Aleksandar Pičuškin (37), poznat još kao i serijski "ubica sa šahovskom tablom", već neko vrijeme predstavalja opsesiju za Nataliju, ženu iz sibirskog grada Naganj, koja tvrdi da će se udati za njega, jer je to "ljubav na prvi pogled".
Inače, Pičuškin se trenutno nalazi u zatvoru, gdje izdržava doživotnu kaznu nakon što je proglašen krivim za 48 ubistava i 3 pokušaja ubistva.
Natalija, koja ne želi da otkrije svoje prezime, kaže da se "ludo zaljubila" u Pičuškina, poznatog još i pod nadimkom Manijak iz Bicevskog parka. Kada je uhapšen bio je pri kraju ispunjavanja svog morbidnog cilja - da ubije šezdeset četvoro ljudi, jer toliko polja ima na šahovskoj tabli.
"Ja sam veliki ljubitelj šaha", bilo je prvo što je rekao policiji, koja je u njegovom stanu pronašla šahovsku tablu na kojoj su 63 od ukupno 64 polja bila prekrivena novčićima, koji su, vjerovatno, označavali njegove žrtve. Ipak, on je osuđen za "samo" 48 ubistava, koliko su istražni organi uspjeli da dokažu.
Natalija, koja radi u prodavnici dječije opreme u Naganju, inače rodnom mjestu Marije Šarapove, kaže da neprestano misli na njega.
"Odlazim u krevet misleći na njega, ustajem misleći na njega", kaže Natalija za ruski NTV.
Ona tvrdi da posljednjih pet godina redovno komunicira sa Pičuškinom, a sve je počelo kada se razvela od svog prvog supruga, koji ju je maltretirao.
"Moj bivši muž me zlostavljao, tukao, varao... Pokušavala sam da ga zaboravim uz alkohol, a takvo stanje je nekada znalo trajati danima, sedmicama... Međutim, sve se promijenilo kada sam na TV-u vidjela Manijaka iz Bicevskog parka", kaže Natalija. "Bila je to ljubav na prvi pogled. Počela sam da mu pišem, a on je, na moje iznenađenje, odgovorio. Tada smo počeli da se redovno dopisujemo. U svojim pismima mi je opisivao svoja ubistva, te kako mu je bilo interesantno da 'život pretvara u smrt'."
I dok ga niti jednom riječi ne osuđuje zbog svega što je učinio, ona čak tvrdi da je ponosna na njega, "kao da je holivudska zvijezda".
"U početku sam stalno mislila na njega, znala sam da padnem u takav očaj da udaram glavom o zidove", opisuje Natalija.
Njene radne kolege i prijatelji znali su da je strasno zaljubljena u nekoga, ali nisu imali predstave ko je njena nova ljubav. A, njena nova ljubav ima krajnje morbidnu prošlost. Svoje žrtve je tražio u moskovskom parku, gdje bi im se, uz flašu votke i neobavezan razgovor, približio.
"Za mene, život bez ubijanja je kao život bez hrane. Osjećao sam se kao da sam otac tim ljudima, jer sam im otvorio vrata jednog drugog svijeta", govorio je Pičuškin neposredno nakon hapšenja.
Još u školi su mu se rugali i govorili da je retardiran, ali on se nije obazirao na to, već se godinama usavršavao u šahu, koji je igrao sa djedom za kojeg je bio vezan. Vjeruje se da je djedova smrt bila inicijalna kapisla za sve što se kasnije desilo.
Njegova posljednja žrtva bila je Marina Moskaljova, koju je ubio u proljeće 2006. Zapravo, preko nje su i došli do Pičuškina, jer je Marina sinu ostavila poruku s kim je i gdje se nalazi, u slučaju da je bude trebao. Štaviše, Marina mu je, kad je shvatila da će je ubiti, rekla da je sinu ostavila poruku, te da će ga uhvatiti. On je kasnije priznao da je u početku oklijevao, ali da je "bio raspoložen" pa je odlučio da rizikuje i ubio je. Kada se nije vratila kući, njen sin je pozvao policiju i "bicevski manijak" je uhapšen.
Pičuškin trenutno služi kaznu u zatvoru u Sibiru. Niko ne zna da li ga je Natalija ikada posjetila ili je njihova veza "samo na papiru". Ili možda samo u njenoj glavi.
