PREMIJER I GAZDA "REMETINCA". Afera "Agrokor" vraća se ponovo u fokus javnosti.
Nedavno je Državno tužilaštvo Hrvatske nakon dvije i po godine od pokretanja istrage dostavilo sudu u Zagrebu optužnicu u predmetu "Agrokor" protiv Ivice Todorića i još 14 ljudi, kojom se terete da su raznim malverzacijama oštetili "Agrokor" za 1,2 milijarde kuna ili 160 miliona evra. Nakon podizanja optužnice bivši vlasnik "Agrokora" Ivica Todorić izjavio je "da će ta optužnica ostati istorijska sramota pravosuđa Hrvatske, da je ona politički akt premijera Andreja Plenkovića, kojom se želi prikriti najveća korupcionaška afera u Evropi i šire".
Po njemu, "postoji osnovana sumnja da je grupa BORG, koju je vaninstitucionalno osnovao i njom upravljao hrvatski premijer Andrej Plenković, uz pomoć ruskih investitora, interesnih grupa i savjetnika, isplanirala i sprovela zločinački plan neprijateljskog otimanja privatne imovine u kompaniji 'Agrokor', s ciljem pribavljanja materijalne koristi u milijardama kuna".
Još ranije, u intervjuu beogradskom magazinu "Nedeljnik", on je rekao "u 'Agrokor' se upetljala geopolitika". U odgovoru na jedno pitanje Ivica Todorić lamentira: "Znate šta me je prevarilo? Vjerovao sam da smo došli u kapitalizam." Bizarni detalj da su u najozloglašenijem hrvatskom zatvoru "Remetincu" istovremeno ležali "najeuropskiji" bivši premijer Hrvatske Ivo Sanader i vlasnik "Agrokora" i najbogatiji hrvatski tajkun Ivica Todorić krunski su simbolički prikaz prvobitne akumulacije kapitala i pljačkaške privatizacije, postsocijalističke tranzicije i novog kapitalizma u Hrvatskoj.
U međuvremenu, najveći hrvatski koncern "Agrokor" od prošle godine otišao je u istoriju i ubuduće će se zvati "Fortenova", kako bi i formalno označio novi početak poslovanja ove kompanije. Protekle tri godine glavna politička i medijska tema u Hrvatskoj bio je bankrot i restrukturisanje najveće hrvatske kompanije "Agrokor".
Slučaj sloma "Agrokora" je najveća ekonomska havarija koja je pogodila hrvatsku ekonomiju u cijeloj njenoj tranziciji. "Agrokor" će sasvim sigurno biti u centru medijske pažnje u narednom periodu, s obzirom na to da tek predstoji nekoliko sudskih procesa u vezi s ovom kompanijom. Koliko je "propast i odbrana" "Agrokora" postala politički i medijski važna tema u Hrvatskoj pokazuje i podatak da su u međuvremenu objavljene tri knjige o poslovanju ovog koncerna.
Bivša ministarka privrede Martina Dalić objavila je svoj pogled u knjizi "Agrokor slom ortačkog kapitalizma", publicista Željko Ivanković napisao je "Slučaj Agrokor - Privatizacija i crony kapitalizam", a tu je i studija grupe autora "Slučaj Agrokor: Kriza najveće hrvatske kompanije", u izdanju Fondacije "Fridrih Ebert" iz Zagreba.
USPON I PAD "AGROKORA". Analizirajući poslovni uspon Ivice Todorića, Darko Petričić, autor knjige "Kriminal u hrvatskoj pretvorbi", iz 2002. godine, napisao je da je on "na sumnjiv način došao do nekadašnjeg trgovačkog lanca 'Unikonzum', a poslije lančanom reakcijom i kreditima Zagrebačke banke kupio svoje ostale tvrtke".
Više je nego jasno da Ivica Todorić nije mogao od običnog prosječnog cvjećara postati najveći hrvatski i balkanski tajkun bez sistemske pomoći hrvatske države i interesne partijsko-političke oligarhije na vlasti u Hrvatskoj. "Agrokor" je od svog nastanka funkcionisao kao paradržavna firma, tvrde mnogi ekonomski analitičari.
Vjeruje se da je ova kompanija bila dio često spominjanog HDZ-ovog projekta "200 bogatih porodica", u procesu privatizacije u ratnom i postratnom periodu. "Agrokor" je bio "država u državi" u zlatnoj eri hrvatskog "novokomponovanog kapitalizma", u kojem je vladala "polurazbojnička akumulacija kapitala". Novinar Saša Paparella, autor knjige "Gazda: ovo nije priča o Ivici Todoriću", i Dario Juričan, režiser dokumentarnog filma "Gazda", pokušali su proniknuti u poslovni uspjeh Ivice Todorića koji je obavijen velom tajne. Glavni lik je "državni prijatelj broj 1". Nakon toga, hrvatski ekonomista Ratko Bošković zaokružiće ovaj opus svojom knjigom "Ivica Todorić: Biografija hrvatskog kralja biznisa i politike".
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svjedočeći pred Istražnom komisijom Hrvatskog sabora za "Agrokor" izjavio je da je ovaj koncern primjer sprege politike i privatnog biznisa, jer bez vrha HDZ-a, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i kruga ljudi oko njega nije mogla biti sprovedena velika privatizacija.
"Tuđman je htio da što prije stvori nove hrvatske bogataše." Ostaje nejasno kako je "Agrokor" mogao doći na rub propasti bez bilo kakve ranije signalizacije internih korporativnih i eksternih državnih kontrola i regulatornih tijela o lošim dešavanjima u ovoj kompaniji. U slučaju "Agrokor" država je pilatski oprala ruke. Sve je svaljeno na Judu, Ivicu Todorića. On je ispao jedini i najveći krivac.
Vjerovatno, najvećim dijelom i jeste. Ali, on nije mogao sam stvoriti "Agrokor" kakav je bio, niti ga sam dovesti do bankrota. Mnogo je umiješanih u to. Na ovaj način država nastoji zaštititi sebe i svoje partijske i političke posrednike od sudskog progona i javnog prokazivanja onih koji su imali učešće u pljački ovog koncerna i njegovoj ekonomskoj propasti.
ZAŠTO JE PROPAO "AGROKOR"? "Agrokor" je bio najveća privatna firma u Hrvatskoj, koja je širom Balkana zapošljavala oko 60.000 radnika. Ukupan dug "Agrokora" 2018. godine iznosio je osam milijardi evra. Bankrot "Agrokora" najveći je bankrot u Hrvatskoj s obzirom na to da je njegov dug iznosio 7% BDP-a Hrvatske. Zašto je slučaj "Agrokor" toliko važan ne samo za Hrvatsku, već i za razumijevanje ekonomskih prilika u drugim tranzicijskim zemljama? Zato što je to eklatantan model kapitalizma u zapadnobalkanskim tranzicijskim zemljama.
Restrukturisanjem "Agrokora" javnost u Hrvatskoj nastojala se slavodobitno uvjeriti da je nastupio kraj i slom ortačkog kapitalizma, koji je dugo bio glavni obrazac tranzicije u kapitalizam u zemlji i regionu. Isticanjem da se radi o ortačkom kapitalizmu nastojala se svjesno prikriti jedna druga bitna činjenica u slučaju "Agrokor", a to je njegova etnokapitalistička i geopolitička dimenzija.
Sve dosadašnje hrvatske vlade na različite načine pomagale su uspon "Agrokora", ali nisu ništa preduzimale na njegovom mekom ateriranju u realnu ekonomiju. Hrvatska država je koristila "Agrokor" kao projekat hrvatskog etnokapitalizma, favorizovala ga i protežirala na tržištu, više puta subvencionisala i spasavala od bankrota, dajući tako garancije za potrebe strateškog osvajanja regionalnog tržišta u oblasti prerađivačke industrije i trgovine.
