Najnovije otkriće srednjovjekovnog astronomskeog instrumenta, koje je otkriveno sasvim slučajno, pokazalo se kao moćan zapis unakrsnokulturne naučne saradnje. Astrometar od mjedi datira iz 11. vijeka iz Španije - ali je kasnije bio ukrašen s bilješkama i izmjenama tokom vijekovaa, na više jezika, dok su ga mijenjali vlasnici prilagođavajući ga za vlastitu upotrebu.
Stoga taj predmet nije samo rijedak artefakt, već gotovo jedinstven: palimpsest koji bilježi promjene ideja i potreba svojih korisnika kako se mijenja svijet i kontekst.
"Ovo nije samo izuzetno rijedak predmet. To je snažan zapis naučne razmjene između Arapa, Jevreja i hrišćana kroz vijekove", kaže istoričarka Federisija Gigante s Univerziteta u Kembridžu, koja je ponovo otkrila astrolabu i njene natpise u italijanskom muzeju u Veroni.
Nastavila je:
"Veronski astrolab prošao je mnoge modifikacije, dodatke i prilagođavanja kako je mijenjao vlasnike. Barem su tri odvojena korisnika osjetila potrebu dodati prevode i ispravke na ovaj predmet, dvojica koristeći hebrejski, a jedan zapadnjački jezik", rekla je još.
Astrometri su instrumenti koji kartiraju nebesa, u upotrebi su već vijekovima. Sastoje se od karte neba s rotirajućim dijelovima koji korisnicima omogućavaju proračun njihovog položaja u vremenu i prostoru - snažno sredstvo ne samo za navigaciju, već i za astronomiju, i astrologiju takođe.
Prvi su se pojavili u antičkoj Grčkoj, ali tek razvojem u islamskom svijetu postali su potpuno prilagodljivi. Ta prilagodljivost je u potpunosti vidljiva kod onoga što Gigante naziva Veronskom astrolabom - jer je otkrivena u zbirci Fondazione Museo Miniscalchi-Erizzo u Veroni, vjerovatno stečena kao dio kolekcije plemića i kolekcionara umjetnosti Ludovika Moskarda, koji je živio u Veroni u 17. vijeku.
Gigante, koja se specijalizovala za artefakte iz islamskog svijeta u ranom modernom periodu, primijetila je novu fotografiju astrolaba na veb stranici muzeja i stupila u kontakt s njima kako bi saznala više o tome. "Muzej nije znao šta je to i mislio je da bi to zapravo mogao biti falsifikat. Sada je to najvažniji predmet u njihovoj zbirci", kaže ona.
"Kada sam posjetila muzej i proučila astrolab izbliza, primijetila sam da nije bio samo prekriven prekrasno urezanim arapskim natpisima, već da sam mogla vidjeti slabe natpise na hebrejskom. Pomislila sam da sanjam, ali nastavila sam gledati više i više. Bilo je vrlo uzbudljivo."
Rasvjetljavanje porijekla instrumenta uključivalo je pažljivo proučavanje njegovih karakteristika i upoređivanje s drugim astrolabovima. Stil astrolaba, graviranje na zadnjoj strani i stil kaligrafije usklađeni su s drugim astrolabovima napravljenim u Al-Andalusu, islamskoj Španiji, u 11. vijeku. To je podržano položajima pokazivača zvijezda, koji su usklađeni s astrolabom napravljenim od Ibrahima ibn Saida al-Sahlija u španskom gradu Toledu 1068. godine. To sugeriše da je temeljen na zvjezdanim koordinatama koje su se koristile u kasnom 11. vijeku.
Što se tiče natpisa na predmetu, oni govore o bogatoj kulturnoj istoriji. Neke od arapskih natpisa su muslimanske molitvene linije i imena molitve; budući da su se astrolabovi mogli koristiti za mjerenje vremena, to sugeriše da je barem jedan vlasnik koristio artefakt za molitvu. Još jedan arapski natpis glasi "za Isḥak" i "rad Yunusa". Gigante vjeruje da je ovaj natpis dodan neko vrijeme nakon što je astrolab napravljen. Nemoguće je reći ko su Isḥak i Yunus, ili ako je zapravo Yunus bio onaj koji je napravio astrolab, ali ta dva imena na engleskom su Isak i Jonas.
U srednjovjekovnoj Španiji postojala je značajna sefardska jevrejska zajednica koja je govorila arapski. Taj natpis može značiti da je astrolab neko vrijeme proveo i tamo.
Hebrejski natpisi uključuju prevode astroloških sazviježđa, što je takođe vrlo znakovito, kaže Gigante. "Ovi hebrejski dodaci i prevodi sugerišu da je u određenom trenutku predmet napustio Španiju ili Sjevernu Afriku i kružio među jevrejskom dijasporom u Italiji", objašnjava ona, "gdje arapski nije bio razumljiv, a hebrejski jezik je korišten umjesto toga."
Na kraju, neko, u nekom trenutku, izgrebao je ispravke geografske širine na obje strane astrolaba u zapadnoarapskim brojevima (one koje koristimo danas), vjerovatno za latinskog ili italijanskog govornika. Zanimljivo je, međutim, što neke od ispravki izgledaju netačno. Mnogi predmeti koji nam dolaze kroz vijekove imaju mnoge priče koje nikada nećemo znati. To je takođe slučaj s Veronskom astrolabom - ali njegove ogrebotine i graviranja nude nam prozor u njegovu istoriju koji vrlo malo artefakata može ponuditi. To je spektakularno otkriće koje govori o godinama, ako ne i vijekovima kulturnog miješanja i razmjene.
"Ovaj predmet je islamski, jevrejski i evropski, ne mogu se razdvojiti", kaže Gigante, a prenosi "Klik".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
