Okolina

Čestice iz Černobilja detektuju se u Srbiji i nakon 35 godina

Čestice iz Černobilja detektuju se u Srbiji i nakon 35 godina
Foto: Wikimedia Commons / Ilustracija | Čestice iz Černobilja detektuju se u Srbiji i nakon 35 godina
Tanjug

BEOGRAD - Svijet nije bio spreman za eksploziju koja se dogodila prije 35 godina u nuklearnoj elektrani "Lenjin" u Černobilju, tadašnjem Sovjetskom savezu, i izazvala najveći akcident u istoriji primjene nuklearne energije u mirnodopske svrhe, kaže Vedrana Vuletić iz Direktorata za radijacionu i nuklearnu sigurnost i bezbednost Srbije (SRBATOM).

Oblak radioaktivnih čestica koji se formirao poslije eksplozije na četvrtom bloku nuklearne elektrane u Černobilju, na ukrajinsko-bjeloruskoj granici, 26. aprila 1986. godine, širio se preko cijele Evrope, pa i tadašnje Jugoslavije, a stigao je čak do Japana, SAD i Kanade.

Vuletić kaže da Sovjetski savez nije odmah obavijestio svjetsku javnost o toj nesreći i da je akcident otkriven slučajno jer su se aktivirali alarmi na detektorima u nuklearnoj elektrani u Švedskoj.

"Utvrdili su da radioaktivnost dolazi sa teritorije SSSR i tek tada, na insistiranje međunarodne javnosti, sovjetske vlasti su iznele informacije da se dogodio akcident", kaže za Tanjug Vuletić, rukovodilac Odsjeka za monitoring, kontrolu i vanredne situacije u SRBATOM-u.

Prema prvim zvaničnim informacijama do nesreće je došlo ljudskom greškom, ali da je, navodi Vuletić, poslije detaljne analize međunarodnih i sovjetskih eksperata zaključeno da je uzrok nesreće bio kombinacija neadekvatnih tehničkih rješenja reaktora prilikom izvođenja testa.

U međuvremenu je mnogo radioaktivnostih čestica ispušteno u životnu sredinu, a radioaktivnost je počela da kontaminira ne samo okolinu Černobilja, nego i cijelu Evropu, a kasnije cijelu sjevernu hemisferu.

"Bio je to šok za celu svetsku javnost. Međutim, međunarodna zajednica se brzo sabrala i insistirala na formiranju komisije koja će da ispita šta se desilo u Černobilju, ali i na donošenju obavezujućih međunarodnih ugovora i konvencije", kaže Vuletić.

Dodaje da su četiri mjeseca poslije eksplozije donijete dvije međunarodne konvencija o ranom obavještavanju u slučaju nuklearne nesreće i o pružanju pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.

U životnoj sredini na teritoriji nekadašnje Jugoslavije pojavili su se cezijum, stroncijum i drugi radioaktivni elementi koji su dospjeli u atmosferu kao posljedica akcidenta.

"Nismo imali nuklearnu elektranu, a dobili smo veštačke radionukleide", navodi Vuletić.

Navodi da su da su informacije o nesreći u Černobilju bile oskudne, ali da su vlasti u Jugoslaviji izdavale uputstva kako da se stanovništvo zaštito od posljedica akcidenta i kontaminacije, koja hrana da se izbjegava, kao i preporuke da se određene namirnice zamrzavaju zbog joda, čije je vrijeme poluraspada osam dana.

Srbija i tadašnja Jugoslavija imale su monitoring i pri

"Još uvek merimo radionukleide koji su stigli iz Černobilja, pre svega cezijum koji se još uvek može detektovati u zemljištu,a ponekad u hrani za životinje kao što je seno, ali to su niske koncentracije koje nemaju uticaja na zdravlje životinja i ljudi", ističe Vuletić.

Napominje da je nuklearna katastrofa u Černobilju imala dalekosežne posljedice - ekološke, ekonomske, zdravstevne, političke i sociološke, te dodaje da posljedice nisu bile isključivo negativne, već da je bilo i pozitivnih, naročito u unapređenju nuklearne sigurnosti i zahtjevima za nuklearne reaktore.

Neposredno poslije katastrofe u Černobilju, bilo je zastoja u razvoju nuklearnih programa, a u Jugoslaviji je, podsjeća Vuletić, donijet zakon o zabrani izgradnje nuklearnih elektrana koji je i danas na snazi.

"Došlo je do unapređenja nuklearne sigurnosti i mnogo strožih zahteva, tako da su današnje nuklearne elektrane mnogo sigurnije nego u vreme akcidenta u Černobilju", zaključuje ona.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije