Kolumne

Dajte šansu miru

Dajte šansu miru
Foto: N.N. | Dajte šansu miru

... i Opštem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, onako kako je napisan i potpisan u Parizu, na današnji dan 1995. godine.

Taj dokument poznatiji kao Dejtonski sporazum, jedan je od najvažnijih dokumenata međunarodnog prava nakon Drugog svjetskog rata. Nakon brojnih mirovnih misija, prije i tokom građanskih ratova, u Dejtonu je parafiran Dejtonski sporazum i njegovih 11 aneksa, kojima su određena pravila organizacije i funkcionisanja poslijeratne BiH.

S obzirom na to da je sam mirovni sporazum OPŠTI i OKVIRNI, njegova suština i sprovođenje regulisani su aneksima. Dejtonski mir se desio 21. novembra 1995. godine, a vijest o tome u cijeloj BiH je propraćena pucnjavom iz brojnih oružja (osim teškog) u količini bar jednogodišnje potrošnje municije u ratu.

Tako su pripadnici ratujućih strana na svojevrsnom referendumu ovjerili mirovne sporazume. 

Smisao, nesmisao, besmisao

Dejtonski sporazum je vrlo pažljivo izmjerio količinu podjela i mržnje među ratujućim stranama i na osnovu toga razmjerio koordinate opstanka "Bosne i Hercegovine", navodne države bez određenja državnog uređenja, pa bi se "oto" moglo nazvati geografskim prostorom sa međunarodno priznatim granicama.

Suština Dejtonskog sporazuma stala je u nekoliko ključnih odredbi Aneksa 4 - Ustava BiH. Prvo - ono što je zapisano u preambuli Ustava, a potom razrađeno u drugim odredbama Ustava BiH: "Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima) te građani BiH“.

Zatim Član I.3: "Bosnu i Hercegovinu čine dva entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska“. Potom član III.3.a): "Sve vladine funkcije i ovlaštenja koje u ovom Ustavu nisu izričito dodijelјene institucijama Bosne i Hercegovine, pripadaju entitetima.“ I vrlo važna odredba člana V.5.a): "Nijedan entitet ne smije prijetiti ili upotrebiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ulaziti na teritoriju drugog entiteta ili boraviti na njemu bez saglasnosti vlade tog drugog entiteta i Predsjedništva BiH. Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini će djelovati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine." 

Ta jednostavna formula funkcionisanja poslijeratne BiH trebalo je da onemogući preglasavanje bilo kog konstitutivnog naroda, isključivati podmetanje bošnjačkog kukavičjeg jajeta Željka Komšića (i Mladena Ivanića) kao nelegitimnih predstavnika Hrvata i Srba izabranih bošnjačkim glasovima.

Smisao Dejtonskog sporazuma bio je da BiH sačuva teritorijalni integritet i dobije neophodni minimalni spoljni suverenitet, a da skoro sav unutrašnji suverenitet ostane entitetima. Ričard Holbruk u Dejtonu je govorio da "postoje dva entiteta i samo možemo praviti koncept Ustava BiH izvlačeći iz dva entiteta, onaj sadržaj koji će omogućiti da se sačuva država, da koliko-toliko bude funkcionalna i stabilna".

Zato su entiteti prenijeli na nivo BiH samo ograničeni dio svojih nadležnosti. Lažno i bezobrazno bošnjačke političke i druge strukture u Sarajevu pokušavaju predstaviti da je "država BiH" nešto prenijela odnosno dala entitetima. Zato sada lažno tvrde da Republika Srpska jednostrano vrši prenos nadležnosti sa BiH na Srpsku.

Tih nadležnosti - odbrana i vojska, Sud i Tužilaštvo BiH, PDV kao izvorni prihod BiH, nikada nije ni bilo u Ustavu BiH. Pritiscima i ucjenama Republike Srpske prenesene su na nivo BiH bez izmjena i dopuna Ustava BiH. Zato je Republika Srpska zasjedanjem Narodne skupštine 10. decembra započela proces vraćanja svojih dejtonskih nadležnosti.

