Kada pogledamo kartu svijeta, čini se da je sve već podijeljeno, a granice su iscrtane i na najzabačenijim komadićima kopna. Teško je povjerovati da u 21. vijeku još postoje područja koja nisu pod suverenitetom neke države. Ipak, postoje - tačno dva.
Pustinja koju ne žele ni Egipat ni Sudan
Jedan od najpoznatijih primjera je "Bir Tavil", komad pustinje između Egipta i Sudana. Površina ovog nenastanjenog područja je oko 2.000 kvadratnih kilometara.
Ni Egipat ni Sudan, između kojih se nalazi, ga ne žele. A razlog leži u istoriji granice između te dvije zemlje.
Dvije različite granične linije, povučene 1899. i 1902. godine, stvorile su situaciju u kojoj bi prihvatanje jedne granice - i Bir Tavila - značilo da država mora odustati od svojih ambicija na drugom, mnogo vrednijem teritoriju, Hala'ibskom trouglu, prenosi Pun kufer.
Tako je nastao geografski paradoks, a Bir Tavil ostaje izvan teritorijalnih zahtjeva dvije susjedne države. Zbog toga se često naziva jednim od posljednjih pravih primjera "terrae nullius".
Najveća "ničija" zemlja je na Antarktiku
Bir Tavil je zanimljiv, ali potpuno ga zasjenjuje područje na drugom kraju planete. Marie Byrd Land na Antarktiku prostire se na približno 1,6 miliona kvadratnih kilometara. Na tu teritoriju nijedna država nije postavila službeni teritorijalni zahtjev.
Nijedna država na svijetu ne posjeduje niti službeno dijeli Antarktik. Prema Antarktičkom ugovoru iz 1961. godine, on je proglašen kontinentom mira i nauke.
Ugovorom su "zamrznuti" svi teritorijalni zahtjevi, a vojno djelovanje i iskorištavanje ruda strogo su zabranjeni.
Uprkos tome, sedam država istorijski polaže pravo na određene kružne isječke (sektore) Antarktika - ali na Marie Byrd Land nijedna.
"Ničija" ostrva... ne baš
Internet je "pun priča" o malim ostrvima koje navodno niko ne posjeduje. Ali u većini slučajeva riječ je o pogrešnom tumačenju i naprosto je riječ o nenaseljenim ostrvima.
Druga su pak predmet teritorijalnog spora, pa ih svojata više država. Treća su samo stijene ili grebeni s posebnim pravnim statusom.
Postoje i "mikronacije" poput Podjistana i Liberlanda, koje su pokazale da se država može proglasiti relativno lako, ali problem nastaje kada ostatak svijeta treba priznati da ona zaista postoji.
Simon Stewart je u Sjevernoj Irskoj 2010. proglasio "People's Republic of Podjistan". Podjistan je imao vlastite državne simbole, zastavu, pasoše, granicu i čitavu priču o vlastitom identitetu. Ovaj projekat privukao je pažnju znatiželjnika, ali jasno, to što je zemljište unutar Ujedinjenog Kraljevstva ipak je pobijedilo.
Možda vas zanima:
Nova samoproglašena "država" između Srbije i Hrvatske (VIDEO)
Sličnu, ali mnogo poznatiju ideju nekoliko godina kasnije pokušao je ostvariti češki politički aktivista Vít Jedlička. Godine 2015. proglasio je Liberland na području Gornje Sige uz Dunav, između Hrvatske i Srbije. Ideja je bila ambiciozna: osnovati novu državu s veoma malim porezima i snažnim naglaskom na individualnu slobodu.
Liberland je postao međunarodni medijski fenomen, ali i on je ostao daleko od priznate države, a nije mu pomoglo ni to što je područje Gornje Sige predmet međunarodnog pravnog spora.
