Društvo

Sarajevo: Amel Kapo besplatno uči plivati djecu s invaliditetom

Sarajevo: Amel Kapo besplatno uči plivati djecu s invaliditetom
Sarajevo: Amel Kapo besplatno uči plivati djecu s invaliditetom

Petogodišnji Ismail, rođen bez obje ruke, neustrašivo je prvi skočio u bazen i sa širokim osmijehom počeo nogicama prskati drugare.

Godinu mlađa Iris, djevojčica bez lijeve podlaktice, bez pete i sa problemima s prstićima, ponosno potom pokazuje svoj "japanski skok" bacivši se u vodu na stomak.

Tu je i dječak koji je operisao kičmu.

Ovi mališani do unazad tri mjeseca nisu plivali. Ismail je i plakao kad je prvi put dotakao vodu u bazenu na Otoci u Sarajevu, a poslije prvog treninga nije htio kući.

Devetnaestoro djece i odraslih osoba s invaliditetom potpuno besplatno nepuna tri mjeseca treniraju dva puta sedmično po sat vremena i plivaju bolje i brže od "zdravih". Vesele se treninzima, druženju i dolaze čak i iz drugih gradova...

Sve zahvaljujući jednom mladiću, Amelu Kapi, osnivaču i treneru prvog plivačkog kluba u BiH za osobe s invaliditetom. Amel je završio Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, radi u plivačkom klubu sa, kako kaže, tipičnom djecom, a radi i kao sekretar u Klubu sjedeće odbojke "Spid".

To je spojio i krenuo u humanitarnu akciju, ali kvalifikacije mu daju, prije svega, njegova ljudskost, ljubav, požrtvovanost. Ovo radi iz srca, ne naplaćuje, i zasad nije imao veliku pomoć vlasti.

"Ova djeca su strašni borci. Imaju toliku snagu, energiju, volju... U biti oni mene uče, prije svega životu. Počeo sam više cijeniti zdravlje, osobe oko sebe. Probajte bilo šta uraditi sa rukama na leđima, a Ismail jede, crta, piše... On pliva na leđima bez obje ruke", ističe Amel.

Dodaje da mu je drago što im pruža mogućnost da okuse čari ovog vodenog sporta. Dugoročni cilj su mu i takmičenja.

"Imam četvero kao odraslih, preko 20 godina. Već plivaju u velikom bazenu i za sat preplivaju kilometar, što je nevjerovatno jer prije dva mjeseca nisu znali ništa, ni plutati, održavati se, a sad radimo prsno. Ostao je još stil - delfin, koji je najteži i idemo na takmičenje. A djece trenutno imam desetoro i troje-četvero sa kojima radim jedan na jedan. Od njih deset četvero prepliva širinu malog bazena tri puta", priča Kapo.

 Došlo je i dvoje mališana sa Daunovim sindromom. Ima na plivanju i djece s autizmom.

"Imam curicu koja ima problema sa svim zglobovima, djevojčicu koja ima cerebralnu paralizu, umanjene sposobnosti lijeve strane tijela u odnosu na desnu. Tu je i onaj dječak Zejd, što je učiteljica naučila razred znakovno pismo", priča Kapo.

Cilj mu je rehabilitacija i resocijalizacija osoba s invaliditetom, a kaže da želi da radi i inkluziju, da tipičnu i djecu s invaliditetom, kada savladaju osnovne stvari, spoji da rade zajedno.

"Želim da se djeca navikavaju da ima nas drugačijih u smislu tjelesnog oštećenja", kaže Amel.

Na ideju je došao kad je vidio da na bazen dolazi dosta osoba s invaliditetom, ali niko s njima ne radi. Pomogli su mu u Paraolimpijskom komitetu poslavši ga u Istanbul na edukaciju, gdje je vidio nevjerovatne stvari.

"Dječaka koji ima cerebralnu paralizu otac hrani. Do bazena ga doveze u kolicima i istrese u vodu, i dječak pliva. Kako - ne znam, ali pliva. Turski paraolimpijac, dječak rođen bez obje ruke, nedavno je bazen od 50 metara najtežim stilom preplivao za 38 sekundi", oduševljeno priča Amel.

Ističe da jedino želi da treninzi budu besplatni pa da korištenje bazena finansira grad, kanton, opština. Nedostaje mu i kadrova jer broj djece raste, a trenutno treniraju samo on i Admir Malićbegović.

"Meni je samo da pokrijem troškove bazena, da ne razmišljam... Kako ću ja njima u decembru reći da nema plivanja?! Ja to ne mogu. Ne znam šta bih uradio - bubreg bih svoj prodao. Ima djece koja dolaze iz Zenice, iz Živinica, i da ja sad kažem - daj mi 20 KM za članarinu. Ma kakvi! Meni je dovoljno što si ti došao. A kome god kažem da je besplatno, ljudi ne mogu vjerovati. Navikli su da im svi uzimaju. Imaju oni dosta svojih problema, idu doktorima, valja to plaćati. A djeci je predivno na bazenu, druže se i neće da idu kući... Oni su kao porodica. Mi smo kao porodica", kaže Amel.

Iris s početka priče u ponedjeljak puni pet godina. Kaže da najviše voli trenera i da pliva i skače "japanski skok".

"Plivam k'o jibica", veselo odgovara Iris poslavši nam poljubac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije