Dan je saveznih izbora u SR Nemačkoj, kancelar Šolc unervoženo izlazi na biračko mesto jer je i sam svestan da su to poslednji trenuci njegovog mandata. Sve ankete su protiv njega i svima je već jasno da će on otići u istoriju kao kancelar sa jednim od najkraćih mandata. Osim što je kratak, taj mandat je ispunjen aferama, pogoršanjem životnog standarda u Nemačkoj i sveopštom krizom u kojoj se danas nalazi društvo.
Razloga za optimizam ima Alis Vajdel, kandidatkinja za kancelara Alternative za Nemačku koja, između ostalog, uživa i podršku američkog političara, biznismena i moguće najmoćnijeg čoveka na svetu – Ilona Maska, koji je i lično pozvao Nemce da glasaju za ovu partiju. Podrška dolazi u trenutku kada Donald Tramp ponovo ulazi u Belu kuću i kada njegova administracija nije ukaljana nijednom aferom, što će sigurno doprineti izbornom cilju AFD-a – dobijanje statusa najjače partije u Bundestagu.
Ali čak i da se ovaj cilj ispuni, šanse da ova partija učestvuje u vlasti su male, jer koaliranje sa njom svi odbijaju. Primer ovog odnosa je i smenjivanje Anegret Kramp Karenbauerove, u tom trnutku „naslednice“ Angele Merkel sa čela stranke samo zato što je njen CDU glasao zajedno sa AFD-om za izbor novog premijera savezne pokrajine Tiringije. Ovo je najbolji pokazatelj nulte tolerancije na bilo kakvu saradnju sa Alternativom.
Mada, kad imate direktnu podršku najveće sile sveta, ništa ne zvuči nemoguće.
Čitanje Manifesta Alternative za Nemačku nikoga neće ostaviti ravnodušnim, ali ono što je činjenica jeste da ove ideje imaju šanse da budu najdominantnije među građanima nakon izbora – ako već i nisu.
Kada bi se ovaj manifest sproveo u delo, to bi bio verovatno najveći šok za evropski kontinent od Drugog svetskog rata. To bi značilo kraj Evropske unije, kraj evra ali i kraj vladajućeg multukulturalnog narativa u Evropi. Naravno, nijedan manifest nikada nije u potpunosti sproveden u delo, čak i da preuzme vlast AFD bi morao da se odrekne nekih svojih stavova i da nađe zajednički jezik sa koalicionim partnerom. Ali čak i u takvom scenariju bi to izazvalo tektonske poremećaje na evropskom političkom tlu.
U Manifestu se mi direktno nigde ne spominjemo, iako je dosta visoko rangiranih članova ove stranke pominjalo unilateralnu secesiju Kosova i Metohije i bombardovanje SR Jugoslavije kao eklatantan primer kršenja međunarodnog prava. Srbija se u ovim dokumentima ne spominje ali ideje koje se u njima razrađuju itekako utiču na nas a posebno na našu dijasporu.
Manfest ima izrazito anti-EU karakter, protivi se transformaciji Evropske unije u Sjedinjene Evropske Države i zalaže se za Evropu suverenih država koje će biti povezane samo u ekonomskim oblastima, dok bi ostale oblasti, poput spoljne politike i bezbednosti bile u rukama nacionalnih država. Takođe, eksplicitno se naglašava protivljenje ulasku Turske u Evropsku Uniju.
Sa druge strane, jasno se naglašava dobar odnos sa Rusijom kao imperativ jer se smatra da se evropska bezbednost ne može postići bez njenog učešća.
Po pitanju jedne druge nadnacionalne organicazije – NATO pakta, AFD je nešto blaži te kaže da je postojanje ove alijanse opravdano isključivo ako ona zadrži svoj odbrambeni karakter. Takođe se napominje jačanje Bundesvera – nemačke vojske i uvođenje obaveznog služenja vojnog roka.
Tema od koje je Alternativa politički najviše profitirala je zasigurno migraciona politika, odnosno potpuna promena trenutne politike SR Nemačke prema ovom pitanju. Predlaže se zaustavljanje masovnih migracija po svaku cenu kao i vraćanje, pa i prisilno, migranata u svoje matične zemlje. Opšti utisak je da dobar deo migranata ubira plodove nemačke države blagostanja i nikako ne doprinosi društvu. Ova teza je postojala i pre dolaska AFD-a na političku scenu Nemačke, a oni su do sada dali najjasnije rešenje ove krize, koje je izazvalo dosta negodovanja među multikulturalistima i migrantima koji su ovu stranku počeli da nazivaju antiislamskom.
Ne može se tvrditi da poltika AFD-a sadrži antiislamski sentiment, iako svakako određena distanca prema ovoj religiji postoji. Dosta puta je naglašavano da islam ne prirpada Nemačkoj i da muslimani ne bi smeli u javnosti da upražnjavaju svoje običaje. Zalažu se za zabranu nošenja vela na licima kao i na zabranu izgradnje minareta zbog narušavanje hrišćanske slike Nemačke.
Ono što se može tvrditi je da AFD govori ono što mnogi misle, i činjenica da ova stranka pretenduje da postane najveća u državi nam govori da se u Nemačkoj zadržao latentni nacionalizam i da je politika distanciranja od ove stranke njoj donela samo popularnost i veći legitimitet da tvdi da su oni jedini koji Nemačku mogu da izvade iz krize.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.