U svemu tome bilo je prikrivene ekonomske geopolitike i geoekonomije, koja se sada pokušava oprati. "Agrokor" je propao jer nije mogao vraćati dugove, država više jednostavno nije mogla da ga spasava jer je to bilo previše riskantno po opšte interese, i tako je cijeli slučaj dospio u javnost sa već viđenim epilogom. Posrnuli "Agrokor" se jednostavno ekonomski prenapregnuo, čime je ugrozio opšti društveni i državni interes i morao je biti zaustavljen prije nego što povuče za sobom cijelu ekonomiju zemlje. Iako se za probleme "Agrokora" znalo duže vrijeme, slučaj je dospio u javnost kada se desio njegov ekonomski kraj.
Tri su glavna razloga tome: globalna ekonomska i finansijska kriza 2008. godine koja je pogodila sve ekonomije, članstvo Hrvatske u EU 2013. godine i brojne malverzacije i loše upravljanje u kompaniji. "Agrokor" je bio strateški projekat etnokapitalizma samostalne Hrvatske, sve dok Hrvatska nije ušla u EU, kada takav model korporativne agregacije i državno-kapitalističkog širenja tržištem regiona i održavanja na vještačkim aparatima više nije bio moguć zbog ograničenja državnih subvencija, loših odluka nekompetentnog menadžmenta, raširene korupcije, nezakonitog poslovanja i finansijskih malverzacija u kompaniji.
Mnogi ekonomski stručnjaci smatraju da je intervencija hrvatske države u slučaju propasti privatne kompanije "Agrokor" nedopustiv primjer miješanja države u ekonomiju i suspenzija funkcionisanja tržišta. Po njima, hrvatska država je usvajanjem zakona "Leks Agrokor" i imenovanjem prinudne uprave praktično nacionalizovala ovu kompaniju, pri čemu nije nacionalizovala i "Agrokorov" dug. S druge strane, država obično koristi ovakve ekonomske mastodonte u tranziciji za neke prikrivene uloge sumnjive prirode, kao i u širim geopolitičkim operacijama ekonomskog pozicioniranja zemalja na regionalnom i globalnom tržištu.
ORTAČKI ETNOKAPITALIZAM. Od početka tranzicije u hrvatskoj javnosti vođena je debata o tome o kakvoj vrsti kapitalizma je riječ. Hrvatski sociolog Josip Županov u knjizi "Od komunističkog pakla do divljeg kapitalizma" smatra da u Hrvatskoj postoji "politički kapitalizam" nauštrb pravog "preduzetničkog kapitalizma".
Većina ekonomista i sociologa se slažu da je ortački kapitalizam dominantan oblik poslovanja u tranzicijskim zemljama. U literaturi postoji više naziva za ovaj političko-ekonomski sistem: ortački, kroni, rođački, tajkunski, drugarski, kumovski ili burazerski kapitalizam. Ortački kapitalizam je ekonomsko poslovanje koje počiva na sprezi između raznih privatnih, poslovnih i interesnih grupa i državnih institucija, banaka i javnih kompanija, s ciljem sticanja ekonomske koristi, dobiti i poslovnog profita, na štetu javnih i opštih interesa društva.
Etnokapitalizam je spoj nacionalizma i kapitalizma, banditsko-parazitska struktura, interesno-pragmatična mreža oligarhije na vlasti i partijske kleptokratije. Jer, nema kapitalizma bez nacionalizma. Pri tome, državni nacionalizam i lažni patriotizam su samo paravan za kapitalističku pljačku. Država i privreda su u njemu privatizovani, a borba za naciju služi samo kao ideološko opravdanje i pokriće za ekonomsku poharu, prvo vlastitog naroda i države, a potom i drugih naroda i država.
Prvobitna akumulacija kapitala u etnokapitalizmu ostvarena je kroz pljačkašku privatizaciju, organizovani kriminal, političku korupciju, nepotizam, klijentelizam i državni parazitizam. Nakon zaustavljanja sloma "Agrokora” mediji su slavodobitno oglasili vijest da je u Hrvatskoj konačno završeno razdoblje tranzicije i otpočela era kapitalizma. "Agrokor" je tipičan primjer neuspješne "geoekonomije osvajanja" u organizaciji hrvatske države.
Hrvatska država je pomagala "Agrokor" zajedno sa drugim finansijskim centrima, s ciljem pravljenja velikog i jakog domaćeg ekonomskog igrača za ovladavanje tržištem Srbije, BiH, Slovenije i Mađarske. "Agrokor" je propao zbog nerealne, preambiciozne i preskupe ekonomske penetracije, u osvajačkom pohodu za preuzimanje prevlasti na regionalnom tržištu, finansiran preskupim i visokim kreditima i dugovanjima, tako da je morao doživjeti slom.
Prema pisanju medija, hrvatska država je finansijskim subvencijama privatnim kompanijama pomagala kupovinu firmi i zemljišta u Srbiji za ove potrebe. Pri tome, nije bilo pravnog reciprociteta i obostrane tržišne klime između ovih zemalja. Hrvatske kompanije su na taj način uspostavile značajan monopol u zemljama regiona, u izdavaštvu, trgovini, proizvodnji hrane i poljoprivredi. "Agrokor" kao cjelina ovladao je velikim dijelom prerađivačkog poljoprivredno-prehrambenog tržišta i trgovačke mreže u ovim zemljama i tako kroz ovu stvorenu ekonomsku mrežu obezbjeđivao penetraciju hrvatskog kapitala u region.
"Agrokor" je na bazi ove za njega povoljne vlasničke i korporativno-finansijske strukture isisavao kapital iz ovih zemalja, a ostvarenu dobit i profit reinvestirao u Hrvatsku, osiromašujući tako domaću ekonomsku bazu. Preko "Agrokorovih" kompanija u Srbiji napravljen je ekonomski most preko kojeg su hrvatske firme ostvarivale svoj pohod na srpsko tržište. To je bila sva ekonomska filozofija poslovanja "Agrokora". Najvidljivija razlika u ekonomskim odnosima između Hrvatske i Srbije pokazala je sav apsurd ove ekonomske klopke. Dok je najveći hrvatski kapitalista Ivica Todorić preuzimao trećinu prehrambeno-proizvođačkog tržišta i trgovačku mrežu Srbije, na drugoj strani najveći srpski kapitalista Miroslav Mišković, vlasnik "Delta holdinga", vjerovatno s razlogom, ležao je u zatvoru. Dok su hrvatske firme osvajale tržište Srbije, firme iz Srbije nisu mogle ni pristupiti na hrvatsko tržište.
Sličan kolonijalni ekonomski odnos postojao je i sa firmama iz BiH. Dok je trajala ova rašomonijada oko "Agrokora", stigla je vijest da je u "Agrokomercu", najvećem prijeratnom bosanskohercegovačkom poslovnom gigantu iz Velike Kladuše pokrenut stečaj. Tako, nekada najuspješnija domaća kompanija u oblasti prehrambene industrije, čiji je dio tržišta preuzeo upravo hrvatski "Agrokor", udruženim promašajima vlastitog menadžmenta i strane nelojalne konkurencije, polako odlazi u prošlost, kao dokaz neuspješne ekonomske transformacije domaćeg kapitalizma.
Uz to, Hrvatska je nastavila s izdavanjem imovine predratnih kompanija BiH, pod koncesiju, na korišćenje od trideset godina, suprotno svim obavezama iz sporazuma o sukcesiji!? Slučaj komedijant je udesio da je u superluksuznom dvorcu iz 16. vijeka u naselju Šestine pored Zagreba, u kome je živjela najmoćnija porodica u Hrvatskoj, predstavljen novi film režisera Vinka Brešana "Koja je ovo država", komedija apsurda o našim naravima i tranzicionim lutanjima. Krležina porodična saga o gospodi dobila je svoj neknjiževni nastavak pod nazivom "Država Glembajevi".
(autor je politikolog)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.