapostavio. Ako ništa drugo, jasan je Radumilo, bar se trudi.

"Izložbe sam imao svuda, slike se nalaze na svim kontinentima, no do slika je, ja sam tu manje bitan. Ovaj opus koji će uskoro biti prezentovan javnosti predstavlja neki vid opuštanja. Hvala na pažnji", ističe Radumilo pred izložbu povodom koje je u kratkom razgovoru govorio i za "Nezavisne".

NN: Koliko ste dugo radili na izložbi, o čijim portretima je riječ i u kojoj tehnici su rađeni?

RADUMILO: Ne pretjerano dugo, uglavnom za prvi talas korona zatvaranja. Bilo je pitanje šta raditi kad si sam i nemaš šta da radiš, a onda sam radio jedino što znam. Portreti su svakako posvećeni ljudima, da ne kažem i ženama pošto ih ima najviše, koji su uticali na moj tok života, dakle divni neki ljudi. Tehnika je uglavnom kombinovana, u smislu akvarel na platnu s akrilom i tušem.

NN: Naziv izložbe je "Portreti i još ponešto". Šta je to ponešto?

RADUMILO: Ponešto su ljubavi, knjige, muzika, moda i sve bezveze. Naravno da sada citiram ponovo muziku uz koju sam odrastao, uglavnom sve ono na čemu zasnivam svoju misao kad sam sam. Možda bih volio i da sam malo bolji čovjek, no dug je to put. Možda sam u nekom smjeru i napredovao, a dva samo postoje: gore i dolje.

NN: Tvrdite da nas dvije stvari razlikuju od djece: igranje i učenje, te da nijednu niste zapostavili. Mislite li da je problem aktuelne likovne scene i umjetnosti uopšte to što često zanemaruju dječje u sebi?

RADUMILO: Ne mislim da je to problem likovne scene, mislim da je to problem kompletnog društva u našoj zemlji. Kultura, umjetnost i svi vidovi onih drugih osam sati koji dođu poslije rada su baš zapostavljeni. Konkretno mislim da je to zbog nesrećne materijalne situacije i nadam se da neće potrajati. No, ono što s tom igrom i učenjem hoću da kažem je da bi trebalo malo i da se opustimo.

NN: Koliko je aktuelna pandemija dobro došla za umjetnika kao pojedinca, a koliko loše za kulturni život i organizaciju jedne izložbe konkretno?

RADUMILO: Znate vjerovatno i sami, no računajući kako je prošao normalan građanin ove zemlje - nama je bilo i dobro, u smislu "sada sam kod kuće i šta da radim nego da stvaram". Međutim, prezentacija stvorenog se ispostavila kao veliki problem, što se tiče slikarstva možda i najmanji, ali za prvu umjetnost, tj. dramu se ispostavilo kao baš problem, te za muziku i sve ostale. Organizovati izložbu danas predstavlja totalni entuzijazam što samog autora, što kuće koja se bavi ugošćavanjem autora, no borimo se. Nadam se da će ovo brzo proći i da ćemo biti ponovo slobodni.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije