U periodu pandemije najteže je bilo kada znamo da je neko od kolega, pa makar ga mi i ne poznavali lično, u jakom lošem stanju u intenzivnoj njezi i da se bori za život, rekla je Slavica Zeljković, načelnica Urgentnog centra Univerzitetskog kliničkog centra RS, u intervjuu za "Nezavisne novine" povodom godišnjice rada Urgentnog centra u UKC RS, koji je obilježen 1. oktobra.
Zeljkovićeva je istakla da je rad Urgentnog centra, koji je otvoren prije tri godine, u posljednjih godinu dana otežala pandemija jer, kako ističe, priliv pacijenata je veći, a prostor u kom rade je razuđeniji, jer je i prostor, ali i osoblje podijeljeno na kovid i nekovid dio.
NN: Da li je i na koji način pandemija virusa korona uticala na promjenu rada Urgentnog centra, te koliko ste pacijenata imali u posljednjih godinu dana? ZELJKOVIĆ: Od samog početka pandemije mi smo vršili trijažu bolesnika, a od juna 2020. godine smo počeli raditi brzo testiranje antigenskim testovima. Porastom broja oboljelih Urgentni centar je ušao u kovid sistem od novembra prethodne godine. Prijem svih hitnih kovid pacijenata je do juna ove godine bio u Urgentnom centru, nakon toga smo imali pauzu, a od septembra smo dio Centra stavili u funkciju prijema hitnih kovid pacijenata. Mi imamo 19 zaposlenih ljekara i oko 80 medicinskih tehničara, a ostalo je pomoćno osoblje. U posljednjih godinu dana smo pregledali 83.359 pacijenata, ali to nije posao koji su uradili samo zaposleni u Urgentnom centru, već posao koji se radi u cijelom Kliničkom centru. Mi smo na ulaznim vratima u UKC RS, naš rad je ogledalo cijelog Kliničkog centra, a u radu Urgentnog centra učestvuje sve dežurno osoblje sa drugih klinika. Svi naši uspjesi ili neuspjesi su zapravo naš zajednički rad, rad cijelog Kliničkog centra.
NN: Da li Vam je i kako pandemija otežala rad? ZELJKOVIĆ: Dio prostora Urgentnog centra, dio gdje se nalaze sale za reanimaciju, opservaciju i hitne hirurške sale, kao i sve hirurške ambulante su u funkciji kovid pacijenata, a za ostale pacijente su prilagođene ostale prostorije. Svi ambulantni pacijenti se pregledaju u ambulantama u drugom dijelu, a sale za reanimaciju i opservaciju se nalaze u dnevnoj bolnici. To znači da je priliv pacijenata veći, a prostor u kom radimo razuđeniji. Nismo fizički povezani te nam je teže te pacijente monitorirati što zahtijeva i veći broj osoblja, koje mi nemamo, jer smo podijeljeni na kovid i nekovid dio. Mi se trudimo i da u ovim okolnostima pacijentima pružimo maksimum. Ono što nam značajno otežava rad je izolacija za pacijente koji su, na primjer, upućeni na nekom drugom osnovu pa se na brzom testu pokaže da su pozitivni ili ako se u toku pregleda ustanovi da bi se moglo raditi o kovidu, njih smještamo u sobe za izolaciju.
NN: Koji su Vam bili najteži trenuci u radu za vrijeme pandemije? ZELJKOVIĆ: To su trenuci kada je bilo puno bolesnog osoblja. Najteže je kada znamo da je neko od kolega, pa makar ga mi i ne poznavali, u jakom lošem stanju u intenzivnoj njezi i da se bori za život. To daje posebnu težinu. Bilo je trenutaka kada jedno ili dvoje kolega oboli, pa ostali moraju da idu u izolaciju, a onda u jednom danu po pet ili šest kolega ne može doći na posao.
NN: Da li ste i sami tokom ovog perioda bili oboljeli od kovida-19 te da li Vas je bio strah da ćete u kontaktu sa pacijentima biti zaraženi? ZELJKOVIĆ: Nisam bolovala od kovida niti sam imala simptome. U više navrata sam testirana kao sumnja na kontakt, ali nikada test nije bio pozitivan. Nadam se da sam se tiho imunizovala, a uz to sam se i vakcinisala. U odnosu na početak pandemije moj strah od bolesti je mnogo manji. Kada je sve počelo i mi smo imali puno manje informacija. Prilikom mog prvog kontakta sa kovid pacijentom bila sam ubijeđena da nema šanse da se ne zarazim. Imali smo utisak da čim prođemo pokraj zaraženog čovjeka, bez obzira na masku, skafander, vizir i rukavice, da ćemo se zaraziti. Međutim, vremenom smo spoznali da virus jeste zarazan, ali postoje odgovarajući načini da se štitimo od njega. S druge strane, sproveli smo imunizaciju naših radnika i, na sreću, u ovom momentu nemamo oboljelih radnika. Ranije je bilo kolega koji su zahtijevali hospitalizaciju, ali, na sreću, nismo imali smrtnih slučajeva.
NN: Kakvi slučajevi kovid pacijenata dolaze kod Vas u Urgentni centar? ZELJKOVIĆ: Kod nas uvijek dolaze teži slučajevi, a lakši se zbrinjavaju na primarnom nivou. To su uglavnom starije osobe sa komorbiditetima i ti pacijenti imaju niz bolesti koje se zbog kovida pogoršavaju. Ipak, među pacijentima bude i mlađih, koji prethodno nisu liječeni od drugih bolesti, ali to ne znači da su bili zdravi, jer često smo bili u prilici da ovim pacijentima otkrijemo dijabetes ili neku malignu ili autoimunu bolest. Međutim, ima i mlađih pacijenata koji su prethodno bili zdravi, ali kod nas stižu sa teškom slikom kovida. Sada vodimo evidenciju i o vakcinisanima, te je broj vakcinisanih u odnosu na nevakcinisane značajno manji. Kao ljekar želim još jednom da istaknem važnost vakcinacije i pozivam građane da se vakcinišu zbog svog zdravlja, zdravlja svojih porodica i djece.
NN: Šta najteže pada medicinskom osoblju u Urgentnom centru, koji su to slučajevi koji imaju najveći uticaj na vas? ZELJKOVIĆ: Najteže nam je kada dođe mlada osoba sa teškim povredama, a posebno je teško kada u saobraćajnim nesrećama dođe više teško povrijeđenih osoba. Nekada su to i porodice koje su povrijeđene u saobraćajnim nesrećama. To je emotivno vrlo teško i uvijek je stresno. Kada je riječ o poslu, najzahtjevnije nam je kada nam istovremeno dođe veći broj pacijenata. Imali smo situacije da poslije saobraćajke dođe sedam povrijeđenih, ili kada nakon akutnih trovanja u roku od dva sata imamo 30 pacijenata.
NN: Aktuelna je afera "Kiseonik". Da li ste i u jednom trenutku strahovali da Vaši pacijenti neće imati dovoljne količine kiseonika? ZELJKOVIĆ: Otkako je otvoren Urgentni centar, a i prije toga, mi u UKC RS nismo imali problema kada je riječ o dostavi kiseonika, niti tehničkih problema u isporuci ili liječenju kiseonikom. Više puta naglašavam da smo mi dovoljno obrazovani da nedostatke, čak i u pritisku kiseonika, a kamoli u sastavu kiseonika, možemo prepoznati. Sada kada se desila ta afera negdje u meni je bio strah da će to dovesti do toga da ne dobijemo kiseonik i da dođemo u situaciju koja bi bila katastrofalna za naše pacijente. Srećom, do toga nije došlo. Nismo imali poteškoća ovih dana, osim zabrinutosti kako nas, tako i pacijenata i njihovih porodica.