Ekvadorski stručnjaci tvrde da su riješili vjekovnu misteriju i tačno locirali mjesto gdje je sahranjen posljednji vladar Inka Atahualpa.
Imperija Inka se u 15. i 16. vijeku prostirala duž većeg dijela Anda u Južnoj Americi, od današnje Bolivije i Perua do Argentine, Čilea, Ekvadora i Kolumbije. U njoj su živjele brojne etničke grupe sa različitim jezicima, gradovima, hramovima, terasama i tvrđavama.
Atahualpa bio je posljednji vladar svoje dinastije. Tokom španskog osvajanja zarobljen je u današnjem Peruu. Španci su pokušali da ga natjeraju da se pokrsti i potom ga pogubili davljenjem. Mjesto gdje je sahranjen do danas je misterija. Poslije njegove smrti 1533. godine carstvo Inka je počelo da se raspada.
Nakon što su ga zarobili, Španci su Atahualpu pokušali da natjeraju da se pokrsti i potom ga pogubili
Ove godine ekvadorski Institut za kulturno nasljeđe počeo je sa radom na jednom udaljenom arheološkom nalazištu na istoku Anda, za koje se vjeruje da je mjesto gdje je sahranjen Atahualpa.
Ekvadorska istoričarka Tamara Estupinan pronašla je ostatke masivnog kompleksa koji se nalazi na litici na visini od 1.020 metara. Estupinanova je još u junu 2010. godine našla to nalazište visoko u Andima, u blizini kojeg se nalazi jedna mala farma i mjesto gdje se gaje pijetlovi za borbe.
Nalazište se nalazi u oblasti Sigčos, 45 milja južno od Kita. Estupinanova tvrdi da je tu pronašla kompleks zidova, akvadukta i obrađenih kamenih blokova koji se nalaze unutar mjesta koje se zove Mačaja - što na kečua jeziku znači "mjesto za sahranu".
"Riječ je o spomeniku iz poznog vremena Inka sa nekoliko pravougaonih soba koje su izgrađene oko trapezoidnog trga."
Arheolog Tamara Brej sa Univerziteta u Mičigenu, koja radi sa Estupinanovom, potvrdila je da je riječ o nalazištu iz perioda Inka i da je nalazište "fenomenalno očuvano i naučno veoma značajno".
Poslije smrti Atahualpe 1533. godine carstvo Inka je počelo da se raspada
Direktor Francuskog instituta za andske studije Žorž Lomn kaže da otkriće potvrđuje da su Inke bile aktivne i prisutne kako u nizijama tako i na visoravnima Anda.
"Malki Mačaj je dio pograničnog kompleksa u kome se nalazi i laguna Kilotoa i oblast pod imenom Pudžili. Sve to je pripadalo Atahuapli. To je bilo njegovo kraljevsko dobro", pojasnio je Lomn.
Estupinanova je uvjerena da je Malki Mačaj mjesto gdje je Atahualpa sahranjen. Prema njenim riječima, njegove ostatke sluge su odnijele u Sigčos kako bi ga sahranile na mjestu koje je bilo jedno od posljednjih uporišta Inka u borbi protiv konkistadora.