ZAGREB- U Zagrebu je gostovala Leonore Tifer, klinička psihologinja specijalizovana za polnu i rodnu tematiku, i svjetski poznata autorka, predavačica, istraživačica i terapeutkinja iz SAD.
Održala je dva odlična predavanja „Novi koncept ženskih seksualnih disfunkcija“ i „Medikalizacija seksualnog zdravlja“.
S užitkom sam slušala njena predavanja razmišljajući šta ću od toga prenijeti svojim klijentima. U trenutku sam se dobrano zbunila kad je pokazala slajd s reklamom jedne privatne poliklinike za estetsku hirurgiju koja nudi estetsku operaciju vagine.
Na sljedećem slajdu vidjeli smo katalog s fotografijama različitih vagina kako bi buduće pacijentkinje te klinike mogle da odaberu tačno kakvu vaginu žele da imaju. Kao kad biraju frizuru i boju kose koja će im najbolje stajati.
Svakako, dr Tifer je tim slajdovima potkrijepila svoju tezu o tome kako različite industrije koriste žensku seksualnost za zaradu i kako izazivaju u nekim ženama potrebe koje nikada nisu postojale, i kako se ženska seksualnost smješta u bolničke hodnike i na police apoteka i time odvaja od doživljaja svog tijela i sekualnosti kao jedinstvenog i posebnog u svojoj različitosti, (ne)savršenosti i ličnom ritmu.
Razvila se živa diskusija a ja sam još dugo ostala razmišljati o ženama koje se odlučuju za takvu operaciju.
Svakako, zahvat je i skup i bolan a ipak žene to čine. Šta ih motiviše da estetski operišu i mijenjaju izgled svoje vagine? Koje vrijednosti vode ženu koja se odlučuje za tu operaciju? Kakav je njen doživljaj sebe? Da li uživa u svom telu? Da li joj je operacija potrebna da stekne neku sigurnost? Da li to radi za sebe ili za partnera? Koleginica koja je sjedila pored mene kazala je da sigurno dio žena koje se odlučuju za takvu operaciju radi u porno industriji pa im je takva operacija u stvari važna zbog karijere. Možda.
Razmišljam o svojim dragim klijentima i njihovim željama i smetnjama o kojima mi pričaju. Ni jedna mi još nikada nije rekla da nije zadovoljna izgledom svoje vagine.
Pričaju mi da nisu zadovoljne svojim nosom ili nogama, svojom figurom ili kilažom, ali o nezadovoljstvu izgledom vagine mi još nikada nije ni jedna pričala.
Do nas, srećom, još nisu stigli pipci marketinške hobotnice koja nudi estetske kriterijume o tome kako vagina treba da izgleda i koja svojom reklamnom mašinerijom u ženama (i njihovim partnerima) budi glad za imanjem „upravo takve“ vagine.
Nisu još, ali pitam se koliko vremena će proći dok se i kod nas ne pojave prve reklame i ponude i dok neki ljudi ne počnu zarađivati veliki novac na takvim estetskim operacijama.
A žene će, vjerovatno, biti sve dalje od svojih „uljepšanih“ vagina i samih sebe. Za zadovoljstvo sobom, svojim tijelom i svakako i svojom vaginom nisu potrebne estetske operacije, već „operacije“ svjesnosti.
Tačnije buđenje svjesnosti o izuzetnosti i posebnosti svake žene. Ako zaronimo malo u svoja sjećanja, naći ćemo unutra izuzetne žene kojima se divimo, koje su učinile velike stvari, pokrenule promjene, dodirnule najtananije kutke naših duša svojim stihovima ili muzikom, koje su voljele i uživale....
Ni jedna od onih kojih se sada sjećam, nije birala svoj izgled u katalogu. Birale su da razvijaju svoje potencijale, činile su područje svoje aktivnosti kvalitetnijim i ljepšim mjestom i plesale su u ritmu svog života.
To želim i svim dragim ženama s kojima razgovaram i radim i s kojima učim kako biti svoja: „Kako se razvijati u svojoj ženskoj mudrosti a ne kakvu vaginu želim imati?“