Postoji legenda koja kaže da je lakše dobiti sedmicu na lotu nego slobodnu sedmicu kod mene na poslu.
S tim u vezi, moj planirani odlazak u Pljevlja sa našim uglednim književnikom i satiričarem Miladinom Berićem pao je u vodu. Ali sam na put ipak krenuo u petak, u zadnji čas, navrat-nanos, nakon završenog radnog dana. U Čačak sam stigao kasno naveče, gdje me je čekala supruga Maja. U mom drugom domu u Čačku sam predahnuo i prenoćio, a već narednog prijepodneva Maja i ja na stanici smo čekali autobus za već pomenuti grad sa sjevera Crne Gore.
Kad vam neko pomene Pljevlja, prve asocijacije su vam na rudnik mrko-lignitskog uglja i termoelektranu, koji imaju izuzetan značaj za elektroprivredu Crne Gore, kao i na poznate pljevaljske tamburaše. Ali i na jedan od najznačajnijih festivala humora i satire na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru. Upravo su Dani humora i satire "Vuko Bezarević", trideset deveti po redu, bili razlog našeg puta.
Začudih se kada čuh da me neko na čačanskom autobuskom peronu doziva. Prijatno se iznenadih i obradovah kada ugledah poznatog srpskog aforističara Milka Stojkovića iz Smederevske Palanke, inače rodom Crnotravčanina. Direktna linija za Pljevlja iz Palanke ne postoji, a ovo mu je najbolja veza. Reče nam da su autobusom koji čekamo iz Beograda krenula i ugledna pera satire Dušan Puača iz Beograda i Daliborka Šišmanović Kepčija, koja već dvadeset godina živi u Cirihu. Tako da je uskoro uslijedilo opasno okupljanje u autobusu na aforističnoj osnovi.
Uslijedio je i prilično naporan put, ali smo iskreno uživali u predivnoj prirodi Ovčarsko-kablarske klisure, panorami Užica i stare tvrđave na stijeni, zatim i Zlatibora, koji nažalost sve više gubi bitke sa prekomjernom urbanizacijom, kao i u panorami Zlatarskog jezera čiste vode, tirkizne boje. Od Prijepolja konstantno smo se uspinjali prema graničnom prelazu Jabuka, na istoimenoj planini.
Tu, između dva granična prelaza, Jabuka u Srbiji i Ranče u Crnoj Gori, spazio sam crkvu na "ničijoj zemlji". Jedan od putnika iz autobusa objasnio mi je da je na tom mjestu 2007 tadašnji vladika mileševski Filaret štrajkovao glađu dvanaest dana da bi izdejstvovao ukidanje zabrane obilaska dijela njegove eparhije koji se nalazi u Crnoj Gori. Crkva Sretenja Gospodnjeg, poznata kao Filaretova crkva, sagrađena je 2008. godine, tako da je oltarski dio u Srbiji, a ostatak crkve u Crnoj Gori, navodno iz predostrožnosti da Filaret ne bio bio uhapšen tokom službe.
Stotinak metara nakon graničnog prelaza Ranče u Crnoj Gori naići ćete na stari, napušteni prelaz, ali na kome nerijetko jedno malo stado krava blokira put i vrši neku svoju kontrolu. Tajna je da ih privlači slana rizla koja se zimi baca, a koju pod nadstrešnicom kiša i snijeg ne mogu saprati.
Oko 16 časova najzad smo se spustili sa druge strane planine i stigli u Pljevlja. Dočekao nas je čist planinski vazduh koji je sobom nosio prijatnu svježinu. Ali, dočekala nas je i jedna izuzetno uredna, sređena i simpatična varoš.
Opština Pljevlja treća je po površini, a četvrta po broju stanovnika u Crnoj Gori, kojih je blizu 31.000, dok sam grad ima 19.000 duša. Srbi su većinski narod u ovoj opštini, a od znamenitosti koje svakako trebate obići su Manastir Sveta Trojica na kilometar i po od grada, čije prvo pominjanje je iz 1537, i Husein-pašina džamija pored stare Sahat-kule, u centru grada, sagrađena 1569.
Brzo smo pronašli svoj hotelčić, u kom su bile smještene i mlade crnogorske odbojkašice, ali i poznata makedonska aforističarka i karikaturistkinja Lenče Stoimenova sa svojim suprugom Borisom. Oni su putovali punih 19 sati iz svojih Kočana. Ipak, za odmor nije bilo vremena, jer su nas oko 18 časova očekivali domaćini pred Kulturnim centrom.
Jugoslovenski dani humora i satire "Vuko Bezarević" postoje od 1988. godine. Počeli su skromno, sa samo šest učesnika i jednom večeri. Održavaju se u čast rano preminulog, izuzetnog pljevaljskog satiričara Vuka Bezarevića, trostrukog dobitnika nagrade "Radoje Domanović". Manifestacija je postepeno rasla i planski se razvijala. Već na četvrtim danima počelo se sa dodjeljivanjem nagrada, prvo sa nagradom "Mladi jež" (Mladi tipar), namijenjen mladim satiričarima, potom nagradom "Risto Pejatović" za karikaturu (1994), nakon toga nagradom "Tipar" za satiričara godina (1995), koja je najviše priznanje za satiričara u regionu, i na kraju nagradom "Vuko Bezarević" za satiričnu priču (1996). Ako samo pogledate spisak dobitnika nagrade "Tipar", zavrtiće vam se u glavi. Riječ je o velikanima ne samo humora i satire. Nabrojaću tek neka od imena: Matija Bećković, Dušan Kovačević, Milovan Vitezović, Momo Kapor, časopis "Ošišani jež", Radivoje Bojičić, Emir Kusturica, Bojan Ljubenović, Ninus Nestorović, Veljko Rajković, Vasil Tolevski... Sve dobitnike u svim kategorijama nemoguće je nabrojati u ovako malom tekstu.
Zahvaljujući velikoj pomoći "Ježa", koji je cjelokupni svoj fond iz istorije svjetske i domaće satire poklonio Danima humora i satire, osnovan je Jugoslovenski muzej humora i satire 1994. godine.
Muzej je organizovan u četiri zbirke i ima dva legata, legat Veljka Rajkovića i legat "Ošišanog ježa". Muzej posjeduje preko 5.000 jedinica i jedini je ovakve vrste u ovom dijelu Evrope, a tek nekoliko ovakvih je uopšte u Evropi. U njemu su i originalne karikature velikana Pjera Križanića, Ive Kušanića, Nikole Vuškovića. Tu su i rijetki primjerci različitih publikacija iz zemalja bivše Jugoslavije i svijeta. Od te večeri, 21. juna, i prvo izdanje moje prve autorske knjige postalo je dijelom muzeja.
Nakon okupljanja učesnika (srdačnih pozdrava sa starim prijateljima) završne, pete večeri Dana humora i satire, prvo smo sa našim domaćinom Erminom Đurđevićem obišli ovaj muzej, smješten u prostorijama Kulturnog centra u Pljevljima. U prostorijama muzeja u toku je i izložba karikatura Gorana Ćeličanina, "Srb(end)ovanje". Upravo su otvaranjem izložbe i predstavljanjem istoimene knjige - "Srb(end)ovanje - knjiga karikatura o šajkači", započeli ovogodišnji Dani humora i satire, 17. juna. Kroz muzej nas je provela šarmantna Jelena Bojović, kustos ovog muzeja.
Pomenimo da je drugog dana festivala održan koncert popularne bosanskohercegovačke grupe "Rok ko fol", mog imenjaka Dinka Salihbašića. Trećeg dana festivala gledaoci su imali priliku da vide pozorišnu predstavu "Klaustofobična komedija" beogradskog Zvezdara teatra, po tekstu Dušana Kovačevića, režiji Darka Bajića, uz sjajnu glumačku postavu: Ljubomir Bandović, Nevena Vukas, Marko Janketić, Zoran Cvijanović, Slavko Štimac...
Četvrtog dana festivala, u petak, 20. juna, održano je Humorističko-satirično miletisanje, a zvijezde večeri su bili naš Miladin Berić i Milko Grbović iz Beograda, uz stendap komičara Omera Hodžića i muziku Balašević tribjut benda. (Inače, neupućeni, kada odem na neki od sličnih festivala, obično me pitaju da li poznajem Berića? A ja Beru znam još iz svijeta šaha, kada sam kao osnovac igrao šah i bio jedan od najboljih pionira u gradu, a on već jedan od najperspektivnijih i najboljih mladih šahista Banjaluke, jer je devet godina stariji od mene. Likom me je tada Miladin veoma podsjećao na ruskog (sovjetskog) košarkaša Tihonenka.)
Kulminacija Dana humora i satire desila se, dakle, u subotu 21. juna. Najprije je na Gradskom trgu, ispred zgrade Kulturnog centra, u 19 časova otvorena izložba karikatura sa konkursa za nagradu "Risto Pejatović". Gran pri (grand prix) je dobio karikaturista Mladen Đurović iz Beograda, a dodijeljene su i dvije specijalne nagrade, legendarnom Toši Borkoviću iz Beograda i jednom od ponajboljih srpskih karikaturista današnjice Muhamedu Đerleku iz Novog Pazara, koji je i jedini od laureata došao na otvaranje, a koga sam imao prilike upoznati i kasnije od njega dobiti pohvale za moje aforizme. (Ostali nagrađeni iz opravdanih razloga nisu se pojavili u Pljevljima.)
Završno veče održano je u dobro popunjenoj velikoj sali Kulturnog centra Pljevlja. Voditeljka programa Tatjana Debeljević držala je sve konce u svojim rukama. Nakon pozdravnog govora gradonačelnika Darija Vraneša i nekoliko pjesama u izvedbi Gradskog hora Pljevlja, publika je uživala u satiričnim majstorijama vrhunskih aforističara sa područja nekadašnje Jugoslavije: Daliborke Šišmanović Kepčije iz Ciriha, Milka Stojkovića iz Smederevske Palanke, Dušana Puače iz Beograda, Lenče Stoimenove iz Kočana, Dejana Tofčevića iz Podgorice, Bojana Rajevića iz Cetinja, Milenka Šarca iz Pljevalja, na čiji prijedlog Upravnom odboru je i moja malenkost stigla na završno veče. I, hvalite me usta moja mila, moj nastup je izuzetno dobro primljen kod publike, smijehom i brojnim aplauzima, ali i pohvalama od organizatora.
Vrhunac večeri i cijelog festivala desio se proglašenjem dobitnika nagrada. Za najbolju satiričnu priču, po ocjeni tročlanog žirija u sastavu Gojko Božović, Bojana Grujić i Snežana Grujičić, nagradu "Vuko Bezarević" dobio je Dejan Andrejić iz Kruševca, grada poznatog po vrsnim satiričarima. A onu najvredniju nagradu, nagradu "Tipar" za 2025, po ocjeni žirija u sastavu prof. mr Zora Jestrović, Miodrag Stošić i Milenko Šarac, u velikoj konkurenciji odličnih knjiga, osvojio je Velizar Radonjić iz Podgorice, za knjigu "Gluva dolina". Prilikom uručenja nagrade i propratnog govora, Velizara su preplavile emocije, na šta mu je publika odgovorila burnim i dugim aplauzom.
Pljevlja, nakon svih ovih godina, a u susret velikom jubileju naredne godine, ostaju bastion slobodne misli i slobode izražavanja, svjetionik humora i satire, posebno danas u ovim teškim vremenima kada nam se sve to pokušava oduzeti, i kada nas se pokušava utišati.
A ekipa satiričara sa završne večeri Dana humora i satire i odličnih pljevaljskih domaćina druženje je nastavila uz večeru, do duboko u noć, ili tačnije do sitnih sati narednog dana. Sklapala su se i nova prijateljstva, a ona stara produbljivala. Pa tako, Maja i ja pozvani smo od Lenče i Borisa da ih posjetimo u Kočanima, a već 5. jula, Daliborka Šišmanović Kepčija, zajedno sa srpskim piscima iz Švajcarske, biće gost Banjaluke, što će biti sjajna prilika za nova druženja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.