Žene generalno malo znaju o muškom ponosu, kako on funkcioniše, kako se nositi sa njim i šta se dešava kada je on uništen.
Da bi bila uspješna u vezi, mora znati kako on funkcioniše iznutra. Njegova osjećanja i namjere su vrlo bitne jer muški i ženski instinkti i mozak ne rade na isti način.
Muškarci su ponosni na svoja dostignuća , ali samo ona koje su dostojna jednog mačo muškarca. On može uživati u tome što odlično igra neku igru, ali ako ga zbog toga hvalite, nigdje ne idete jer on neke stvari ne vidi kao suštinski muške, i neće vam biti zahvalan na tim hvalospevima.
Oni vole da se ponose time što uspijevaju da zaštite ženu i da obezbijede neophodno. Žena koja ignoriše njegovu sposobnost da joj pruži da je zaštiti će uskoro postati posljednji objekt njegovog obožavanja jer ne uviđa njegov trud. Ona to neće ni primijetiti ili će se pitati gdje je pogriješila.
Nažalost, kultura nas ne uči da cijenimo muški ponos. Kada nauči da ga cijeni, postaje joj saveznik – brine o njoj, uviđavan je i nežan. Ako ne uspije, postaje njegov najveći neprijatelj.
Kultura nas u novije vreme uči da žene mogu da budu nezavisne, da budu autonomne i da im ne treba ničija zaštita. To muškarcima govori da su nepodobni i, najgore od svega, nepotrebni. Za muškarce, to je uvredljivo i ponižavajuće.
U ovom slučaju veza počinje na pogrešnoj osnovi i nema mnogo šansi za uspjeh. On će pokušati da odbije sliku nezavinse žene i zapitaće se čemu joj on uopšte služi.
Žene koje misle da će ih nezavisnost učiniti podobnijom i zanimljivijom muškarcu vjerovatno nikada nije bila u uspješnoj vezi sa jednim. U krajnjoj liniji, muškarac može steći utisak da je ona tu samo zbog seksa, jer sve ostalo ima i može sama da obezbijedi.
Budući da se on osjeća ugroženim i odbačenim, pokreće i manifestaciju neprijateljstva na onaj način koji će nju moći da snizi u seksualnom smislu.
Postoje i drugi koncepti koji mogu da unište muški ponos. Takmičenje. Kada je on uspješan, ona bi trebalo sa njim da dijeli uspjehe i da iskaže svoj ponos, odnosno, da je ponosna na njega. Žena koja voli da se takmiči sa muškarcem će umjesto da pohvali njegove uspehe, pokušati da skrene pažnju na sebe i svoja dostignuća. Ona više nije partner, već mu jasno govori da u tom slučaju nisu zajedno već su suprotstavljeni. Zapravo, ovako će muškarci prihvatiti situaciju.
Druge žene će pogrešno protumačiti njegove reakcije kao potrebu za konstruktivnim kritikom. Međutim, nijedan muškarac ne voli kritiku, a još manje je smatra kontruktivnom. Ne treba mu supruga ili djevojka da mu govori šta je pogrešno a šta ispravno. Smatra da to već zna, a i ako ne zna, od nje ne želi to da čuje.
Pokušavaće da ostane isti dokle god mu ona nameće smjernice, jer mora da sačuva muški ponos. Ako ga partnerka kritikuje, direktno ukazuje na njegove mane, promašaje. Nijedan muškarac ne želi da zna to.
Kako treba da se nosite sa muškarcem kojem je pogažen ponos, izgubio je posao, ne može da doprinese i obezbijedi u mjeri za koju smatra da je neophodna?
Pa, terapeuti su pokušali da objasne ovakvu situaciju na najjednostavniji način – pokazati saosjećanje, empatiju i ljubav. Nikada, ali nikada, on ne treba da osjeti da ga sažaljevate jer to govori da ste izgubili vjeru u njega i mogućnost da se ponovo podigne iznad problema.
U bilo kojoj situaciji, ona treba da pokaže povjerenje i lojalnost i da ga posmatra kao heroja. Ako mu ne pokaže da je on njen junak, neka druga žena nekada hoće, a njima baš to treba.
U tom slučaju ni najbolji seks, empatija i ljubav neće moći da povrate vjeru u mogućnost uspjeha ovakve veze.