Vizuelna umjetnost

Pratite nas na Google news

Renato Rakić: Strah je alat sistema koji želi kontrolu

Renato Rakić: Strah je alat sistema koji želi kontrolu
Foto: N.N. | Renato Rakić: Strah je alat sistema koji želi kontrolu
Milan Rakulj

Renato Rakić, akademski slikar iz Banjaluke, nedavno se vratio iz Užica, tačnije iz galerije "Reflektor", gdje je trenutno otvorena njegova izložba "Strah, iluzija u koju vjerujemo".

Umjetnik je u Užice otišao sa praznim papirima i u pomenutoj galeriji je tri dana živio, stvarao i spavao, što je za njega bio poseban izazov. Po reakcijama publike, Rakićev performans bio je više nego uspješan, a kako kaže, i sam je zadovoljan rezultatima jer je sve imalo smisla bez šampanjca i lažnog sjaja. Izložio je ukupno 24 rada, a o utiscima, po povratku u Banjaluku, govorio je za "Nezavisne".

NN: Boravili ste u galeriji napravljenoj od stare kasarne. Recite nam nešto više o izložbi, uslovima rada i o samom prostoru?

RAKIĆ: Izložba je otvorena 3. avgusta, a postavka zbog angažmana velikog broja umjetnika biće na zidovima desetak dana. Prostor je adaptiran tako da likovna i multimedijalna scena ne može imati primjedbu. Izložio sam i format veličine četiri metra, koji ipak zahtijeva kvadraturu radi sagledavanja. U okviru prostora je i radionica, tako da tehnička strana ne izostaje. U okviru izložbenog dijela možete koristiti i atelje bez vremenskog ograničenja. S obzirom na način na koji ja radim, nisam mogao ni zamisliti bolje uslove.

NN: Interesantno je to da ste radili na licu mjesta. Koliko je ovakav način rada teži ili pak lakši od rada u ateljeu?

RAKIĆ: Za mene je, a vjerujem i druge, opterećenje, ali i izazov. Volim pritisak da vidim kolika je kontrola unutar nas. Slikarstvo nudi mnogo toga, na kraju je to ipak dijalog između vas i platna, gdje ste i u kakvom okruženju za mene je motiv više.

NN: U dosadašnjem radu, pored mnogih tema, bavili ste se temom smrti i temom laži, dok se trenutno bavite temom straha. Koje mjesto zauzima strah u psihi i životu savremenog čovjeka?

RAKIĆ: Strah je alat sistema koji želi kontrolu. Od nasljednih i onih koje ne možemo kontrolisati, postoje ipak one koje možemo vidjeti.  Usuditi se već je korak naprijed jer nas uče da nismo mi odabrani. I naravno, ono što je meni bitno, suočiti se. Ovi crteži su vrata ogledala, siguran sam da postoji reakcija, ali vratimo se na laž. O kako je lijepo čuti nešto lijepo. Pa makar bila laž.

NN: Da li danas u Banjaluci postoji vaninstitucionalna i nezavisna likovna scena, i ako postoji, šta nudi publici?

RAKIĆ: Problem je u organizaciji samih umjetnika. Individualnost kod jednih i letargija kod drugih. Mi smo mlada država i nametanje je rješenje. Scena ne postoji ni u jednom smislu. Kapacitete imamo, resurse i talente. Na radaru interesovanja smo nevidljivi, ali to nije opravdanje za nerad ili kritiku. Primjeri su mnogobrojni. Ali u našoj svijesti je dio socijalizma koji govori da neko drugi treba to da riješi. U razvijenim državama možemo pričati o budžetima, zakonima i statusima. Jeste, bolje je stanje, ali plata nije ta koja treba umjetnika da tjera na rad. Dok, sa druge strane, idite tamo gdje vas zovu i poštuju.

NN: Vaše mišljenje o institucijama kulture danas i ovdje?

RAKIĆ: Dok naše institucije ne počnu da brinu o svojim umjetnicima, a budžete troše na zapadnu elitu, ne mogu ih smatrati prijateljskim. Nemamo salon koji imaju svi. Na kojem se predstavljaju najbolji unutar države. Nemamo nagrade. A nemamo ni nadzor nad budžetima i radom direktora. Problem je i veći što nemamo programe za mlade, kreativne programe za djecu, pripremne časove za upise na fakultete itd. Nepotizam i politika su rak za društvo.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije