Kolumne

Dani državnosti

​Ove, 2018. godine navršilo se 75 godina od Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, 25. novembra 1943. godine. Ovo je jedan od najvažnijih događaja u istoriji BiH i njenih naroda, ali u ovom postistorijskom vremenu naknadne svijesti, postmodernističkih relativizacija, postistina i sveopšteg revizionizma, svi događaji iz naše istorije postali su danas predmet različite interpretacije i političkog sporenja. Dio tih političkih sporenja je i Dan državnosti BiH, koji ne prihvataju svi u BiH.

Skupština Republike BiH donijela je Zakon o proglašenju Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a 25. novembra 1943. godine, Danom državnosti BiH. Ova odluka je donijeta u vrijeme trajanja rata, bez učešća Srba i bez njihove političke saglasnosti. Ako na trenutak ostavimo po strani pravni aspekt spora, je li Dejtonski sporazum po automatizmu i kontinuitetu priznao ranije datume državnih praznika BiH, prije Dejtona, ili su predstavnici SDS-a na vlasti u poslijeratnim godinama propustili mogućnost da u roku od šest mjeseci ospore i stave van snage sve zakone iz ranijeg perioda, za koje smatraju da više ne važe, ostaje činjenica da jedino novim zakonom mogu biti uređeni državni praznici na nivou BiH, koje bi zajednički praznovali svi narodi i građani u zemlji. Spor oko Dana državnosti BiH tako se pretvorio u političku sapunicu o nastanku i državnom kontinuitetu BiH kao savremene države, granicama, konzumiranju prava naroda na samoopredjeljenje i unutrašnjoj ustavnoj strukturi i političkom uređenju, oko kojih nema saglasnosti političkih predstavnika tri konstitutivna naroda.

Danas se Dan državnosti BiH slavi samo u FBiH. U dijelu FBiH u kojem uglavnom većinski žive Bošnjaci praznik se obilježava i praznuje, dok se u dijelovima u kojima žive Hrvati praznik obilježava samo formalno, neradno, dok nikakve stvarne praznične atmosfere, koja bi potvrdila njegov simbolički značaj, jednostavno nema. Za najveći dio Hrvata 25. novembar 1943. godine, kao Dan državnosti, čini se neprihvatljivim, kako zbog opsesivnog antikomunizma i antijugoslovenstva aktuelnih hrvatskih društvenih i političkih elita, tako i zbog vjerovanja da je on samo paravan za bošnjačku velikodržavnu supremaciju. Ovdašnji politički predstavnici Hrvata u BiH smatraju da je "ZAVNOBIH u službi velikobošnjačke politike, kao nekada AVNOJ srpske". Prvi put prošle godine hrvatski član Predsjedništva BiH nije prisustvovao zajedničkom prijemu povodom Dana državnosti BiH kao što je to bilo ranije. U Republici Srpskoj 25. novembar 1943. godine SUBNOR obilježava kao značajan datum iz NOR-a, ali ne i kao Dan državnosti BiH. Predstavnici Srba i srpskog naroda smatraju da ovaj Dan državnosti BiH ne može biti zajednički praznik jer parlament BiH nikad nije donio zakon o državnim praznicima koje bi svi praznovali. Narodna skupština Republike Srpske uputila je 2017. godine Ustavnom sudu BiH apelaciju za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike BiH i 25. novembra Danom državnosti Republike BiH. Ustavni sud BiH je iste godine u potpunosti odbacio ove zahtjeve.

Oni koji se danas zaklinju u ZAVNOBIH i Dan državnosti ukinuli su ulicu predsjedavajućeg ZAVNOBIH-a, srpskog ljekara dr Vojislava Kecmanovića Đede i preimenovale je u Ulicu Nusreta Šišića Dede, šehida iz proteklog rata. Isti ti su ukinuli Partizansku ulicu i preimenovali je u ulicu znakovitog naziva, Čikma iz turskog vakta, koja u prevodu znači mala ulica koja nema ulaz i izlaz, ili slijepa ulica, ćorsokak, što jezički nije nevažno za ovu temu, bacajući tako u bezizlaz notornu činjenicu da je oslobodilački partizanski pokret uradio više na emancipaciji Muslimana/Bošnjaka u BiH i Jugoslaviji, i afirmaciji njihovog nacionalnog identiteta, nego svi neootomanski nosioci ulica. Takođe, ista politika u FBiH dopustila je rušenje spomenika Đure Pucara Starog, narodnog heroja i prvog predsjednika socijalističke BiH, čiji Dan državnosti su velikodušno preuzeli.

I dalje zvuči apsurdno da država koja ima Dan državnosti, 25. novembar, kao znak sjećanja na zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu 1943. godine i poštovanje tekovina Narodno-oslobodilačke i antifašističke borbe partizanskog pokreta istovremeno ima u svojim gradovima ulice koje nose nazive zakletih ideoloških protivnika tog istog pokreta i domaćih saradnika okupatora, ustaškog kolaboracioniste Musafe Busuladžića i Huseina efendije Đoze, glavnog imama SS "Handžar" divizije u Sarajevu, generala Draže Mihailovića, komandanta JVO i četničkog pokreta u Istočnom Sarajevu, koga su komunističke vlasti osudile nakon rata, i ustaških zlikovaca Mile Budaka, Vokića i Lovrekovića u Mostaru, Rafaela Bobana u Grudama i Jure Francetića u Stocu!?

Teško je razumjeti šizofrenost i lažnost ovakvog odnosa političke elite FBiH, koja proglasi 25.11.1943. godine za Dan državnosti BiH iz vremena zajedničkog istorijskog nasljeđa države jugoslovenskih naroda, a onda se u praktičnoj političkoj svakodnevici demonizuje svaka simbolika na vrijeme postojanja socijalističke Jugoslavije, opisujući ga kao najgori i najmračniji dio istorije vlastitog naroda. Dokaz tome su zapuštena i uništena groblja i partizanski spomenici širom FBiH, isključena struja i zatvorena vrata u prostorijama SABNOR-a, ukidanje ulica narodnih heroja iz NOB-a i neprisustvo vodećih političkih i državnih predstavnika obilježavanju bilo kojeg događaja iz tog vremena.

Danas nema saglasnosti političkih predstavnika tri naroda oko Dana državnosti BiH, iako je bilo mnogo prijedloga, ali nijedan nije dobio većinsku podršku u parlamentu. Pisac Abdulah Sidran je svojevremeno predlagao da Dan državnosti BiH bude 29. avgust 1189. godine, kada je objavljena "Povelja Kulina bana", ili po novom kalendaru 11. septembra 1189. godine, kao važan pravno-politički dokument srednjovjekovne bosanske države. Tako je neformalno predlagan 24. oktobar 1377. godine, dan krunisanja prvog bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića, kada je BiH postala kraljevina i država na nivou tadašnjih organizovanih srednjovjekovnih država Evrope. Jedan bivši član Predsjedništva BiH predlagao je kao najpoželjniji datum Dana državnosti BiH 26. maj 1446. godine, kada je na polju Milodražu, kod Fojnice, obavljeno kraljevsko vjenčanje hercegovačke princeze Katarine Vukčić Kosače za bosanskog kralja Stefana Tomaša. Ovim vjenčanjem spojile su se današnje dvije oblasti, Bosna i Hercegovina, u jedinstvenu zajedničku teritoriju, pod vlast jedne vlastelinske porodice. Dvije velikaške porodice Kotromanići i Kosače, Humska zemlja i Bosna su se ujedinili. Po predlagaču, ovo je jedinstven primjer da država nastaje na ljubavi, a ne na ratu i teritorijalnom osvajanju. Jedni su predlagali da to bude 6. april 1992. godine, Dan međunarodnog priznanja BiH, Dan nezavisnosti 1. mart 1991. godine, kada je sproveden referendum o nezavisnosti BiH od SFRJ, ali svi ovi datumi su opterećeni različitim interpretacijama istih događaja od strane nacionalnih političkih elita u BiH, tako da teško mogu biti prihvaćeni kao zajednički državni praznici. Jedan dio političkih predstavnika iz Republike Srpske predlagao je da Dan državnosti BiH bude 21.11.1995. godine, kada je u Dejtonu sklopljen i parafiran Dejtonski mirovni sporazum za BiH i zaustavljen rat ili 15.12.1995. godine kada je ovaj sporazum definitivno potpisan u Parizu. Grupa poslanika parlamenta BiH 1999. godine predložila je kompromisni prijedlog Zakona o praznicima BiH, po kome bi BiH imala dva praznika, Dan ZAVNOBIH-a 25. novembar 1943. godine i Dan Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine, bez sadašnjeg Dana nezavisnosti BiH 1. marta 1991. godine, ali ovaj prijedlog zakona nije dobio potrebnu podršku većine poslanika. Miro Lazović iz Foruma parlamentaraca BiH i potpredsjednik SDP BiH predložio je da 22. maj 1992. godine, kada je BiH primljena u UN, bude novi Dan državnosti BiH, u kome bi se objedinili Dan državnosti 25. novembar 1943. godine i Dan nezavisnosti 1. mart 1991. godine. Kao mogući Dan državnosti BiH u javnosti je spominjan i 25. februar 1974. godine, datum kada je usvojen Ustav SR BiH, kojim je ova Republika stekla širu autonomiju unutar SFRJ, kao značajan datum za BiH. Bilo je prijedloga da BiH ima dva dana državnosti: Dan ZAVNOBIH-a 25. novembar 1943. godine i Dan Dejtona, 21. novembar 1995. godine, zajedno, kao dvije polovine jednog Dana državnosti, čime bi bio potvrđen kontinuitet državnosti BiH, priznat antifašistički karakter osnova države i potvrđena nova dvoentitetska struktura države. Neki veseljaci u nastojanju da budu originalni su, opet, predlagali da zemlja ima tri dana državnosti, jedan 25.11.1943. za sve i dva entitetska - Dan Vašingtonskog i Dan Dejtonskog sporazuma u istom zakonu. Koji bi to dan iz istorije BiH bio prihvatljiv trima konstitutivnim narodima u BiH i svim ostalim građanima kao Dan državnosti BiH? To je vraški teško pitanje. Skoro da ne postoji takav datum. Ljudi skloni šali predlažu da to bude dan kada visoki predstavnik međunarodne zajednice napusti BiH. Možda u obzir dolazi neki budući datum, kao dan ulaska BiH u EU? Do tada ćemo živjeti ovako, bez političke saglasnosti o jedinstvenom Danu državnosti zemlje.

Međutim, ima nešto gore od same nesaglasnosti o Danu državnosti BiH. Vrijednosti i principi ZAVNOBIH-a poništeni su onoliko puta koliko je bilo žrtava u međunacionalnom sukobu u proteklom ratu u BiH. Pogaženi su onog dana kada je OŠ "Bratstvo i jedinstvo" u Odžaku upotrijebljena kao logor za srpske civile, kada je Muzej revolucije u Jablanici postao logor Armije BiH za zarobljene srpske i hrvatske civile, i kad je sportska sala "Partizan" u Foči postala sabirni centar u kome su zatvarane i mučene bošnjačke žene, kao i na drugim ratnim stratištima širom BiH. Naš problem je što ništa ne činimo da to promijenimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije