ŠOK EVROPEIZACIJE. Ove 2021. godine navršilo se pet godina od kada je BiH predala svoj zahtjev za članstvo u EU i još smo jedina zemlja bez kandidatskog statusa.
Obično su zemljama do sada bile potrebne nekolike godine od predaje zahtjeva do sticanja statusa kandidata, što BiH nikako ne uspijeva postići. EU je prošlog mjeseca objavila izvještaj o napretku zemalja zapadnog Balkana u procesu proširenja, a najgoru ocjenu je, očekivano, dobila BiH.
BiH je od 14 ciljeva i zadataka za dobijanje kandidatskog statusa ispunila samo jedan. BiH nazaduje u svim oblastima. Na različite načine BiH se u procesu pristupanja EU nalazi više od 20 godina, bez vidljivog rezultata.
U javnom životu danas u BiH, barem na verbalnom nivou, nema nikoga ko se otvoreno protivi procesu evropskih integracija i ulasku zemlјe u EU. U istoriji evropskog ujedinjavanja neke zemlјe su teže i sporije ulazile u EU, kao Portugal, Španija, Hrvatska, ili brže i lakše, kao Austrija, Švedska, Bugarska i Rumunija, ali su sve morale proći veoma rigorozne i zahtjevne reforme.
Naši političari ponekad traže povlastice za ulazak BiH u EU, na jedan brži, kraći ili privilegovan način.
O kakvom teškom problemu se radi, pokazuju naredna mišlјenja stručnjaka za pitanja evropskih integracija: "Ulazak u EU je kao uskakanje u trku u voz koji se kreće", rekao je svojevremeno Janez Potočnik, bivši evropski komesar za nauku i ministar za evropska pitanja Slovenije.
"BiH kakva je danas neće ući u EU ni 2009. ni 2019. godine. Neophodna je kompleksna revizija mehanizama koje je u okviru Dejtonskog sporazuma uspostavila međunarodna zajednica. BiH je udžbenički primjer kako se ne može ući u EU", izjavila je prije nekoliko godina Margarita Paolini, italijanska specijalistkinja za Balkan. "Ne vjerujte u bajke. Ako vaša zemlјa želi da obori svjetski rekord u brzini učlanjenja u EU, može da pokuša. Svim novim članicama koje će se EU pridružiti 2004. godine trebalo je deset godina za to i zašto bi vašoj zemlјi trebalo samo četiri", upozorio je zemlje zapadnog Balkana na početku evropskih integracija Jan Vilem Blankert, zamjenik šefa Delegacije EU u Srbiji. I na kraju: "Na putu proširenja uvijek će biti prepreka. Ulazak u EU nije ulazak u krevet posut ružama“, ponovio je staru mantru 2020. godine Erik Mamer, portparol Evropske komisije.
BiH je danas, kao i mnogo puta u prošlosti "balkanski i evropski bolesnik". Zemlji je potrebna ubrzana evropeizacija radi političke stabilizacije. BiH mora proći kroz "šok evropeizacije" da bi iskusila težinu ulaska u EU, što se u našoj javnosti nedovoljno shvata. Ulazak u EU je kao groznica koja trese cijeli organizam prije nego što na kraju dovede do opšteg pobolјšanja i ozdravljenja društva. BiH se danas realno nalazi između političkih bajki i opasnog uskakanja u voz, jer je savršeno jasno da nema lakog puta ni prečica za ulazak u EU.
ANATOMIJA PERIFERNOG UMA. Nakon što je Island odustao od ulaska u EU, u ovom trenutku postoji šest zemalјa Evrope koje žele ući u EU. To su zemlјe zapadnog Balkana: Srbija, Crna Gora, BiH, Sjeverna Makedonija i Albanija. Uz sporan i otvoren status samoproglašenog nezavisnog Kosova. Turska je kandidat od 2005. godine, ali su njeni pregovori do daljeg obustavljeni 2018. godine. Iz pojedinih evropskih zemalja Turskoj se nudi "privilegovano partnerstvo", što je manje od članstva, a više od kandidatskog statusa, što ona ne prihvata. Što se tiče ostalih zemalјa Evrope, EU je 2009. godine, ozvaničila projekat Istočno partnerstvo, za šest država bivšeg SSSR (Gruzija, Bjelorusija, Jermenija, Ukrajina, Moldavija, Azerbejdžan), dajući im status "povlašćenih partnera", uz određenu finansijsku pomoć za stabilizaciju demokratije i ekonomije u ovom regionu, ali bez obećanja punopravnog članstva, kao što je to slučaj sa zemlјama zapadnog Balkana.
Suočeni sa blokadom proširenja od strane EU i nedostatkom reformi u zemaljama aplikantima, odnos EU i zemalja ZB nalazi se u nekoj vrsti "dvostrukog blefa", u kojem se EU pretvara da nudi članstvo zemlјama, a zemlјe se pretvaraju da provode reforme. U Strategiji Ministarstva odbrane Austrije iz 2019. godine stajalo je signifikantno upozorenje da najveća opasnost za zemlju i EU dolazi od "nestabilnih zemlja na periferiji EU". Nedavno su Francuska, Holandija i Danska blokirale početak pregovora Sjeverne Makedonije i Albanije, a kasnije im se pridružila i Bugarska, zbog bilateralnog spora sa ovom zemljom. Dosadašnja politika EU prema zemljama ZB može se opisati kao "strateško strpljenje", koje se ogleda u verbalnoj pro-retorici i praktičnoj rezervisanosti.
ASIMETRIČNA ZAVODLJIVOST. Ne tako davno prilikom usvajanja nove Strategije EU za zapadni Balkan 2018. godine, Dejvid Mekalister, predstavnik EP za pregovore sa zemljama zapadnog Balkana, rekao je: "Odnos EU i zapadnog Balkana bio je ljubavna kombinacija.“ Drugim riječima, sve je to bio samo običan politički flert i prolazna avantura. Na ekonomskom samitu u Srbiji 2018. godine, Valentin Incko, tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, izjavio je da će preporučiti aktuelnom evropskom komesaru za proširenje da, kada BiH ispuni sve uslove, treba da dobije rani status kandidata, uporedivši taj status s vjeridbom, gdje postoje planovi i realizacije dok ne dođe do vjenčanja. Po njegovom mišljenju, BiH je vjerena sa EU tako da se samo čeka vjenčanje. Neuspjeh pristupanja zemalja ZB EU rezignirano je opisao albanski premijer Edi Rama, u intervjuu 2019. godine: "U balkanskim zemljama situacija je gora nego prije dvije godine, što je posljedica usporavanja procesa priključenja EU. I dalje smo zaljubljeni u Evropu, zato teško doživljavamo odgađanja i mlak odnos.“ EU kao neuzvraćena ljubav. Između EU i zemalja Zapadnog Balkana traje politika asimetričnih zavodljivosti, neuzvraćenih ljubavi i simpatija.
Proširenje je najdjelotvorniji instrument spoljne politike EU. Evropska komisija je 29. maja 2019. godine izdala Mišljenje o aplikaciji BiH za članstvo, sa 14 osnovnih prioriteta i 115 preporuka iz popratnog dokumenta, koje BiH mora ispuniti za otvaranje pregovora o članstvu EU. Savjet ministara BiH je 17. oktobra 2019. godine usvojio Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja EK, koji je dio Mišljenja o zahtjevu naše zemlje za članstvo u EU. Akcioni plan je sveobuhvatan i sadrži 729 planiranih mjera za provedbu prioriteta i preporuka EK za sticanje kandidatskog statusa i pregovore BiH neophodne za punopravno članstvo u EU. Put BiH prema EU može se označiti kao "udružena sinhronizovana stagnacija", ili čak nazadak, nešto kao "hronična opstruktivna bolest", što znači da u njoj srazmjerno učestvuju domaće političke snage iz BiH i dijelovi međunarodne zajednice iz EU, koji koče proces proširenja. Na javne pozive iz BiH da EU spasi BiH prekorednim prijemom po ubrzanoj proceduri u EU, zbog njenog specifičnog međunarodnog statusa i unutrašnje dejtonske strukture, šef Kancelarije EU u Banjaluci Đulio Zani svojevremeno je dao hladan odgovor: "Pristup BiH u EU nije humanitarna akcija." Domaći političari ne pokazuju nikakvu proaktivnu volju i inicijativu za evropske integracije. Srbi se okreću Rusiji, Bošnjaci Turskoj, Hrvati Mađarskoj i Poljskoj, a svi zajedno premalo prema EU. Zato smo posljednji putnici u čekaonici evropskog voza, koji uskotračnom prugom ide u zajedničku budućnost Evrope.
PRIJATELJI EVROPE. Proširenje EU odvija se u cikličnim krugovima, odnosno dolazi i odlazi u zavisnosti od geostrateških pomjeranja u svijetu, političkih odnosa u samoj EU i samim zemljama kandidatima. Za evropski ples potrebno je dvoje, ZB i EU. EU je duboko podijeljena po pitanju proširenju na zemlje ZB. Francuska je izrazito rezervisana prema proširenju, kao i sjeverne bogate zemlje Danska i Holandija, koje ne žele da plaćaju proširenje na nespremne siromašne rođake s juga. Pojedine zemlje EU gaje i neku vrstu skrivenog skepticizma prema zemljama ZB, čije stanovništvo ima veliku muslimansku manjinu. Uzroka podijeljenosti EU je mnogo. Vjeruje se da nakon izlaska Velike Britanije iz EU, Unija prvo treba da se konsoliduje i stabilizuje prije bilo kakvog novog proširenja. EU mora da riješi krizu vlastitog projekta i odgovori na unutrašnje izazove, koje pred nju postavljaju vlade u Poljskoj i Mađarskoj, pa tek onda da prima nove članice. Po tim analizama novo proširenje samo bi dodatno oslabilo unutrašnju koheziju EU i usporilo proces odlučivanja u samim institucijama EU. Istorija i logika proširenja su očigledni: nijedna siromašna evropska zemlja nije napravila značajniji politički, ekonomski i društveni napredak, a da se nije priključila političkoj zajednici i tržištu EU. Na kraju, Evropa bez zemalja zapadnog Balkana ne postoji kao samostalan geopolitički subjekt. Toliko dugo dok ZB ne bude sastavni dio EU, ovaj prostor će biti trajna Ahilova peta Evrope.
O proširenju EU odlučuje se konsenzusom svih zemalja članica, koji sada ne postoji. A bez jedinstva nema ni proširenja. Na posljednjem samitu EU o ZB na Brdu kod Kranja odbijen je prijedlog Slovenije o „ciljanom datumu pristupanja“ svih zemalja ZB do 2030. godine, koji je napušten nakon prijema Rumunije i Bugarske u EU, zbog „nesavršene“ pripreme i problema koje su ove zemlje donijele u članstvo u svom prtljagu. Mi prisustvujemo paradoksu proširenja. "Otvoreni Balkan" statira u zatvorenoj Evropi. Umjesto "Ode radosti", proširenje se odgađa na neodređeno vrijeme i sve više postaje "oda sporosti". Umjesto difuznog pojma proširenje, koji označava jednosmjeran pravac, transmisije i prenosa evropskih vrijednosti na zemlje na koje se EU širi, koji ima i blagi prizvuk neokolinijalizma, u kome jedna strana nameće ili daje nešto drugoj strani, trebalo bi uvesti pojam "proces ujedinjenja Evrope", koji potencira međusobno obogaćivanje svih, u kome EU daje i istovremeno prima od novih zemalja, kao što i zemlje koje se ujedinjuju, daju i primaju od EU. Hoće li evropske integracije završiti u Muzeju evropske istorije, koji je nedavno otvoren u Londonu? U zemlji koja je napustila EU!? Od početne velike ljubavi između BiH i EU i obostrano iznevjerenih očekivanja, čini se da smo ostali samo dobri prijatelji. Slovenački filozof Slavoj Žižek, nema dilemu: "Uprkos svemu treba ući u EU, jer je tamo mogućnost zaštite prava veća nego drugdje, i lakše se preko koalicija i na druge načine boriti za svoje interese, nego kada ste izvan EU." Vlasti BiH su nekoliko puta do sada javno proklamovale i najavljivale konkretne godine konačnog ulaska zemlje u članstvo EU. Od nestvarne 2007. godine, preko 2010, 2015, do 2020. godine. Nakon što su se sve ove projekcije pokazale uzaludnim i promašenim, odustalo se od daljeg gledanja u staklenu kuglu EU, koja se sve više udaljava. Jedno je sigurno: ulazak BiH u EU biće dug i težak put i zavisiće od unutrašnjeg tempa reformi i geopolitičkog konteksta između velikih kreatora politike u međunarodnim odnosima. Do tada, zemlje ZB ostaju "na rubu raja". Da završimo u romantično-emotivnom tonu kojim smo započeli ovu kolumnu: "Voljeti Evropu je teško, a ne voljeti je nemoguće.
(Autor je politikolog)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.