Kako uspijevaju jagode u Černobilju

"Černobiljske jagode predstavljaju treperavi plod koji je nikao iz najtamnije moguće crnice." Da živimo na geografski i politički lako pokretljivom području, znamo od rođenja. Ne postoji čitalac ovog teksta koji je po rođenju postao poliglota govoreći šest nepostojećih ili, bolje rečeno, kratko postojećih jezika, a da u posljednjih stotinu godina nije u različitim ratovima izgubio bar jednog člana šire porodice.

Budućnost je kod nas i dalje prilično neizvjesna u tom pravcu, mada konkretne prilike ne najavljuju nove ratove u skorije vrijeme. Prognoza: srednje do umjereno oblačno. Za nas ne vrijede dugoročne vremenske prognoze. Nikada nisu tačne. Mladi ljudi odlaze u inostranstvo. Danas više nego u vrijeme socijalizma, mada je i tada eksport domaće inteligencije bio u modi. Neki od mladih intelektualaca nisu otišli privučeni motom `Pos'o je dobar, a para laka`. Neke je jednostavno odvela ljubav. Autorka knjige `Černobiljske jagode`, Engleskinja Vesna (Bjelogrlić) Goldsvorti, u dvadeset četvrtoj godini ostavlja jedan svijet iza sebe i odlazi sa čovjekom kojeg voli u neki drugi, potpuno različit od onog u kojem je odrasla. U međuvremenu postaje Engleskinja, ne pati od nostalgije, ali rado pamti svijet koji je ostavila iza sebe i koji danas zvanično više ne postoji. Jugoslavija, nekada `zlatno dijete Zapada, najslađa istočna beba...`, postala je pastorče i u međuvremenu prvo djelimično, a onda potpuno nestala. `Černobiljske jagode` su memoarski i dnevnički zapisi od djetinjstva, studentskih dana do današnjeg života Goldsvortove. Istinita, dirljiva i apsolutno intimna ispovijest djevojačkog odrastanja, studiranja svjetske književnosti u Beogradu, lakih zaljubljivanja, potom lakih odljubljivanja, putovanja, učenja francuskog, skijanja, engleskog, odrastanja u srednjestaležnoj intelektualnoj porodici.

`Za tri pokoljenja moja porodica je od pastira prešla u skijaše. To nije imalo nikakve veze sa socijalističkim preobražajem radničke klase, već je u potpunosti uslovljeno konačnim uviđanjem moje bake da nam ne može biti oduzeto jedino ono što nam je u glavama.`

Prvo izdanje knjiga doživljava 2005. godine na engleskom jeziku, potom prevod na njemačkom, a tek onda i konačni prevod na srpski jezik. U Engleskoj je štampana u serijalu londonskog `Tajmsa` i proglašena knjigom Radija 4. Kritike, više od pozitivnih. Engleski kritičari i čitalačka publika bili su oduševljeni ličnim, iskrenim pristupom autorke životu. Od 2000. godine autorka predaje književnost na Londonskom univerzitetu u Kingstonu. Knjiga nastaje u konfuziji emocija, buđenju sjećanja proisteklih iz saznanja autorke oboljele od zloćudnog tumora i neizvjesnosti hoće li doživjeti još nekoliko rođendanskih proslava.

`Ova knjiga je počela kao pokušaj da svome tada dvogodišnjem sinu, jednom malom Anglo-Srbinu koji je tek mucao poneku srpsku reč, ostavim priču o vremenu i svetu koji bi se njemu, detetu dvadeset i prvog veka, uskoro mogli činiti egzotičnijim nego što se meni čine viktorijanski putopisi.`

Paralela između dvije države, Engleske i Srbije, i nastanak jedne porodice.