Jedinstveni balkanski paradoks - da narodi koji se međusobno savršeno razumiju i sporazumijevaju kao jedini čvrsti znak razlikovanja i identifikacije uspostavljaju upravo jezik - izrodio je sve paradokse naše zakašnjele historije.
S jezikom na štitu i zastavi dokazivalo se nacionalno porijeklo i državno pravo, ispisivale granice i deklaracije o nezavisnosti, najumnije glave posvećivale su cijele živote, a bogami i stotine hiljada tuđih, upinjući se odgovoriti na ključno pitanje naših slavnih državotvornih projekata, jednu jedinu upitnu rečenicu u koju stanu sve slavne balkanske kulture i historije, majku svih pitanja, koje glasi ovako:
Na kojem jeziku je napisano ovo pitanje?
Kako jednostavno nema točnog odgovora na to pitanje - jer danas ne postoji znanstveno normirani jedinstveni jezik hrvatskih, srpskih, bosanskih i crnogorskih štokavaca, kao što ne postoji nijedan relevantni znanstveni dokaz da su to četiri zasebna jezika - ostalo je na narodima da se dogovore. Različiti su jezični standardi i narječja postali tako pravi pravcati jezici, sa pravim gramatikama, pravopisima, rječnicima i sveučilišnim katedrama. Kako takvi jezici nisu ni historijska, ni kulturna činjenica, nego politička, ispalo je da se u stvari ne zna na kojem je jeziku napisana rečenica koju upravo čitate.
Problem je u tome što je svaki od tih naroda svoj jezik dogovorio među sobom, ali ne i međusobno. Zbog toga dolazi do nesporazuma, poput najnovije polemike između bošnjačkih lingvista, okupljenih oko veb stranice bosanski.ba - koji smatraju da se jezik kojim govore zove bosanski - i srpskih lingvista, okupljenih protiv nje, koji Bošnjacima oduzimaju pravo na jezik i ponavljaju svoje stare teze kako na štokavskom govornom području postoji isključivo srpski jezik, i kako ne postoji ni hrvatski, a kamoli, daleko bilo, bosanski jezik, pa samim tim ni Hrvati ili Bosanci, već samo, tamo daleko bilo, Srbi različite vjere.
Lako se složiti sa srpskim jezikoslovcima da je to što bošnjački lingvisti nazivaju bosanskim jezikom tek varijanta štokavskog standarda - kao, uostalom, i hrvatski - no problem je što jednakom logikom ne postoji ni srpski jezik. U okolnostima kad je jedini znanstveni dokaz postojanja srpskog jezika dogovor grupe ljudi da jezik kojim govore nazovu posvojnim pridjevom imenice koju su dogovorom izabrali kao naziv iste grupe ljudi koja se dogovorila da bude zaseban narod, osporavati drugoj grupi ljudi isto pravo glupavo je otprilike kao reći da ne postoji niti je ikad postojao grad Skender Vakuf, jer se nalazi na štokavskom govornom području, dakle srpskom, dapače u Republici Srpskoj, a u srpskom narodu nema ni imena Skender, ni institucije vakufa. Pa izmisliti grad, recimo Kraljevo, ne može, već postoji, dobro, onda Kneževo, na čijem službenom općinskom sajtu Skender Vakuf neće biti spomenut ni jedan jedini put, čak ni u rubrici "Istorijat Kneževa", iako se u 550 godina povijesti punih 530 zvao Skender Vakuf.
Evo jedan mali lingvističko-politički problem za širu znanstvenu raspravu: smijem li ja, recimo, reći da ne postoji Republika Srpska, jer ne postoji na svijetu država koja nema svoj posvojni pridjev? Ima ih, naravno, u našim jezicima takvih kojima je sam naziv posvojni pridjev - Francuska, Njemačka ili Švedska - ali samo Republika Srpska ima problem da svoje državljane ne može nazvati srpskim, jer je taj posvojni pridjev već zauzela Republika Srbija. Čije su, dakle, novine banjalučke "Nezavisne"? Srpske, dakle, nisu, jer ne izlaze u Srbiji. Koje onda? Srpskijanske? Srpskske? Srpsčke? Srpške?
Eto, neka mi na to pitanje odgovore srpš... srpsksk... srpsč... lingvisti Republike Srpske. Kakva je to, naime, država koje nema u njenom vlastitom jeziku? I kakav je to jezik koji nema posvojni pridjev jedne od svojih država? I kakav je to uopće tekst koji ne zna za čije je novine napisan?
Stotinu i pedeset godina nakon Bečkog književnog dogovora vrijeme je, dakle, da se ponovo u nekom Beču nađu učene glave i razmrse čvor u koji smo se upleli. Za nekakav, hm, bečki književni odgovor. Bečki književni odgovor na majku svih lingvističkih pitanja: Na kojem je jeziku napisano ovo pitanje?