TUZLA - Bez posla, praznih džepova i s neizvjesnom budućnošću dvadesetpetogodišnjaci Armin Mustafić i Amar Salković iz Tuzle na korak su bili do odlaska na posao u Njemačku. Armin je arhitektonski tehničar, a Amar je završio vanredno medicinsku školu. Umjesto odlaska, odlučili su sami sebi stvoriti radno mjesto.
Pozajmili su novac i otvorili farmu tovnih purana "Amas". Prostor u Brnjiku kod Čelića ustupio im je Arminov otac, a oni su ga preuredili u farmu od 400 kvadrata. Kupili su kombi hladnjaču, profesionalne hranilice i pojilice, sistem za vodu i klaonicu, kao i razne druge potrepštine, te su počeli sa 300 purana.
"Nešto se mora raditi. O svemu smo mi razmišljali - o proizvodnji inoks ograda, eksera, uzgoju pilića... Na kraju došla je ideja za uzgoj purana. Istražili smo sve i analizirali i, evo, tu smo gdje smo. Zadovoljni smo. Prvi turnus je dobro prošao. Treba imati hrabrosti i probati nešto", kazao je Armin Mustafić i dodao da su u tov purana krenuli bez ikakvog iskustva. Kupili su purane i hranu i počeli uzgoj. Purane hrane određenom stočnom hranom, ali i povrćem i travom.
"Treba se puno štedjeti, imati svoju baštu. Pureće meso je veoma zdravo i ima puno proteina, bjelančevina. Namijenjeno je i bolesnicima i djeci", pojašnjava Armin i dodaje da se od ovog posla može živjeti. S njim se slaže i njegov kolega Amar, koji kaže da s platom u firmi u kojoj je prije radio nije mogao postići ništa.
"Krenuo sam s Arminom u ovaj posao. Uzeo sam kredit i napustio firmu u kojoj sam radio i došli smo ovdje zajedno. Prvi turnus smo imali u augustu prošle godine. Uložili smo sve pare u ovo", ispričao je Amar i kroz smijeh dodao da je njegov prvi susret s puranima bio neobičan.
"Ni ja ni on nikad prije nismo ovako vidjeli purana uživo. Ja sam dijete iz grada i bilo je teško da se naviknemo. Previše stresa i nervoze je bilo jer smo sve pare uložili u ovo", pojašnjava Amar. S vremenom, o puranima su naučili dosta toga, pa i da će biti od tri do pet odsto gubitka kroz uzgoj.
Ljudi u BiH polako prepoznaju kvalitetu purećeg mesa, čija proizvodnja ovdje nije razvijena. Puretina se uvozi iz Hrvatske i Mađarske, a ovi mladi momci nude domaći, kvalitetan proizvod čija cijena iznosi 10 KM po kilogramu očišćene i dostavljene puretine.
"Mi našim puranima, osim specijalne hrane, dajemo i jabuke, paradajz i krastavce. U vodu im stavljamo malo jabukovog sirćeta da ojačaju", objašnjava Amar, koji je od gradskog momka postao pravi stručnjak za purane, iako je njegova porodica na početku bila pesimistična. Govorili su mu da ne napušta posao i brinuli se kako će vratiti kredit ako investicija propadne.
"Govorili su - gdje ćeš to, šta ti je. I meni je bilo teško, ali imao sam hrabrosti, gurao sam naprijed. I ne kajem se nimalo. Svako bi trebalo nešto da pokuša. Bez rizika nema profita", kaže Amar, koji smatra da je poljoprivreda jedini potencijal BiH, te se nada da će država to prepoznati jer za uzgoj puretine nema poticaja.
"Malo sam razočaran u državu. Neki dan smo saznali da uopšte nema poticaja za pureće meso. Ali šta ćemo, sami se borimo bez ikakve pomoći", završava priču njegov kolega Armin.
Prvu količinu puretine koju su uzgojili od ova dva vrijedna mladića otkupila je tuzlanska Mesna industrija "Menprom". Trenutno u drugom turnusu uzgajaju 430 purana, a plan je proširiti proizvodnju na 1.200 komada. Arminova i Amarova želja je da proizvodnja bude veća i da mogu sjeći i pakovati meso, te ga tako distribuirati. Nadaju se da će stanovništvo u BiH, mesne industrije i trgovački lanci prepoznati njihov trud i podržati domaću proizvodnju o kojoj se toliko priča. Vrijeme je da se to i pokaže, bar toliko država duguje ovim vrijednim momcima.
Serijal tekstova
"Nezavisne novine" će u narednom periodu dva puta sedmično objavljivati tekstove o mladim i uspješnih ljudima u BiH.
U fokusu našeg interesovanja biće oni koji su znanjem, vještinama, obrazovanjem, upornošću, snalažljivošću i ostalim vrlinama rušili sve prepreke na putu do uspjeha.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