Zašto? Zato što su se te otete nadležnosti, na bh. nivou pokazale kao nefunkcionalne, skupe i nepotrebne. Poput Oružanih snaga BiH, za koje Aleksander Placer, komandant EUFOR-a u BiH, kaže da "zajednička vojska BiH nije utemeljena na Dejtonskom mirovnom sporazumu". Uz to dodaje da ne vidi "nikakvu klasičnu vojnu prijetnju u BiH i da je opšta bezbjednosna situacija u zemlji stabilna".

Nametnuto neustavno pravosuđe BiH - Sud BiH i Tužilaštvo BiH, produbljuju mržnju i razdor svojim optužnicama i presudama. BiH je neustavno putem PDV-a dobila izvorne prihode i prioritet u finansiranju nabujale bh. administracije, a entitetima šta ostane. Ustavna postavka funkcionisala je desetak prvih godina, po kojoj Federacija BiH daje 2/3, a Republika Srpska 1/3 za finansiranje zajedničkih institucija na BiH nivou. 

Nametanjima zakona od strane visokih predstavnika podržavanih od strane izmišljenog Savjeta za implementaciju mira i Ustavnog suda BiH, stvorena je neustavna struktura koja razara BiH i vodi raspadu.

Umjesto da se u BiH postepeno izgrađuje pomirenje i povjerenje, međunarodnim nepravnim intervencionizmom, krenulo se u razgradnju Dejtona i izgradnju frankenštajnovske antidejtonske strukture koja efikasno ruši BiH.

Zato su protekle dvije i po decenije bile vrijeme nesmisla iliti vrijeme OHR-a u kome su visoki predstavnici bili instrument za održavanje tenzija, nestabilnosti, nepovjerenja. Pedi Ešdaun je uživao u svom kolonijalnom upravljanju Bosnom i Hercegovinom, i kako je govorio "u postepenoj razgradnji Dejtonskog sporazuma, za što mi je dato 800 službenika OHR-a i 36 miliona evra mjesečno".

Ko mu je dao takvo pravo i pare za razgradnju Dejtona? Plan Pedija Ešdauna i onih koji su ga podržavali, bio je: uzmite entitetima finansije, vojsku i policiju, i oni će sami uvenuti. Zapravo cilj je bio da uvene Republika Srpska, jer su zapadne sile već dozvolile Bošnjacima da potpuno ovladaju Federacijom BiH razvlašćivanjem Hrvata. To bi bila sudbina Republike Srpske, da nije bilo Milorada Dodika. 

Nezaobilazno je djelovanje Ustavnog suda BiH koji preglasavanjem po formuli dva Bošnjaka i tri stranca, donose odluke na štetu Republike Srpske. Grb, himna, 9. januar kao Dan Republike, otimanje imovine, poljoprivrednog zemljišta i šuma itd.

Katastrofalne odluke po diktatu bošnjačkih političara - Alije Izetbegovića, Sulejmana Tihića, Bakira Izetbegovića, samo cementiraju podjele i generišu opravdano nezadovoljstvo Srba i Hrvata. Nisu zadovoljni ni Bošnjaci, jer nisu potpuno ovladali cijelom Bosnom i Hercegovinom. 

Neodrživa samoodrživost

Ono što je napravljeno od BiH nije više održivo. Ako nešto postoji 26 godina i još nije samoodrživo - treba se zapitati da li je potrebno. Pritom stalna priča - ubrzati reforme na putu od Dejtona ka Briselu i članstvu u EU. Godinama traje to čekanje voza što doći neće da bi zapadni Balkan dobio članstvo u EU.

Oni će reći - to se ne dobija, već se zaslužuje reformama i ispunjavanjem uslova, koji su zapravo prepreke. Izlizana riječ reforma izaziva mučninu i gađenje prema samoj pomalo dezorijentisanoj EU. 

Kreatori haosa, ma gdje bili, stvaraju agoniju u BiH, dovodeći je do besmisla.

Proročanstvo Luiz Arbur

U pismu koje je Luiz Arbur, predsjednica Međunarodne krizne grupe, u maju 2011. godine uputila najvišim zvaničnicima Evropske unije, sugerisano je da međunarodna zajednica izbjegne donošenje naglih odluka, koje bi mogle da prodube krizu i gurnu stranke ka maksimalističkim pozicijama.

U pismu Arburova navodi da je "situacija u BiH rastuće zabrinjavajuća i, ukoliko se trend političke krize nastavi, lako je zamisliti bošnjačke stranke kako kontrolišu propalu i bankrotiranu državu, čije su institucije napustili Srbi i Hrvati.

Odluka visokog predstavnika da suspenduje odluke CIK-a kojima je poništeno formiranje federalne vlade, kao i naknadno uplitanje u pravo da se žali na tu odluku, podrili su državne organe i vladavinu zakona.

Bilo bi još gore pokušati uvesti sankcije protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, zbog toga što bi takvi pokušaji vjerovatno naišli na odbijanje i referendumsku kampanju učinili još više destabilizujućom".

Otad je prošlo deset godina, a kriza u BiH je narastala dovodeći nezadovoljstvo Srba i Hrvata do kulminacije. Samo je pitanje da li je raspad BiH krenuo nepovratnim putem. 

BiH na Inckovom putu

Okidač sadašnje krize je odluka posljednjeg visokog predstavnika Valentina Incka o nametanju zakona o negiranju genocida. Iako su bila brojna upozorenja na najavu takvog zakona i da će to biti otrovni dar Bošnjacima, desilo se. BiH ne funkcioniše već mjesecima, ali to se skoro i ne primjećuje. Time se potvrđuje da su entiteti ključni u svojoj državnosti, a ne BiH. 

Sve češće i sve više, u analizama ozbiljnih naučnika i analitičara, ukazuje se na neuspješnost BiH pod stranim rukovođenjem. Tako Ted Gejlen Karpenter, analitičar Instituta "Kejto" u Vašingtonu, u tekstu pod naslovom "Kada će Amerika shvatiti da je BiH zombi država?", piše da američki i drugi zapadni lideri odbijaju da se suoče sa gomilom dokaza da je njihov projekat izgradnje BiH neuspješan i da pokušaji insistiranja na jedinstvu negdje gdje tri decenije bolnog iskustva potvrđuje da nema ničeg ni sličnog tome, može samo ukazivati na pogrešnu stranu politiku.

"BiH ostaje netaknuta samo na insistiranje arogantnih američkih i evropskih zvaničnika koji odbijaju da priznaju da je njihov pristup potpuno pogrešan od početka. BiH je politički i ekonomski zombi i nikakav zapadni napor ne može je vratiti u život. Davno je prošlo vrijeme kada je trebalo prihvatiti tu realnost", ocijenio je Karpenter. 

Na sličan način i sa razložnom argumentacijom piše i Timoti Vilijam Voters, profesor na američkom Indijana univerzitetu. Pišući o sadašnjoj BiH podijeljenoj na tri etničke zajednice, Voters piše: "Prisiljavanje nevoljnih zajednica na političku uniju je destabilizujuće - kao što sada vidimo. To nije mudro i ne donosi pravdu za mrtve. Memorijali, reparacije i suđenja su smisleni odgovori - ali država? Samo ako je živi žele.

Od Dejtona postoji mir, ali malo šta drugo: umiruća ekonomija, propalo pomirenje, potpuno raspolućena zemlja. Dejton se često okrivljuje za nefunkcionalnost Bosne. Originalni dizajn onoga što se često naziva "dejtonska Bosna" podrazumijevao je minimalna centralna ovlaštenja.

U deceniji nakon Dejtona, SAD su organizovale stvaranje centralizovane armije, poreske i carinske uprave, što su upravo one institucije iz kojih Dodik sada želi da se povuče. Kreatori politike interpretiraju trenutnu krizu kao test riješenosti Zapada: ponovo pojačati pritisak, uvesti nove sankcije ili rasporediti dodatne trupe. Ali s kojim ciljem?"

Po Votersovom mišljenju, za zapadnu politiku postoje izlazna strategija i izvodljivi ishodi: manja Bosna koja bi mogla efikasno upravljati sobom, spajanje hrvatskih i srpskih oblasti sa Hrvatskom i Srbijom, tranzitni aranžmani za enklave. Amerika ne bi morala da nameće podjelu - dovoljno je da joj se ne suprotstavlja.

Epilog

Kad bi Jugoslavija i njena bivša republika Bosna i Hercegovina mogle napisati priču o sebi, to bi bilo pod naslovom: "Bila jednom jedna zemlja" sa podnaslovom "Kako smo sistematski uništene od idiota". Ipak, na kraju ostaje da ima jedna zemlja prkosna od sna. Republika Srpska.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije