Irski naučnici su otkrili da je jedna vrsta sićušnih slatkovodnih rakova u stanju da razgradi mikroplastiku na najsitnije čestice za samo nekoliko dana, što je mnogo brže nego što se do sada vjerovalo i to ih je zabrinulo. To znači da čestice plastike mikroskopske veličine dospevaju u lanac ishrane na do sada nepoznat način.
Do sada se vjerovalo da se raspad plastike u morima odvija uglavnom veoma sporim procesima - mehaničkim dejstvom talasa ili propadanjem tokom dugotrajnog izlaganja suncu.
Međutim, naučnici sa irskog Univerziteta Kork su otkrili da su majušni amfipodni rakovi koji žive u slatkovodnim ekosistemima, u stanju da vrlo brzo razgrade mikroplastiku - komade manje od pet milimetara za manje od 100 sati i pretvore ih u nanoplastiku, čestice manje od jednog mikrometra.
"Otkrili smo da su slatkovodni amfipodni rakovi Gammarus duebeni za manje od četiri dana u stanju da usitne mikroplastiku u različite oblike i veličine, uključujući i čestice nanoplastike", naglašava rukovodilac projekta dr Alisija Mateos-Kardenas.
Mada ova vrsta rakova živi u irskim potocima, oni pripadaju većoj porodici beskičmenjaka koji nastanjuju slatkovodne ekosisteme i okeane u cijelom svijetu, tako da je ovo otkriće veoma važno za razumijevanje uticaja koji mikroplastika ima na životnu sredinu.
Slatkovodni beskičmenjaci usitnjavaju mikroplastiku u sklopu uobičajenog probavnog procesa, ali ovo nije nužno dobra vijest kada se radi o plastičnom otpadu koji zagađuje okeane i vodene tokove, već irski naučnici smatraju da je ovo otkriće "alarmantno".
Poznato je da se mikroplastika zadržava u probavnom sistemu ptica i riba, ali ovo otkriće ukazuje na to da bi manje čestice nanoplastike koju proizvodi ova životinjska vrsta, mogle da prodru i dalje - u ćelije i tkiva - a onda bi bilo mnogo teže predvidjeti posljedice njihovog taloženja.
"Ova vrsta beskičmenjaka je vrlo važna za ekosistem jer je hrana pticama i ribama. Zato se može očekivati da će ovako sićušni, oku nevidljivi, ostaci plastike dospjeti u lanac ishrane. Saznanja iz ove studije pomoći će da se shvati uloga životinja u razgradnji plastike u našim vodama, ali bez sumnje je potrebno hitno sprovesti dodatna istraživanja kako bismo otkrili potpuni uticaj tih čestica na životnu sredinu", upozorava doktorka Mateos-Kardenas.
#Sunday read: I went into more technical details, but in plain English, for my article in the @ConversationUK How did we first find evidence of fragmentation by amphipods? What methodologies did we follow? What are the implications of the study? https://t.co/9w9gHTCrCh
— Dr Alicia Mateos Cárdenas (@AliciaMateos_) August 2, 2020