BANJALUKA, SARAJEVO - Čovjek možete biti i u ratu, glasi jedna od poruka o vrijednostima koje je donio Dejtonski mirovni sporazum.
Ljudi iz raznih sfera društvenog života imaju jedinstven stav: ovaj dokument je donio ono što nam je svima najvažnije - mir. Mogli smo, međutim, u ovih 30 godina postići mnogo više.
"Za ove tri decenije mira je mnogo toga urađeno, a moglo je i više da nas ne uništavaju kriminal i korupcija i naši političari koje smo, izgleda, i zaslužili kakvi smo", rekao je za "Nezavisne novine" glumac Aleksandar Stojković.
Aleksandar Stojković, glumac
Važno je da je u ovoj nesrećnoj zemlji zavladao mir
Najveće dostignuće Dejtonskog sporazuma je to što je donio mir, što je prestalo prolivanje krvi, uništavanje imovine, uništavanje života, razaranje porodica… Šta je tačno tamo potpisano izgleda da niko ne zna, jer BiH ne izgleda kako je prvobitno zacrtano, otišle su mnoge nadležnosti Republike Srpske, bili su veliki pritisci od međunarodne zajednice, i danas su, tako da sve nekako dođe kao neka nepoznanica gdje je kraj tome. Za ove tri decenije mira je mnogo toga urađeno, a moglo je i više da nas ne uništavaju kriminal i korupcija i naši političari koje smo, izgleda, i zaslužili kakvi smo. Kad bi im narod i otadžbina bili važniji od stranke kojoj pripadaju i vlastitog ćara, stanje bi moglo biti mnogo bolje. Na kraju, važno je da je u ovoj nesrećnoj zemlji zavladao mir, a u miru ima nade da se stvari poprave i da stranci jednom sklone šape od nas. Tad bi postojala šansa i za dogovor koji bi svima donio bolju budućnost.
Enis Bešlagić, glumac
Dejton zaustavio ludilo
Ja mislim da je Dejton donio mir, kakav-takav, da se ludilo zaustavi. Da je nepravedan za sve - svi se osjećaju tako. Ali to nama nije opravdanje da mi ne iskoristimo onu svoju ljudskost i bez obzira na ikakve ugovore, da mi izgradimo i kvalitetnije i bolje odnose, i kao prijatelji, pogotovo što se svi zaklinju da su, aman, veliki vjernici. A ja nigdje ni u jednoj religiji nisam čitao da neko zagovara ratove, mržnju, dijalog koji je neprimjeren. Tako da ja mislim da bi mi trebali pored tog Dejtonskog mirovnog sporazuma da se zapitamo šta je nas dovelo do toga da mi inače jedni drugima radimo to što radimo. I šta je nas spriječilo da 30 godina iza rata mi ne možemo ostvariti odnose koji su normalni, ljudski i da se povežemo na onim stvarima koje nas spajaju - ekonomskim, socijalnim? Pa ko koga voli, ko koga ne voli, ljudi se u kućama dijele, vole da se dijele, ne pričaju porodice s porodicama, ne pričaju braća sa braćom, nema to više veze sa nacionalnim podjelama. Vi te podjele doživljavate u svojim kućama, gradovima. Tako da ja smatram da sve kreće od nas, individualno. Džaba vama 16.000 sporazuma ako vi nemate ugrađen u sebi taj kod za ljudsko. Ja mislim da vi i u ratu, u bilo kojem ratu, možete biti čovjek, možete biti zločinac, možete to opravdavati na razne načine, "i on je mene, i ja ću njega". Ali ja mislim da ako želite biti čovjek, to je danas teško, djecu nagovoriti da to budu, da pokažu ljubav prema drugom i drugačijem. Danas je postalo da iskazivanjem mržnje vi postajete veliki patriota svog naroda, a pokazivanjem dobra i ljubavi prema drugom i drugačijem vi u neku ruku postajete izdajnik svog naroda.
Marko Divković, predsjednik Udruženja "Bh. novinari"
Puške u soške
Dejtonski sporazum je zaustavio rat, ali ja bih da se osvrnemo na to da je to Opšti okvirni sporazum. Dakle, to je okvir u kojem bismo se trebali kretati, pretpostavljeno je da ćemo mi biti normalni, da će nastupiti neka vrsta otrežnjenja, da ćemo se vratiti proizvodnji, radu, saradnji. Međutim, neki su Dejton shvatili kao neku vrstu zaključane kutije u koju se ne smije dirati, ali opet uzimaju ono što im odgovara, a ono što im ne odgovara to je "protiv mog naroda". Kako god okrenemo Dejton je pružio ono osnovno: puške u soške, hajde sjedite i razgovarajte. Međutim, mi decenijama biramo ono najgore među nama, ili što bi ljudi u Tuzli gdje živim rekli: "Mi već decenijama dopuštamo da nas ista zmija ujede iz iste rupe". Dakle, biramo teške nacionaliste, šoviniste i lopove. I onda kukamo sami sebi.
Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS
Mir nema cijenu
Ja danas imam djecu koja su otprilike tih godina koliko sam ja imao tada. Gledajući njihovo i moje odrastanje moram reći da je to bio veoma značajan trenutak. S ove tačke gledišta, kao poslovan i kao porodičan čovjek, moram da kažem da mir nema cijenu i da se on mora očuvati, naročito za buduće generacije koje će možda ovo sve drugačije da posmatraju. Isto tako, moram da kažem i da očuvanje Republike Srpske mora da bude prioritet. Pritom, moramo doći do toga da povećamo produktivnost rada, da budemo tehnološki opremljeniji i da napokon dođemo do toga da imamo spoljnotrgovinski suficit umjesto deficita.
Danko Ružičić, generalni sekretar Saveza sindikata RS
Veselje nakon što je javljeno
Sjećam se tog dana, naveče, kada je pao mrak, počeli su rafali, pucnjava u gradu, u smislu veselja, zbog toga što je to preneseno na televiziji. To nas je sve obradovalo, mislim da je svima laknulo jer više nema rata, počinjemo normalno da živimo, da se vratimo u svoje fabrike. Kada je u pitanju radnička populacija u BiH, kako je u Dejtonu, odnosno Ustavu zapisano, radno-pravna oblast je u nadležnosti entiteta. Ništa se tu nije mijenjalo u odnosu na politički život u BiH, koji je zaista pretrpio mnogo promjena. Bez obzira na to što je to na nivou entiteta, sindikati i radnici kroz sindikate i u FBiH i u Republici Srpskoj odlično sarađuju, mijenjamo iskustva u zaštiti prava radnika. Mi u Republici Srpskoj smo Dejton dočekali tako da nam je sva bivša društvena imovina, kojom su upravljali radnici, u toku rata pretvorena u državnu. I odmah nakon Dejtona, 1998. godine, donesen je prvi Zakon o privatizaciji državnog kapitala. Ta privatizacija, može se slobodno reći, jeste organizovana, sistemska pljačka. Vrlo mali broj fabrika je preživio privatizaciju: otišle su u stečaj, a radnici su se našli na zavodu za zapošljavanje.
Nikolina Lozo, politikolog
Garant opstanka
Dejtonski mirovni sporazum pokazao se kao fleksibilan i veoma dobar mirovni sporazum jer je okončao rat i obezbijedio trajni mir. Politički aspekt sporazuma pokazao se kao manje funkcionalan, ali je odgovorio na ključne krize u državi. Dejton nam je donio sigurnost u pogledu mira, ali i pogledu funkcionisanja države. Očuvanje Dejtona svakako je očuvanje Bosne i Hercegovine i automatski očuvanje Republike Srpske. Smatram da je potrebno nadograditi Dejton u aspektu definisanja pojmova poput vitalnog nacionalnog interesa i očuvanje institucija koje postoje u državi. S tim u vezi mogu zaključiti da je Dejton garant opstanka Bosne i Hercegovine, a samim tim i Republike Srpske.
