Više od dvije i po hiljade godina nakon pada Asirskog carstva, arheolozi nastavljaju da otkrivaju nove dokaze o jednoj od najmoćnijih civilizacija drevnog svijeta.
U julu 2026. godine u blizini Mosula, na području nekadašnje Ninive, pronađena je izuzetno dobro očuvana kamena ploča sa natpisom koji opisuje dostignuća asirskog kralja Asurbanipala, jednog od posljednjih velikih vladara ovog carstva.
Otkriće je uslijedilo nakon pronalaska imena tri do sada nepoznata asirska kralja, što istoričarima pruža nove uvide u razvoj i organizaciju države koja je dominirala Bliskim istokom prije više od 2.700 godina.
Profesionalna vojska donijela prevlast
Istoričari smatraju da je upravo vojna organizacija bila ključ uspjeha Asiraca, koji se često nazivaju prvom vojnom supersilom u istoriji.
Tokom vladavine kralja Tiglat-Pilesera III, sredinom osmog vijeka prije nove ere, formirana je prva profesionalna stajaća vojska, što je omogućilo vojne pohode tokom cijele godine.
Još pročitajte:
Asirci su među prvima masovno koristili oružje od gvožđa, razvili specijalizovane jedinice pješadije, konjice i strijelaca, ali i usavršili opsade utvrđenih gradova, dok su psihološki pritisak i masovne deportacije postali sastavni dio njihove vojne strategije.
Znanje kao temelj moći
Pored vojne snage, Asirsko carstvo gradilo je svoju moć na znanju i tehnološkim dostignućima naslijeđenim od ranijih mesopotamskih civilizacija.
Čuvena biblioteka kralja Asurbanipala u Ninivi sadržavala je desetine hiljada glinenih pločica ispisanih klinastim pismom, među kojima se nalazio i poznati "Ep o Gilgamešu", jedno od najstarijih književnih djela čovječanstva.
Zahvaljujući činjenici da su tekstovi zapisivani na glini, veliki dio ovog nasljeđa sačuvan je do danas i predstavlja neprocjenjiv izvor za proučavanje istorije drevnog Bliskog istoka.
Carstvo koje je postalo uzor budućim imperijama
Na vrhuncu svoje moći, između 911. i 609. godine prije nove ere, Asirsko carstvo prostiralo se od današnjeg zapadnog Irana do Mediterana i Egipta, predstavljajući najveću državu koju je tadašnji Bliski istok poznavao.
Njegov administrativni sistem, organizacija provincija i način upravljanja poslužili su kao uzor kasnijim velikim imperijama, uključujući i Rimsko carstvo.
Iako je Asirija propala krajem sedmog vijeka prije nove ere pod naletom saveza Vavilonaca i Međana, nova arheološka otkrića potvrđuju da njen uticaj na vojnu organizaciju, državnu upravu i očuvanje kulturnog nasljeđa ostaje vidljiv i više od 2.500 godina kasnije, prenosi "History".