Naoružanje

Pratite nas na Google news

"Cosmi" - od starih kišobrana do najboljih poluautomatskih sačmarica

"Cosmi" - od starih kišobrana do najboljih poluautomatskih sačmarica
Foto: cosmi.net | "Cosmi" - od starih kišobrana do najboljih poluautomatskih sačmarica
Draško Dragosavljević

Ako pasionirane zaljubljenike u sportske automobile pitate u kojoj zemlji se proizvode oni najbolji i najbrži modeli, neće vas začuditi odgovor kako je to Italija i da se pojedini sportski četvorotočkaši tamo izrađuju ručno, sa najvećom ljubavlju i pažnjom.

Slično je sa sportskim i lovačkim puškama, ako znamo da je u Italiji najduži kontinuitet organizovane proizvodnje vatrenog oružja na svijetu te da su i danas određeni modeli dobrim dijelom ručne izrade. Međutim, iskusni lovci znaju gdje se proizvode najbolje (i najskuplje) klasične lovačke sačmarice prelamače na svijetu. Objasniće vam da tu primat bez ikakve sumnje drže Englezi, a kao primjer navesti čuvene kuće "Holand i Holand" i "Perdi" i njihove do perfekcije, na starinski, tradicionalni način izrađene modele sa glatkim i olučenim cijevima. Kada je riječ o obrtnočepnim i pravočepnim karabinima poznato je da su oni njemačka i austrijska specijalnost. Na pomen poluautomatskih karabina većina će vam nabrojati modele nekoliko evropskih proizvođača sa belgijskim Brauninogom (model BAR) na prvom mjestu.

Ali, postoji li najbolja i najkvalitetnija poluautomatska sačmarica na svijetu? Dobri poznavaoci će na to pitanje odgovoriti bez puno razmišljanja i dodati kako je ta puška ne samo u potpunosti ručne izrade, već po konstrukciji toliko unikatna, da se niko za 100 godina nije usudio da je iskopira. Kao pikanteriju će vam napomenuti da je ta puška od svog nastanka prvoklasni statusni simbol, oružje kraljeva, šefova država i bogataša. Ono što je pomenuti engleski "Holand i Holand " u klasi prelamača, to je italijanski "Kozmi" za poluautomatske lovačke sačmarice.

Rodolfo Kozmi

Priča o ovom jedinstvenom oružju vodi nas na kraj 19. vijeka u mjesto Mačerata Feltrija (Montefeltro) kraj grada Ankona, u središnjoj Italiji, na obali Jadranskog mora. Poluautomatska sačmarica sistema "kozmi" konstrukcija je tehničkog genija Rodolfa Kosmija, puškara i strastvenog lovca rođenog 1873. godine. Rodolfo je kao siromašni mladić napravio svoju prvu lovačku pušku koristeći neispravno oružje i dijelove od kišobrana, koji su u to vrijeme bili kvalitetni i trajni. Drugovi lovci ga ohrabruju da izradi nekoliko takvih pušaka i otkupljuju ih od njega.

Mladi konstruktor potom odlazi u Englesku i puškarski zanat uči kod najboljih londonskih majstora. Nakon nekoliko godina šegrtovanja vraća se u domovinu i 1890. godine osniva malu puškarsku radionicu te počinje izrađivati klasične engleske sačmarice prelamače. Ovaj talentovani i školovani italijanski puškar kasnije će vlastitom ingenioznošću uspjeti da spoji najbolje karakteristike engleskih prelamača i modernih poluautomatskih sačmarica u jednom oružju, prvom takve vrste na svijetu.

Prelamajuća poluautomatska sačmarica "Kozmi"

U vrijeme kada se mladom Rodolfu javila ideja da konstruiše lovačku pušku prema svojim zamislima, prva uspješna i masovno serijski izrađena poluautomatska lovačka sačmarica tek se pojavila na tržištu. Bio je to svjetski novitet, konstrukcija velikog Džona Mozisa Brauninga, nazvana "Auto5", proizvod belgijske firme "FN". Petometka "Auto 5" funkcionisala je na principu dugog trzaja cijevi, imala je podcijevni tubularni magacin i oko njega montiranu povratnu oprugu.

Rodolfo Cosmi (Foto: cosmi.net)
Rodolfo Cosmi (Foto: cosmi.net)

Ali, Rodolfu, koji je izrađivao prelamače, ta se konstrukcija nije dopala. Smetala mu je debljina potkundaka uslovljena pozicijom tubularnog magacina. Primijetio je takođe i da se prilikom gađanja mijenja težište odnosno balans puške "Auto 5", kako se broj patrona u magacinu smanjuje. Poželio je da ima poluautomatsku pušku elegantnu poput klasične jednocijevne prelamače, vitkog potkundaka i bez ikakvih štrčećih dijelova. Dao se na posao i poslije višegodišnjeg eksperimentisanja i usavršavanja 1925. godine patentirao je inovativni rezultat koji je do danas ostao nepromijenjen. Nakon smrti Rodolfa Kozmija 1936. godine, upravljanje firmom preuzeli su njegovi sinovi Ameriko i Marčelo. Oni porodičnu kompaniju sele u grad Ankonu, gdje se nalazi i danas. Pod vođstvom dvojice braće, kompanija je stekla međunarodnu slavu, a puška "kozmi" postala oružje bogatih i slavnih.

Šta je to što pušku "kozmi" čini tako jedinstvenom?

Za početak valja reći da to jedina poluautomatska puška sačmarica na svijetu koja se izrađuje potpuno ručno tako da je svaki primjerak unikatan za sebe. Svi pa i najsitniji dijelovi ovog oružja izrađeni su iz punog čelika i finiširani rukama iskusnih majstorapuškara. Ovdje nema presovanog lima, aluminijuma i polimera. Na dijelove svakog pojedinačnog oružja ispisuju se serijski brojevi što znači da dijelovi dvije puške ne mogu biti međusobno izmijenjeni. Sama ova činjenica, iz današnje vizure, dovoljna je da se kaže kako je u pitanju ekskluzivitet, a ako tome dodamo originalnu konstrukciju, složen mehanizam sa više od sto dijelova, perfektan balans, ergonomiju i elegantan dizajn, uz najbolje materijale, postaje jasno zašto je ovo izvanredno oružje omiljeni izbor bogatih oružarskih sladokusaca. 

Foto: Cosmi
Foto: Cosmi

Radi se o jedinstvenoj poluautomatskoj prelamači koja funkcioniše na principu dugog trzaja cijevi. Puška se radi punjenja prelama angažovanjem "Vestli-Ričards" poluge smještene na uobičajenom mjestu, iznad vrata kundaka, nadohvat palca. Kažu da ni jedna puška nije sigurnija od prelomljene a primijenjeni sistem omogućava lovcu isti nivo bezbjednosti kao i kod klasične dvocijevke. Odmah iza poluge za prelamanje smještena je i kočnica.

Povratna opruga puške smještena je unutar svog kućišta (tubusa) ispod cijevi. Kako je prečnik povratne opruge manji od prečnika povratne opruge montirane na klasični tubularni podcijevni magacin puške "Auto 5", tim su na pušci "Kozmi" manje i dimenzije potkundaka, za razliku od standardnih poluautomatskih sačmarica. Ovo rješenje omogućava bolje instinktivno nišanjenje jer je osa cijevi "Cosmija", zahvaljujući malom prečniku povratne opruge i njenog kućišta, pozicionirana nisko u ruci strijelca i nije uzdignuta kao na poluautomatskoj sačmarici "Brauning Auto 5".

Tubularni magacin smješten u kundaku (Foto: cosmi.net)
Tubularni magacin smješten u kundaku (Foto: cosmi.net)

Druga prednost puške "kozmi" nad puškom "brauning auto 5" je tubularni magacin u kundaku čime se, kako je rečeno, ne narušavaju težište i balans oružja prilikom gađanja. Otvor tubularnog magacina i cijev se kod "kozmija" nalaze u jednoj liniji. Sistemu povratne opruge pridodat je naročiti snažni amortizer koji obezbjeđuje stabilan i ujednačen rad oružja anulirajući nepoželjne efekte automatskog ciklusa zatvarača. 

"Kozmi" se nakon prelamanja puni umetanjem patrona unazad, kroz baskulu, u tubularni magacin smješten u unutrašnjosti kundaka. Pražnjenje tubularnog magacina u kundaku pri pucanju ima manji uticaj na balans i strijelac tu promjenu neće ni osjetiti, što nije slučaj kod petometke "Auto 5" sa podcijevnim tubularnim magacinom. Kapacitet tubularnog magacina u kundaku je 7 ili 8 patrona, u zavisnosti od kalibra, a moguće je postaviti i graničnik, u saglasju sa pozitivnim zakonima država. 

Sanduk oružja sastoji se iz dva dijela: donjeg sklopa (uslovno rečeno baskule na kojoj se nalazi "VestliRičards" poluga) sa mehanizmom za okidanje i gornjeg sklopa, u kojem je smješten zatvarač.

Foto: Cosmi
Foto: Cosmi

Gornji sklop je pokretan, sa donjim je povezan šarkom i prelama se (rotira) angažovanjem poluge. Na zadnjem dijelu gornjeg sklopa sanduka locirani su ključevi za bravljenje. Oružje bravi sa tri ključa na tri mjesta (ima gornju centralnu bravu i dvije bočne): Srednji ključ ima ispust sa zarezom koji ulazi u odgovarajući centralni žlijeb na donjem nepokretnom dijelu sanduka a tu su i dva bočna simetrična ispusta, sa prorezom pri dnu. Prilikom zatvaranja puške i ova dva bočna ispusta ulaze u odgovarajuće otvore u donjem sklopu sanduka sanduku (baskuli) i obostrano se brave pomičnim klinom.

Zatvarač se kreće po šinama unutar gornjeg (pomičnog) sklopa sanduka. Ovdje ne postoji vanjska (vidljiva) ručica zatvarača. Pušku ćemo radi punjenja otvoriti polugom, napuniti patronama postavljajući ih u tubularni magacin smješten u kundaku. Zatim, jednu patronu postavljamo direktno u cijev. Da bismo to obavili potrebno je zatvarač povući unazad a za tu svrhu predviđena je preklopna ručica zatvarača, koja je smještena sa njegove donje strane i vidljiva je tek kada se puška otvori. Angažovanjem ove ručice zatvarač guramo u prednji položaj. Zatim ručno zapinjemo udarač pritiskom na narezanu površinu. Udarač je smješten sa lijeve unutrašnje strane donjeg sklopa sanduka a udarna igla prolazi koso kroz zatvarač. Sada je puška napunjena i pošto je zatvorimo i zabravimo spremna je za gađanje.

Kočenje se vrši povlačenjem u nazad poluge manuelne kočnice, smještene na vratu kundaka iza poluge za prelamanje, pri čemu se ukazuje slovo "S". Vraćanjem poluge u prednji položaj otkočićemo oružje.

Nakon što su sve patrone ispucane zatvarač ostaje u zadnjem položaju. Sada je moguće umetnuti patronu direktno u cijev, bez prelamanja puške. Zatvarač ćemo u prednji položaj dovesti pritiskom na dugme koje ga automatski otpušta. To dugme smješteno je sa lijeve strane donjeg sklopa sanduka.  Povratna opruga je prilično jaka i prste treba držati što dalje od otvora za izbacivanje čaura kad dugmetom otpuštamo zatvarač. Vidljivi dio tubularnog magacina na sebi ima izbušene kontrolne otvore.

Ako želimo imati pun tubularni magacin ali ne i metak u cijevi, zbog bezbjednosti, pušku je moguće naknadno repetirati obuhvatanjem cijevi i njenim guranjem unazad. Time ručno obavljamo ciklus koji se prilikom gađanja obavlja automatski (dugi trzaj cijevi).

Dugi trzaj cijevi

Poluautomatski rad (ciklus) obezbijeđen je primjenom sistema dugog trzaja cijevi, vrlo slično Brauningovoj sačmarici "Auto5".  U zabravljenom položaju zatvarač bravi direktno za produžetak cijevi jednom uzglobljenom, zakošenom, uzdužnom polugom. Ta poluga nalazi se sa gornje strane zatvarača a njen zub ulazi u četvrtasti otvor na produžetku cijevi. Cijev i zatvarač prilikom opaljenja metka kreću se spojeni unazad, do kraja puta, da bi po zaustavljanju zub poluge za bravljenje sa gornje strane zatvarača izašao iz svog otvora na produžetku cijevi.

Zatvarač je sada odbravljen, prazna čaura izvučena iz ležišta metka i izbačena kroz otvor, udarač je zapet a cijev se pod pritiskom opruge vraća naprijed. Sada će zatvarač u povratku zakačiti patronu sa donosača ispred otvora tubularnog magacina i ubaciti je u cijev. U ovom trenutku metak je u cijevi a udarač zapet i do opaljenja će doći ponovnim povlačenjem obarača.

