Ako muškarac nije mogao da obavlja svoje bračne dužnosti, to se nekada smatralo zločinom. Zbog toga je mogao biti izveden na sud.
Muška impotencija se uzimala i gotovo kao jedini opravdani razlog za razvod u vrijeme kada su razvodi bili izuzetno rijetki. Nesposobnost muškarca da seksualno zadovolji svoju suprugu doživljavala se kao djelo protiv Crkve, jer je svrha braka bila ponovno stvaranje, pa je, tako, muškarac koji 'ne može' mogao biti kažnjen.
Tako Meri Roah, autorka knjige 'The Curious Coupling', piše da se muškarac koji nije imao odnose sa suprugom, u 16. i 17. vijeku u Francuskoj se smatrao zločincem, dok je francuski istoričar Pjer Darmon otkrio da su prvi slučajevi razvoda uzrokovani impotencijom dokumentovani još u 14. vijeku, kada su se crkveni sudovi suočili s cijelim vtalasom takvih optužbi žena.
Istoričari još ne znaju kako se cijeli proces odvijao, ali Darmonova fascinantna knjiga 'Trial by Impotence' nudi neke spoznaje.
Sve bi započelo s optužbom nezadovoljne supruge, koja je tužbu morala podići pred sudom. Kasnije je optužena stranka ispitana pred sveštenicima te hirurzima i primaljama, tvrdi autor.
Pregledavao se i dokazni materijal. Tako Laura Banister piše da su ljekari pregledavali i stanje polnog organa kod muškarca, ispitujući boju, oblik i stanje. Na temelju toga postavljali su pretpostavku oko toga može li muškarac postići erekciju, je li sposoban za 'zdravu izvedbu' ili je prisiljavao partnerku na neke neugodne položaje kod kojih nema garancije da bi mogla začeti.
Pariški pamfleti (ekvivalent današnjim tabloidima) iz tog vremena rado su pisali o suđenjima koja su u toku, pa je i plemstvo moglo raspravljati o slučajevima, što je značilo i javno poniženje za stranu koja je optužena. Jedini način da se pobije odluka suda bilo je preći na takozvano 'Suđenje pred Kongresom'.
Prema Toniju Peroteu, suđenje se održavalo na neutralnoj teritoriji, gdje je par izlazio pred stručnjake koji su trebali donijeti odluku. Postoje dva dokumentovana slučaja o muškarcima kojima se sudilo. Jedan je markiz de Gesver, u 18. vijeku, a drugi markiz de Langej, u 17. vijeku.
Prema pisanju Rajli Vinters za časopis 'Ancient Origins', supruga Mademoizel de Maskrani optužila je markiza de Gesvera da je bio nemoćan tri godine u njihovom braku. Nije prošao suđenje, ali je zabilježeno da su mu genitalije temeljno pregledane. Ishod za njega nije bio poguban jer iako su stručnjaci vidjeli da može postići erekciju, zaključili su da nije sposoban za odnos. Zbog ograničenog medicinskog znanja, erekcija u to vrijeme nije bila znak koji isključuje impotenciju. Od razvoda ga je na kraju spasila neočekivana smrt supruge, prenosi portal "The Vintage News".
Markiz de Langej, s druge strane, pretrpio je teže posljedice i morao je proći zloglasni postupak Kongresa. Nakon prvog ispitivanja proglašen je zdravim, ali je zatražio i konačno suđenje, kako bi mogao osvjetlati obraz. Nije jasno šta se dogodilo, ali njegova sposobnost se smanjila kad je morao da "djeluje" pod nadzorom. Na zadovoljstvo njegove žene, proglašen je nemoćnim i dobila je razvod.
Iako se ova ispitivanja danas čine nezamislivim, bila je to uobičajena praksa ne samo u Francuskoj, već i u Engleskoj. Jer, seksualni odnos i rađanje bili su krajnji cilj braka u srednjovjekovno doba u Evropi. Tako Rajli Vinters piše:
"Nemogućnost 'konzumacije' braka bila je razlog i za razvod Henrika VIII, engleskog kralja, da se razvede od prve žene".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.