Jadranka Berić, sociolog
Kad se mir bahato ruši, stradaju obični ljudi
Trideset godina nakon Dejtonskog sporazuma jasno je da mir u BiH nema alternativu niti cijenu, jer tamo gdje se mir bahato i bezobzirno ruši najčešće stradaju obični ljudi.
Dejton, u tom smislu, nije tek pravni dokument. On je simbol društvenog ugovora, podsjetnik da je mir krhka, ali nužna osnova života, instrument kolektivnog pamćenja i društvene reprodukcije. On podsjeća da mir nije luksuz, već preduslov opstanka. Bez njega nema ni budućnosti, ni naroda, ni života dostojnog čovjeka. Zato opstanak naroda nije samo pitanje politike i demografije, već i duboko duhovno pitanje, očuvanje identiteta, jezika, kulture i sjećanja. Sociološki gledano, najveća prijetnja danas nije samo spoljašnja, već unutrašnja, da narod izgubi sebe, da zaboravi vrijednosti koje su ga održale kroz vijekove. Upravo zato mir mora biti temelj jer bez njega nema ni opstanka, ni budućnosti, ni naroda.
Ermin Cero, ekonomista
Političke razlike prebaciti na zajedničke interese
U periodu nakon Dejtona BiH je prošla kroz nekoliko faza ekonomskog razvoja obilježenih postratnom obnovom, sporim tranzicijskim reformama i strukturnim ograničenjima koja proizlaze iz kompleksnog institucionalnog okvira. Onaj početni rast bio je rezultat rekonstrukcije i međunarodne pomoći, i naravno niskih baznih vrijednosti, ali je ubrzo usporen zbog već pomenutog institucionalnog okvira, sporih privatizacijskih procesa i niske produktivnosti. Doznake iz inostranstva i izvoz su nekako uspijevali stabilizirati prihode, ali visoka nezaposlenost, odlazak radne snage i značajan neformalni sektor predstavljaju prave prepreke za dugoročni rast. Budućnost u BiH, uprkos složenom uređenju, može biti stabilnija i ekonomski perspektivnija ako se fokus prebaci sa političkih razlika na par praktičnih, zajedničkih interesa koje dijele svi građani i sve zajednice. Prvi interes je ekonomski - niko u BiH nema koristi od fragmentirane birokratije, sporih procedura i odlaska mladih; svima bi načelno trebalo da odgovara efikasnija administracija, više investicija, bolje radno tržište i funkcionalne institucije. Drugi interes je europski - EU integracija bi trebalo da je jedna platforma na kojoj se interesi preklapaju jer donose finansiranje i institucionalne standarde koji očigledno ne mogu biti interno dogovoreni.
Ferida Kulović, predsjednica Udruženja "Potrošač" Kakanj
Mir je jedino što imamo, građani gube nadu u bolje
Od kada je prestao rat i od kada je potpisan Dejton dostigli smo mir, iako je u BiH uvijek napeta situacija i stalno se kao očekuje da li će biti rat ili ne. Ali, zaista sumnjam da će doći do nekog sukoba, ako bih baš morala da to pomenem.
U BiH mir je jedino što imamo, a da imamo neku udobnost i neki standard - nemamo. Borimo se, preživljavamo, radimo po dva-tri posla, a pojedine grupe građana/potrošača su na samom rubu egzistencije. Hoće li u budućnosti biti bolje vezano za Dejton, to ne znam, ali znam da su građani izgubili vjeru i da većina njih ne vjeruje da će biti išta bolje. Iz BiH se odlazi, mladi je napuštaju, stari ostaju, pa se postavlja pitanje da li će ova zemlja u budućnosti biti zemlja staraca.
