Potrebno je da hitno bude formirana vlada na državnom nivou. To je odgovornost novoizabranih političkih predstavnika. Znači, ključ je u rukama Zlatka Lagumdžije, Milorada Dodika, Dragana Čovića i drugih - i samo kod njih, izjavio je u intervjuu za "Nezavisne novine" Roland Giles, ambasador Francuske u BiH.
NN: Od septembra ste u BiH. Vaši utisci o ovoj zemlji?
GILES: Nisam poznavao BiH. Ranije sam radio na projektima koji su se bavili angažmanom međunarodne zajednice u oblasti bezbjednosti ove zemlje u proteklih 15 godina. Sada upoznajem zemlju. Zemlju koja ima puno aduta, uslove za razvoj ekonomije, puno se može učiniti u oblasti energije, šumarstva, turizma... Drugo zapažanje za posmatrača sa strane jeste politička i administrativna složenost zemlje, koja ne pomaže brzom rješavanju pitanja. Nedavno sam razgovarao sa premijerom RS Aleksandrom Džombićem o mogućim oblicima saradnje u različitim područjima i insistirao sam na potrebi jačanja ravnoteže i efikasnosti institucija i funkcionisanja centralne države. Tu se radi o neophodnom uslovu za stvaranje povjerenja, a to povjerenje je ono što će favorizovati ekonomski razvoj.
NN: Mislite li da ljudi u BiH imaju kapacitet da urade to?
GILES: Mislim da postoje ti kapaciteti. U svojoj istoriji ova zemlja dokazala je to konkretno u kulturi, na primjer. Postoje kapaciteti, ali nema dovoljno zajedničke volje, nema dovoljno zajedničke dinamike. Ovdje se radi zaista o pitanju volje, a ne kapaciteta.
NN: Francuska je članica kontakt grupe i PIC-a. Dosta je nejasan stav među zemljama članicama kad je u pitanju Dejtonski sporazum. Postoji raskorak između jednih, koji govore o izmjenama Dejtona, i drugih, koji govore o njegovoj implementaciji. Kakva je pozicija Francuske s obzirom na to da je Dejtonski mirovni sporazum potpisan u Parizu.
GILES: Naš stav je jasan i nije se promijenio u odnosu na ustavno uređenje koje postoji u BiH. Ustav nikad nije nepromjenljiv jer je izraz političke vizije. A kada postoji potreba, ustav može biti promijenjen ili dopunjen. Danas postoji potreba promjene Ustava u Bosni kako bi on istovremeno bio usklađen sa zahtjevima u vezi sa ljudskim pravima i odlukama koje budu donijeli domaći političari u vezi sa jačanjem institucija.
NN: Smatrate li da današnji ustav odgovara Dejtonskom mirovnom sporazumu?
GILES: Uputiću Vas na ustavno pitanje o izvorima prava, koji, kao što se zna, obuhvataju međunarodne sporazume (pogledajte Aneks 6 Dejtonskog sporazuma), tekst Ustava, sudsku praksu Ustavnog suda, ono što je važno, i zakone koji dopunjuju institucionalni aparat. Sve to zajedno čini instrument, ustavni korpus koji omogućava zemlji da funkcioniše. On održava najveće principe koje priznajemo, a na prvom mjestu: postojanje jedne zemlje, Bosne i Hercegovine, dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
NN: Postoje institucije koje su van Ustava BiH?
GILES: Na koje institucije mislite?
NN: Sud i Tužilaštvo BiH, Uprava za indirektno oporezivanje, obavještajne službe, SIPA... Njih ne poznaje Ustav.
GILES: Institucije koje navodite su pravno dio institucionalnog korpusa Bosne i Hercegovine. Njihovo postojanje potvrđeno je Ustavnim sudom BiH. Francuska posebno podržava postojanje i ulogu Suda BiH i Tužilaštva BiH.
NN: Govorimo o pravnom problemu. Da li je moguće odbraniti postojanje sudske instance koja ne postoji u Ustavu? Da li je uloga Tužilaštva Francuske definisana Ustavom Francuske? Zašto međunarodna zajednica, Valentin Incko, Karl Bilt, Miroslav Lajčak, Ketrin Ešton, Angela Merkel insistiraju da te institucije budu uvedene u Ustav?
GILES: Da odgovorim precizno na Vaše pitanje - da, naravno, francuski ustav u svom članu 34 predviđa osnivanje "novih vrsta sudova i položaj sudija" naknadnim zakonima.
Kada se govori o ustavnom poretku u nekoj demokratskoj zemlji, važno je da bude obezbijeđena usklađenost njenih glavnih funkcija, izvršne, zakonodavne i pravosudne.
NN: Dobro, da ne ulazimo više u taj pravni teren. Šta mislite da li je vrijeme da OHR prepusti posao evropskim institucijama?
GILES: Tu je jasan stav Francuske. Visoki predstavnik, čija je uloga propisana Dejtonskim sporazumom, ima vokaciju da prepusti mjesto EU. To pretpostavlja zatvaranje OHR-a. Francuska dijeli ideju da OHR treba da bude zatvoren čim pet ciljeva i dva uslova budu postignuti i ispunjeni. Kancelarija visokog predstavnika više neće imati razloga da postoji, ali to će se moći uraditi tek kada ovi uslovi i ciljevi budu u potpunosti ispunjeni. Primjećujem nedavni pozitivan razvoj događaja u smislu rješenja problema snabdijevanja strujom Brčkog.
NN: Kako gledate na situaciju BiH u kontekstu ove trakavice u vezi s formiranjem vlasti?
GILES: Čekamo da politički predstavnici vlasti postignu dogovor za formiranje efikasne vlasti. Mi naravno ne želimo da se miješamo, i to je problem u nadležnosti domaćih vlasti. Ovoj zemlji potrebne su parlamentarne institucije i efikasna izvršna vlast. Nakon izbora bilo je velikih očekivanja od političara i imao sam osjećaj da će četiri godine, nakon nekih slabih promjena, stvari ići brže. Čini mi se da su građani to očekivali. Krajnje je vrijeme da brzo bude formirana vlada na državnom nivou. Tu je zaista potrebno snažno djelovanje domaćih vlasti. To znači da je ključ u rukama gospode Lagumdžije, Dodika, Čovića i drugih - i samo njih!
Moraju prevazići blokade, a jedan od prvih zahtjeva Evropske unije, ono što svi znamo, jeste minimalna promjena Ustava radi primjene odluke Suda u Strazburu u presudi u slučaju "Sejdić - Finci". Za sutrašnju kandidaturu BiH potrebno je, između ostalog, efikasnije funkcionisanje državnih institucija.
NN: Šta to znači?
GILES: U funkcionisanju institucija postoje brojne mogućnosti za blokadu. Blokirajuće odredbe su uostalom brojnije od faktora ubrzanja donošenja odluka. Kakav god da je put izabran, političke vlasti ove zemlje moraju tragati za odredbama koje će smanjiti blokade i učiniti efikasnijim funkcionisanje države. Taj isti postupak treba primijeniti na procedure namijenjene podsticaju investiranja.
NN: Jedna polovina se protivi centralizaciji, a jedna želi centralizaciju i to je ogroman problem za koji ne vidim kako će biti riješen. Postoje izjave određenog broja političara koji kažu da ukoliko će RS izgubiti ovlaštenja, onda ne postoji interes za EU?
GILES: Potpuno sam svjestan situacije i moja zemlja nema nikakvu namjeru da se izjašnjava o ustavnom modelu koji bi bio primijenjen u BiH. Ova rasprava, koju treba voditi ovdje, rezultiraće unutrašnjim političkim dogovorom. Meni se ipak čini da izmjene u ovoj oblasti, koje imaju za cilj da učine institucije efikasnijim, mogu ići samo korak po korak. Ali brojna su ustavna rješenja koja omogućavaju istovremeno efikasno centralno funkcionisanje i slobodno postojanje i identitet entiteta koje priznaje Dejton. Po mom mišljenju, bolje snažan entitet u snažnoj državi nego snažan entitet u slaboj državi: tu je svako na dobitku!
NN: Bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun u svojoj knjizi komentarisao je poruke Brisela prema BiH. Kada je htio da sprovede jedan zakon, tražio je od Krisa Patena, tadašnjeg šefa Evropske komisije, da pismeno pošalje u BiH određena pitanja koja su bila kao zahtjev Brisela. U Kabinetu predsjednika Vlade RS postoji izvod iz te knjige. "Pedi hoće da sprovede nešto u BiH, a onda zove Patena, daj mi, molim te, pošalji da to treba uraditi tako i tako. I Paten šalje u Sarajevo to što Pedi traži." Dakle, koliko su ti evropski standardi, na bazi tog iskustva, predmet manipulacija ili uslovljavanja da se, na primjer, RS odrekne svojih nadležnosti na takav način kao što to Pedi traži od Patena?
GILES: Treba gledati naprijed. Nije vrijeme ni za polemiku, ni danas za vanjske intervencije. Prva odgovornost izabranih vlasti u zemlji je da pronađu institucionalnu ravnotežu za budućnost. To je potreban uslov da bi bio obezbijeđen ekonomski razvoj u trenutku kada se svi susjedi brzo razvijaju. Odluke neće doći izvana. Odgovornost za njih leži na domaćim političkim predstavnicima vlasti.
NN: Kakva je uloga francuske ambasade u kulturnom životu BiH?
GILES: Primjećujem da mi ovdje nemamo jako ekonomsko prisustvo i to zato što su, uopšteno, Njemačka, Italija i Austrija, na primjer, bliže, i ovdje su bile aktivnije. Međutim, kulturna aktivnost je uvijek bila prisutna. Nezavisno od svojih službi u Ambasadi, Francuska je jedina zemlja koja ima i kulturne centre izvan Sarajeva, u Mostaru, Banjaluci i Tuzli. U RS smo primijetili veliki interes studenata za učenje francuskog jezika. Francuska će uvijek otvoriti svoja vrata projektima koji će pomoći kulturnoj saradnji. Sada radimo na jednom projektu o mobilnosti mladih ljudi kako bismo pojačali sutra ovu kulturnu i profesionalnu saradnju.
NN: Kako komentarišete ulogu Borisa Tadića u regionu?
GILES: Razvoj događaja je pozitivan. Primijetili smo da su gospodin Tadić, kao uostalom i gospodin Josipović svojim stavovima pomogli stvaranju vedrije atmosfere u prošloj godini. Jako je važno da su njihove riječi imale odjeka među političarima u BiH. Svako je uočio riječi Milorada Dodika o odgovornosti naroda prilikom preuzimanja dužnosti predsjednika Republike, čemu sam prisustvovao. Sjećamo se takođe i pozitivnog koraka koji je napravio u svom govoru na istu temu gospodin Izetbegović.
NN: Predsjedništvo BiH funkcioniše sada mnogo tolerantnije...
GILES: Tačno. Govor u Ujedinjenim nacijama, manifestacija koju je Vaš list organizovao u pozitivnoj atmosferi početkom decembra u Banjaluci u prisustvu predsjednika, zajednička posjeta predsjednika Zagrebu je takođe pozitivna ilustracija. To nas navodi da se nadamo da će se ta atmosfera konkretizovati u obliku jednog opšteg političkog dogovora.
NN: Hrvati, najmalobrojniji narod, majorizovani su, i to jeste problem u BiH. Kako gledate na izbor predsjedavajućeg Vijeća naroda BiH.
GILES: Stav moje zemlje je da se ne miješa u ono što je odgovornost domaćih političara. Mi ćemo podržati svaki domaći politički dogovor koji će dovesti do ravnoteže i efikasnosti institucija. Ali, treba naći put za tu ravnotežu, i dužnost je domaćih političkih predstavnika da to učine bez uplitanja izvana.
Interes Turske
NN: Kakav je stav Francuske u vezi sa izjavom ministra spoljnih poslova Turske Ahmeta Davutoglua?
GILES: Ako govorite o mjestu i ulozi Turske u Bosni i na Balkanu, primjećujem da kroz istoriju, geografsku blizinu, ekonomiju, Turska, kao susjedna zemlja, ima interese na Balkanu. Ona je jedan od sagovornika i aktera u regiji, kao i Evropska unija, i mi održavamo konstruktivan dijalog.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.