O ženskom orgazmu govori se kao o misteriji, dok se ono što ženama zaista prija nerijetko preskače. Penetracija se podrazumijeva kao glavni dio odnosa, a stimulacija klitorisa ostaje nešto što pripada predigri.
Za mnoge žene, međutim, upravo njihova kombinacija pravi veliku razliku u doživljaju zadovoljstva.
Ovakav pristup poznat je kao "pairing", odnosno istovremena penetracija i stimulacija klitorisa. Iza engleskog naziva ne krije se nikakva komplikovana novost, već podsjećanje da žensko zadovoljstvo ne treba svoditi na samo jednu vrstu stimulacije.
U istraživanju objavljenom u časopisu PLOS ONE, 69,7 odsto ispitanih žena navelo je da je koristilo ovu kombinaciju kako bi penetracija bila prijatnija. Važno je pravilno razumjeti podatak: to ne znači da je svim tim ženama ona neophodna za orgazam, niti da svakoj odgovara na isti način.
Poznavanje anatomije nije isto što i poznavanje partnerke
Seksologinja Nes Kuper u razgovoru za Metro ističe da nije dovoljno samo znati gdje se klitoris nalazi. Podjednako je važno razumjeti šta konkretnoj partnerki odgovara.
Žene se razlikuju po osjetljivosti, željama i načinu na koji doživljavaju dodir. Ono što je jednoj prijatno, drugoj može da bude previše intenzivno ili da joj uopšte ne odgovara. Ni iskustvo iz prethodne veze nije uputstvo koje se automatski prenosi u sljedeću.
Zato je razgovor važniji od samouvjerenog uvjerenja da partner "zna šta radi". Pitanje o tome šta prija ne kvari bliskost. Naprotiv, pokazuje da postoji pažnja prema osobi sa kojom se ta bliskost dijeli.
Zašto se klitoris i dalje zanemaruje?
Jedan od problema jeste način na koji se seksualni odnos često zamišlja: predigra ima svoj početak i kraj, zatim slijedi penetracija, a orgazam se očekuje kao logičan završetak.
Žensko tijelo, međutim, ne mora da prati takav redoslijed. Potreba za dodatnom stimulacijom ne govori da sa ženom nešto nije u redu, da je partner ne privlači ili da se "nedovoljno opustila".
Kada se penetracija postavi kao jedino mjerilo dobrog odnosa, lako nastaje nepotreban pritisak. Žena počinje da se pita zašto joj nešto nije dovoljno, dok partner njene potrebe može pogrešno da shvati kao kritiku.
Mnogo je korisnije da oboje razumiju da zadovoljstvo nije univerzalna formula i da povratna informacija nije ocjena nečije sposobnosti.
Više intenziteta ne znači automatski više zadovoljstva
Kuper naglašava važnost prilagođavanja dodira i otvorene komunikacije. Brzina i jačina nisu dokaz pažnje, naročito ako se zanemaruje kako se partnerka osjeća.
Važno je i da ono što je prijalo u jednom trenutku ne mora jednako da prija kasnije. Ako se javi nelagodnost, nema razloga da se nastavlja po svaku cijenu. Promjena ili pauza dio su normalnog razgovora o granicama i zadovoljstvu.
Lubrikant takođe može da doprinese prijatnosti smanjenjem trenja. Njegova upotreba nije razlog za neprijatnost, niti nešto što treba tumačiti kao procjenu privlačnosti među partnerima.
Orgazam ne treba da postane obaveza
Iako se ovakve teme najčešće predstavljaju kroz obećanje intenzivnijeg orgazma, Kuper podsjeća da on ne mora uvijek da bude glavni cilj odnosa.
Ako se svaki intimni susret pretvori u provjeru da li je orgazam postignut, zadovoljstvo lako ustupa mjesto pritisku. Tada i dobronamjerna pitanja mogu početi da zvuče kao požurivanje.
Mnogo više znači mogućnost da žena kaže šta želi, šta joj ne odgovara i kada želi da se stane, bez straha da će time povrijediti partnerov ego.
Pažnja prema njenom zadovoljstvu počinje time da je partner sasluša. Sve ostalo teško može da nadoknadi taj korak, prenosi Ona.