Svi koji danas praznuju Dan pobjede nad fašizmom potomci su onih koji su prije osam decenija bili na pravoj strani istorije. I tačka. Nema diskusije. Da li su na toj strani bili i oni čiji potomci danas ne praznuju 9. maj, to je već pitanje za diskusiju. U Banjaluci i Republici Srpskoj danas je praznik i neradni dan, a u Sarajevu i Federaciji BiH nije. I to je goli fakt i činjenica bez bilo kakvog vrijednosnog suda. Jedini zaključak je da su svi koji danas praznuju opredijeljeni za mir zato što slave okončanje najvećeg sukoba u ljudskoj istoriji.
Pored današnjeg Dana pobjede nad fašizmom u Republici Srpskoj se na prigodan način praznuje i 11. novembar - Dan primirja u Prvom svjetskom ratu. Ovaj datum obilježava se kao sjećanje na 11. novembar 1918. godine kada je potpisano primirje koje je bilo na snazi do zaključivanja mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine i zvaničnog okončanja Velikog rata. Od 2012. godine 11. novembar se u Srbiji slavi kao državni praznik, u Republici Srpskoj se obilježava polaganjem vijenaca na spomenik žrtvama i herojima Velikog rata, a u Sarajevu i Federaciji BiH se ne obilježava. I to je goli fakt i činjenica bez bilo kakvog vrijednosnog suda. Jedini zaključak je da su svi koji praznuju 11. novembar opredijeljeni za mir zato što slave okončanje najvećeg dotadašnjeg sukoba u ljudskoj istoriji.
Treći datum kojim se slavi mir je 21. novembar, dan kada je 1995. godine u Dejtonu potpisan Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski mirovni sporazum. U Republici Srpskoj je 21. novembar praznik i neradni dan, a u Sarajevu i Federaciji BiH nije. I to je goli fakt i činjenica bez bilo kakvog vrijednosnog suda. Jedini zaključak je da su svi koji praznuju taj dan opredijeljeni za mir zato što slave okončanje krvavog trogodišnjeg rata u BiH.
Zašto onda iz Federacije BiH u kojoj se ne praznuje nijedan od tri navedena praznika uporno optužuju Republiku Srpsku za ratobornost i za to da je protiv mira. Kako je moguće da bezočno pljuju ne samo po Republici Srpskoj kojoj zbog patološke mržnje ne mogu ni ime da izgovore, a kamoli napišu, već po cijelom srpskom narodu, uporno pokušavajući da mu ospore slobodarsku tradiciju i dovedu u pitanje osvjedočeni antifašizam. Da li je to frustracija činjenicama koje kažu da su Srbi uvijek i u ogromnoj većini bili na pravoj strani istorije ili frustracija činjenicama koje govore da njihovi preci nisu uvijek i u ogromnoj većini bili na pravoj strani istorije? Da su bili, valjda bi se time dičili i slavili datume kojima se obilježavaju pobjede njihovih predaka, zar ne?! A ako se ne diče i ne slave te datume, onda logika nalaže da su bili na strani poraženih, a svi znamo ko su bili poraženi. Zna i njemački državljanin sa nedefinisanim radno-pravnim statusom u BiH Kristijan Šmit. Pa je l'?
Ni ono što koriste kao kontraargument za tvrdnju da njihovi preci nisu bili na pravoj strani istorije u Drugom svjetskom ratu ne ide im u prilog. Naime, u Sarajevu proslavljaju 25. novembar (lažno ga nazivajući Dan državnosti BiH) i diče se time da baštine antifašističke tekovine ZAVNOBiH-a, a ulicu srpskog ljekara i predsjedavajućeg ZAVNOBiH-a Vojislava Đede Kecmanovića u Sarajevu preimenovali su u ulicu Nusreta Šišića Dede, šehida i dobitnika „Zlatnog ljiljana“ osumnjičenog za zločin nad vojnicima JNA u Velikom parku.
Elem, to da su u Sarajevu antifašistu Đedu zamijenili šehidom Dedom, a da se na sva zvona diče ZAVNOBiH-om nije nikakva novost, ali je toliko licemjerno da se treba stalno ponavljati i nabijati im na nos. Zato, srećan Dan pobjede nad fašizmom. Svima koji slave, naravno.
P.S. Bobi ima pametnih, doduše rijetko, al' ima. Pametna mu je da je „jedina parada na koju treba biti ponosan današnja parada u Moskvi“. Ne treba braniti ni one druge parade, al' treba ih nekako drugačije zvati.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.