Oko 100 berača pečuraka okupilo se na groblju u drezdenskom naselju Tolkevic, gdje između grobova traže jestive gljive, prenosi njemački list Bild.
Na oko sedam hektara zaštićenog kompleksa raste 122 vrste pečuraka, među kojima su vrganji, brezovci i crvene puzavice.
Upravnik parka sjećanja Jens Berner rekao je da beračima već godinama dozvoljava da tokom jeseni sakupljaju pečurke u tom području.
Predsjednik Saveza njemačkih pogrebnih baštovana Mihael Balemberger ocijenio je da se odnos prema grobljima promijenio i da ona danas nisu samo mjesta počinka.
"Na grobljima više ne važi ono staro, učmalo shvatanje. To je takođe mjesto života. Danas posjetioci tamo džogiraju, organizuju druženja uz kafu ili, tamo gdje više nema novih sahrana, sakupljaju jestive pečurke", rekao je Balemberger za Bild.
Stručnjaci navode da kombinacija listopadnog i četinarskog drveća, kao i vlažna mikroklima, stvaraju povoljne uslove za rast gljiva.
Balemberger je naveo i neobičan primjer iz Frankfurta, gdje se na jednom grobnom mjestu uzgajaju začinske biljke za čuveni njemački sos od zelenih trava, poznat kao "zeleni sos".
"Imamo grobno mjesto koje zovemo grob 'zeleni sos'. Pokojnik je uživao da ga jede dok je bio živ. Sada, bilje potrebno za njegovu pripremu raste na njegovom grobu", dodao je, prenosi Tanjug.
Kako je ocijenio, ono što se prije samo nekoliko godina smatralo nepoštovanjem, sada odražava "želju mnogih ljudi za slobodom u procesu tugovanja".
"Vjerujemo da je dobro da imena pokojnika ostanu vidljiva na groblju. Sve popularniji anonimni grobovi na travnjaku - pored činjenice da su ekološki najgora opcija - su, po našem mišljenju, negativan razvoj događaja", rekao je Balemberger za Bild.
Prema njegovim riječima, takva praksa predstavlja dio šire promjene odnosa prema grobljima i načinu na koji ljudi doživljavaju sjećanje na preminule.