Da bi cijev prilikom opaljenja nesmetano saobraćala unutar sanduka, ventilirajuća šina je izmještena naprijed (za određenu dužinu). Većina autora navodi kako zatvarač predmetne puške nema ručicu, što nije tačno. Tačno je da kod Kosmija ne postoji eksterna ručica niti prorez za njeno kretanje na sanduku. Ali, kako je već rečeno, sa donje strane zatvarača nalazi se preklopna ručica zatvarača kojoj možemo pristupiti tek kada se puška prelomi. Ručica zatvarača je u preklopljenom položaju obezbijeđena oprugom i utopljena u konturu zatvarača, dakle ne smeta pri njegovom saobraćanju. Ta ručica omogućava ručno otvaranje odnosno zatvaranje zatvarača i postavljanje patrone rukom  direktno u cijev.

Zatvarač u zadnjem položaju, donja strana. Vidljiva je preklopna ručica zatvarača.
Zatvarač u zadnjem položaju, donja strana. Vidljiva je preklopna ručica zatvarača.

Cijevi na "cosmiju" su izrađene integralno sa produžetkom, bušenjem iz punog bloka čuvenog austrijskog Beler antinit čelika ili martenzitno starenog čelika. Lako se demontiraju a prema želji kupca moguće je dobiti fiksne ili demontažne čokove.

Kundaci se izrađuju u dvije osnovne forme - sa pištoljskim rukohvatom i u engleskom, vitkijem i elegantnijem stilu. Svaki pojedinačni kundak se izrađuje ručno i prilagođava karakteristikama kupca. Koji god da izaberete, znajte da je izrađen isključivo od kavkaske orahovine vrtložne strukture, birane od korijena, odležane i sušene po tajnim recepturama a gotov kundak finiširan je dugotrajnim procesom uljenja i poliranja.

Eksluzivnost, kvalitet i luksuz

Sve na ovom oružju odiše ljepotom, elegancijom, eksluzivnošću, kvalitetom i preciznošću - metalni dijelovi ispolirani su kao ogledalo a orahovina finiširana poput violine.  U ponudi su tri osnovna modela u kalibrima 12, 16, 20, 28 i 410 (36): čelični, od titanijumske legure i još jedan, superlagani titanijumski model koji je firma razvijala 20 godina. Taj model, nazvan Superleggero Titanium, u kalibru 12 ima masu ispod 3 kilograma i za 700 grama je lakši od osnovnog čeličnog modela. Uprkos tome, savršeno izbalansirani sistem poluautomatskog rada omogućava ovom oružju da ima blag trzaj. Tri su i cjenovna razreda: Deluxe Standard, Extra Deluxe and Prestige verzije. Primjera radi, cijena pojedinih verzija, koje se izrađuju po narudžbi, staje i nekoliko desetina hiljada evra. Majstori graveri mogu uraditi sve što kupac poželi.

Foto: Cosmi
Foto: Cosmi

Sačmarice "Kozmi" mogu da se rasklope radi transporta na nekoliko osnovnih elemenata. Drveni potkundak odvaja se pomoću utvrđivača na koji je montirana pređica za remen. Nakon toga, odvajaju se cijev, gornji dio sanduka i baskula to jest donji dio sanduka sa kundakom. Puška se naravno isporučuje u luksuznom, kožom presvučenom koferu a predviđene su i posebne kožne futrole. 

Firma je nedavno uvela i poluautomatski karabin na istom principu nazvan Cosmi Rigato. Na prvi pogled, karabin se razlikuje od sačmarice samo po debljini cijevi. Međutim, karabin je ograničen u pogledu izbora kalibara i izrađuje se samo u dva: 4570 Gov. i 444 Marlin (ova municija ne pravi probleme u tubularnim magacinima zbog zatupastog vrha zrna koji neće aktivirati inicijalnu kapislu jer su meci, razumije se, smješteni jedan iza drugog).

Zaključak

Poluautomatska sačmarica "Kozmi" slavu najbolje na svijetu je stekla zahvaljujući elegantnoj liniji, inventivnim tehničkim rješenjima uz beskompromisni kvalitet izrade i pouzdanost. "Kozmi" je do perfekcije doveden spoj estetike i funkcionalnosti koji omogućava instinktivno nišanjenje uz odličnu kontrolu trzaja. Svi primjerci izrađeni su da traju generacijama i postanu porodično nasljedstvo. Zato i ne čudi što je ova sačmarica postala prestižna, zasebna klasa i obavezan dio kolekcije bogatih i slavnih: industrijalaca, generala, sportista, glumaca i prije svih  državnika. Zna se da je Josip Broz Tito u kolekciji imao dvije, a Benito Musolini ko zna koliko...

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije