Zapadne zemlje danas se sve više suočavaju s izazovom koji prevazilazi granice tržišne utakmice - kineska ekspanzija u digitalnom prostoru više nije samo pitanje konkurencije, već i suvereniteta. Platforme poput Alibabe, Sheina, Temua i TikToka osvajaju globalno tržište nudeći niske cijene i brzu dostavu.
Na prvi pogled, čini se da je riječ o zdravoj konkurenciji u okviru globalnog kapitalizma. Međutim, ispod te površine krije se mnogo složenija dinamika u kojoj se prepliću ekonomija, geopolitika i bezbjednosni interesi.
Naime, iza kulisa odvija se drugačija borba - borba za kontrolu nad podacima, uticajem na potrošačke navike i infrastrukturnim dominacijama koje su usklađene sa širim strateškim ciljevima kineske države. Kineski zakoni zahtijevaju od domaćih kompanija da po potrebi ustupe korisničke podatke vlastima, što sa stanovišta Zapada predstavlja ozbiljan izazov za privatnost građana i nacionalnu bezbjednost.
Evropa, prije svega zemlje Evropske unije i Sjedinjene Američke Države, pokušavaju da odgovore strožim regulativama, ali ti odgovori često dolaze sporo i bez koordinacije. Dok se vodeći globalni akteri kolebaju između principa slobodnog tržišta i potrebe za zaštitom od stranog uticaja, zemlje zapadnog Balkana se nalaze u posebno ranjivoj poziciji. Bez jasne strategije digitalnog suvereniteta, region postaje tržište koje nesvjesno ustupa svoje podatke - i svoju budućnost.
Kineske platforme već dominiraju sektorom onlajn kupovine, dok istovremeno ulažu u ključnu infrastrukturu kao što su 5G mreže, pametni gradovi i sistemi video-nadzora, produbljujući zavisnost lokalnih tržišta. Prema zakonima o nacionalnoj bezbjednosti Narodne Republike Kine, sve kompanije sa sjedištem u toj zemlji dužne su da učine podatke dostupnim državnim organima. Kada se to spoji sa masovnim prikupljanjem informacija kroz e-commerce (elektronska trgovina) aplikacije, javlja se duboka zabrinutost na Zapadu - jer kupovina postaje oblik digitalnog praćenja: bilježe se lokacija, navike, finansijsko ponašanje i interesovanja miliona korisnika.
Zapadne države odgovaraju regulatornim mjerama - Evropska unija donosi Zakon o digitalnim uslugama, dok SAD razmatraju zabranu pojedinih aplikacija. U isto vrijeme, raste debata o "tehnološkom suverenitetu". Ipak, pristup Zapada i dalje oscilira između otvorenosti tržišta i potrebe za očuvanjem suvereniteta, čime se kineskim akterima omogućava nastavak globalne ekspanzije gotovo bez prepreka - zahvaljujući brzini inovacija i strateškoj konzistentnosti.
Važno je razumjeti da digitalni suverenitet nije isključivo tehničko pitanje lokalizacije servera ili zaštite podataka. To je pitanje kontrole nad sopstvenim ekonomskim modelom, kulturnim vrijednosnim sistemom i političkom nezavisnošću. Ako algoritmi (uputstvo koje računar ili čovjek može da slijedi da bi došao do rješenja), koji oblikuju potrošačke navike, preporuke i čak ideološke stavove dolaze iz sistema koji ne dijeli vrijednosne norme zapadnih demokratija, postavlja se ključno pitanje: ko zaista upravlja javnim digitalnim prostorom?
Borba za digitalni suverenitet je, zapravo, borba za očuvanje demokratskog poretka u eri algoritamske moći. Kako tržišta postaju sve globalnija, a korisnici sve više integrisani u digitalne ekosisteme nad kojima nemaju kontrolu, države se suočavaju s teškim zadatkom: kako istovremeno očuvati principe slobode i postaviti granice prema tehnološkim silama koje ne dijele iste poglede na transparentnost, privatnost i vladavinu prava?
U tom kontekstu, kineska e-commerce ekspanzija prevazilazi okvire tržišne konkurencije u maloprodaji. Ona postaje dio šireg geopolitičkog sukoba koji oblikuje novi poredak 21. vijeka. Onaj ko kontroliše infrastrukturu, tokove podataka i digitalne navike - postaje novi hegemon. Ako Zapad želi da sačuva svoju stratešku autonomiju, mora da ponudi održive alternative: da gradi sopstvene digitalne ekosisteme koji će štititi suverenitet, a istovremeno stimulisati preduzetništvo i inovacije.
Pozicija zemalja zapadnog Balkana
Za države poput Srbije i drugih zemalja regiona koje se nalaze između velikih političkih i tehnoloških centara moći, pitanje digitalnog suvereniteta je dodatno složeno. S jedne strane, postoji težnja ka usklađivanju sa evropskim standardima u zaštiti podataka, konkurenciji i bezbjednosti. Sa druge strane, kineske platforme već su snažno ukorijenjene u svakodnevici domaćih korisnika - ne samo kroz kupovinu, već i kroz tehnološku infrastrukturu: 5G mreže, pametne gradove, video-nadzor.
Nedostatak jasne strategije digitalnog razvoja i slaba regulatorna agilnost čine region posebno ranjivim na spoljne uticaje. Kineske aplikacije privlače potrošače nižim cijenama, jednostavnim korisničkim interfejsima i brzom dostavom, ali zauzvrat preuzimaju podatke, oblikuju navike i potiskuju konkurenciju - domaću i globalnu. Tako nastaje asimetričan odnos zavisnosti: građani postaju vjerni digitalnim servisima koji nisu podložni domaćem nadzoru, dok lokalni IT sektor gubi prostor za razvoj održivih poslovnih modela.
Zato bi Srbija, kao i druge zemlje regiona, trebalo da se aktivno uključe u širu raspravu o digitalnom suverenitetu - ne kao pasivni posmatrači, već kao akteri koji razumiju dugoročne rizike tehnološke zavisnosti. Neophodno je ulagati u digitalnu pismenost, podržavati domaće digitalne projekte i jasno definisati pravila igre za strane servise.
U digitalnoj eri, suverenitet se ne mjeri samo brojem zakona, već i sposobnošću da se jasno prepozna granica između slobodnog tržišta i geopolitičkog interesa. A kada se interesi ne poklapaju - mora se znati kome, kada i pod kojim uslovima otvaramo vrata.
U cilju očuvanja kontrole nad sopstvenim digitalnim prostorom, neophodna je brza i odlučna reakcija: jačanje domaćih IT ekosistema, usvajanje prihvatljivih standarda i podizanje svijesti o rizicima. Neutralnost više nije opcija. U doba podataka i algoritama, ključno pitanje više nije ko nudi najjeftiniji proizvod - već ko upravlja našim digitalnim svijetom. (profesor Jovo Ateljević, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Banjaluci)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.