Za nekog prilikom odrastanja simbol bogatstva je bila kupovina sladoleda od jagode. Za druge opet kupovina knjige i gramofonske ploče. Neki su sa ekskurzija vraćali dio džeparca. Neki su opet vratili sve što su ponijeli.
Vrijeme štednje, skromnosti, odricanja je stvaralo sadašnju generaciju. Oni koji trenutno upravljaju ključnim procesima. Iza ove generacije su stasale nove i koja je mjerena paritetom kupovine moći na nivou prosječnog dohotka svijeta, nivo dohotka koji je nikad veći. Ovo je rezultiralo da se stanovnici BiH prvi put u istoriji ovih prostora nalaze na rekordnom nivou mjerenom indeksom humanog razvoja.
Ovo je pokazatelj koji sačinjavaju UN. Ljudski razvoj u BiH je karakterističan za zemlje visokog stepena razvoja. Bitan pokazatelj koji određuje budući intenzitet dugoročnog ekonomskog rasta.
Posmatrajući ekonomsku aktivnost naše Republike za prvih pet mjeseci možemo konstatovati da je zabilježen dalji rast prihoda od PDV-a za sedam procenata. Navedeno je pokazatelj nominalnog rasta privatne potrošnje. Ako posmatramo indeks maloprodaje u Republici Srpskoj, on bilježi rast od nekih desetak procenata.
Ovo je praćeno rastom javnih prihoda i kod direktnih poreza. U prvih pet mjeseci veći javni prihod od nekih 160 miliona KM ukazuje da je u prvih pet mjeseci stvoreno dodatnih četiri stotine miliona KM.
Iako ekonomska aktivnost usporava, ne odvija se mogućom, a nikako željenom dinamikom, od koristi je utvrditi zbog čega. Jedan od osnovnih razloga je manje intenzivan rast plata i ostalih dohodaka. Intenzitet rasta plata i ostalih dohodaka vezan je za rast ukupne produktivnosti koja se zbirno mjeri rastom bruto domaćeg proizvoda po zaposlenom.
Ipak treba biti oprezan jer je prvi put u posljednjih četrdeset devet mjeseci broj osiguranika (ljudi koji uplaćuju penziono osiguranje) negativan u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Izazovi su očigledni u prerađivačkoj industriji, koja je u prvom kvartalu tekuće godine zabilježila snažan pad od skoro osam procenata. Iako je projektovani deficit Republike na nivou do pola procenta.
To odstupa od najvećih ekonomskih modela. Njihovi deficiti su između 3,3% za Evropu do 7,6% za SAD. Veliki nastoje svoj ekonomski model održati na postojećim nivoima, iako trenutno stvaraju manje nego što se zadužuju. SAD će u tekućoj godini stvoriti 3,3% ekonomskog rasta sa deficitom od 7,6%. Kina 4,1% sa deficitom od 5,9%. Evropa 3,2% sa deficitom od 3,3%. Od interesa je posmatrati kreditne aktivnosti za prva tri mjeseca tekuće godine. Slična dinamika kreditne aktivnosti je zabilježena 2011. godine. Kreditna aktivnost prema privredi i stanovništvu je kvalitetan pokazatelj, jer se na taj način povećava novac u sistemu i kreira unutrašnja tražnja.
Kreditna aktivnost nas udaljava od recesije, jer ako posmatramo taj odnos (kreditne aktivnosti i recesije) možemo formirati očekivanje za tekuću godinu. U vremenu recesije kreditna aktivnost se smanjuje. Godina recesije u Republici Srpskoj od 2010. je bilo ukupno dvije.
Za vrijeme korone i za vrijeme krize evrozone 2012. godine. U tim godinama se kreditna aktivnost smanjivala. Rast kreditne aktivnosti se reflektuje na rast privatnog duga, koji u Republici Srpskoj iznosi trećinu ekonomske aktivnosti mjereno BDP-om, dok je u drugom ekonomskom sistemu, Federaciji BiH, polovinu. Sa aspekta spoljašnje tražnje podaci ukazuju da je eksterni faktor, naš odnos sa inostranstvom mjeren razlikom izvoza i uvoza, umanjio ekonomsku aktivnost za 60 miliona KM u tekućoj godini. Ekonomski rast se održava koliko-toliko unutrašnjom tražnjom i privatnom potrošnjom, u inostranstvu je još uvijek na snazi ekonomski nered i neizvjesnost. Ako pak posmatramo monetarnu pasivu koja je osnova za kreiranje novca, a koja se povećava kada nam novac dolazi u ekonomski sistem. Prema podacima Centralne banke BiH, zaključno sa aprilom, ona je veća u odnosu na april prethodne godine za 550 miliona KM (u aprilu 2025. godine je iznosila 15,49 milijardi, dok je godinu dana prije iznosila 14,91 milijardu). Na osnovu monetarne pasive se kreira kreditna aktivnost prema državi, privredi, stanovništvu itd. Dok ona raste, novac u sistem dolazi, on ne odlazi. To je dobro, a ne loše. Ovo je bitno iz aspekta što je novac, kao i svaki drugi resurs, bolje imati nego nemati, ali sa njim treba efikasno upravljati. Da li se sa njim efikasno upravlja, može se konstatovati u činjenici da je štednja građana veća nego krediti građana, za nivo Republike Srpske štednja građana iznosi pet milijardi KM, dok krediti građana iznose 3,3. Ovo nije poziv na veće kreditiranje, ali treba konstatovati činjenicu da je njemački ekonomski model u problemu i usljed činjenice da su tradicionalno štedljivi Nijemci, opsjednuti pravilom o dugu, u posljednjih 10 do 15 godina značajno urušili svoj ekonomski model. Model zaostaje za ekonomskim rastom u svijetu, a naročito SAD. Urušenost modela se svodi na činjenicu da je razlika između dohotka po glavi stanovnika u SAD i Njemačkoj 2008. godine bila 4%, trenutno je 50% veći dohodak po glavi stanovnika u SAD u odnosu na Njemačku. U odnosu na svjetski dohodak koji je porastao 40% u istom periodu, njemački je porastao za sedamnaest procenata.
U Republici Srpskoj dohodak po glavi stanovnika je u istom periodu povećan za osamdeset procenata. Ovo ne treba shvatiti kao odu uspjehu, niti pretjerano slaviti rezultat, on bi mogao i mora biti bolji, ali u kontekstu u odnosu na svijet, na ideje razvoja perioda nakon svjetske ekonomske krize do danas, na domaće planske dokumente, na slušanje savjeta izvana, na konstelaciju povjerioca koji ekonomski model Republike ima, to je pokazatelj i egzaktna činjenica. Ona treba da posluži kao vodilja za dalje. Iako živimo u svijetu gdje je izvjesnije šta će biti za sedam godina nego u narednih sedam dana, barem ako je vjerovati direktoru najvećeg upravljača imovinom svijeta Lariju Flinku, koji upravlja investicionim fondom BlackRock (imovina pod kontrolom je na nivou 10% svjetskog BDP-a). Ekonomski model svijeta se intenzivno mijenja. Jedna od značajnih ideja za dalje, okvira koji će ostaviti utisak, je istraživanje Kennetha Rogoffa. U početku šahista koji je obilazio šahovske turnire u svijetu, boravio je u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, trenutno profesoru ekonomije na Harvardu, bivšem glavnom ekonomisti MMF-a, "pošlo je za perom" da sažme istoriju sedam dekada globalnih finansija i pruži viđenje svijeta gdje dolar gubi primat. U svojoj knjizi "Naš dolar, vaš problem" pruža insajderski uvid u takmace dolara tokom vremena i daje alternativno viđenje budućnosti. Počev od Sovjetskog Saveza, Japana, Evropske unije, Kine itd. pruža se insajderski uvid šta je kojem ekonomskom modelu nedostajalo da zauzme značajnije mjesto u globalnom finansijskom, trgovinskom sistemu svijeta. Lekcije koje i nama mogu biti od koristi. Kao obavezna literatura u ekonomskim školama poslijeratne generacije su bile "Osnove ekonomije" Pola Semjuelsona. Ekonomskog profesora od znanja i priznanja na svjetskom nivou. Njegova procjena je bila da će se negdje devedesetih godina ekonomski model Sovjetskog Saveza približiti dohotkom ekonomskom modelu SAD. Interesantna je činjenica da su oni koje mi smatramo velikim ekonomistima bili jako loši u procjenama (Kejnz je značajno bogatstvo izgubio trgovanjem na berzi). Ipak Sovjetski Savez nikad nije uspio dohotkom da parira SAD. Razlog, prema mišljenju Roggofa, je korupcija, nedostatak inovacija i opadajući prinosi (eng. diminising returns). Bez obzira na to što su bili bogati resursima, dodavanje nove fabrike za proizvodnju cementa, nove željeznice ili energetskog objekta, korist je opadala. Ideje gubitka supermacije dolara su od značaja u kontekstu interesantnih poruka koje nam finansijsko tržište šalje.
Interesantna je poruka sa američkog finansijskog tržišta ove godine da u vremenu nestabilnosti vrijednost dolara nije rasla, nego je padala. Tokom 2008. i 2020. godine, kada je tržište akcija bilo u krizi, dolar je jačao. Do sada su investitori plasirali svoj novac u američki dug koji se smatrao sigurnim. Na taj način tražnja za $ je rasla i rasla je vrijednost dolara. Danas to više nije tako. Danas investitori izbjegavaju investiranje u američki dug koji nije održiv. Vrijednost dolara je pala 10%. S obzirom na to da strani investitori drže 32 hiljade milijardi imovine u dolarima (akcije i obveznice), njihovo mišljenje je važno, a za kretanje vrijednosti dolara određuje i njihove investicione pozicije. Dominacija $ je bila poznata kao ekskluzivna privilegija (eng. exorbitant privilege). Moderan svijet je izgrađen na zelenim novčanicama. Polovina prekograničnog pozajmljivanja je u dolarima, 90% deviznog poslovanja. Tržište valuta i kapitala pruža interesantne uvide. Npr. u vremenu napada na Krimski most, u vremenu kada je u medijima prisutna vijest da je trećina vazdušne flote Rusije uništena napadom dronova, medijske buke i narativa o dešavanjima na ukrajinskom frontu, interesantan je uvid u činjenicu da je ruska rublja ojačala za trećinu u odnosu na dolar, a ako je vrijednost valute jednaka povjerenju u Vladu i ekonomski model koji stoji iza nje, onda globalno povjerenje čini se ide u pravcu istoka. Na tragu činjenice da je mišljenje investitora važno treba razumjeti i inicijativu za otvaranje bebi računa u SAD. Naime, američka Vlada planira da svakom novorođenčetu otvori investicioni račun s početnih $1.000, na koji porodica i poslodavci mogu godišnje dodavati do $5.000. Novac bi se ulagao u indekse poput S&P 500 i bio dostupan od 18. godine za obrazovanje, stan ili biznis, uz poreske olakšice. Ako bi se uplaćivalo redovno, računi bi do punoljetstva mogli narasti i do $170.000. Ovo je takođe na tragu prepoznatog trenda da je globalni BDP porastao više od pada Berlinskog zida 1989. godine nego u čitavoj dotadašnjoj zabilježenoj istoriji. Kao i činjenici da koristi nisu bile ravnomjerno raspodijeljene. Investitori u S&P 500 ostvarili su prinos veći od 3.800 procenata. Nije ni čudo što se model globalizacije raspada, ekonomski rast nisu osjetili svi, već samo privilegovani, oni koji su imali da štede i koji su bili prisutni na tržištu kapitala. Jedni su imali sa čim, a drugi su znali kako. Jedan od osnovnih scenarija novog globalnog poretka, prema viđenju BlackRocka, je model koji u svojoj osnovi ima tržište kapitala, berze gdje ljudi investiraju u akcije, obveznice, infrastrukturu. Model koji se trenutno smatra najboljim poznatim mehanizmom da se globalni ekonomski rast transformiše u lokalno bogatstvo. Ovaj model reglobalizacije za očekivati je da postavi mehanizam gdje će oni koji su bili izostavljeni prethodnim modelom globalizacije, prije svega radnici, u novom modelu podjele globalnog i nacionalnog prosperiteta biti usmjeren na one koji su bili izostavljeni prethodni put. Na sceni je demokratizacija tržišta kapitala. Na sceni je stvaranje budućih investitora, masovno finansijsko opismenjavanje. U tim i takvim odnosima za očekivati je da će globalni vjetrovi demokratizacije tržišta kapitala zahvatiti i naš balkanski prostor. Nama u Republici od naročitog je interesa jer je berzanski indeks od svog osnivanja (2004. godine) do danas izgubio na vrijednosti 15%, a ostvareni ekonomski rast je iznosio 234%. Očigledno je da domaće tržište kapitala nije uspostavilo mehanizam da se ekonomski rast transformiše u lokalno bogatstvo. Za očekivati je da će nova demokratizacija tržišta kapitala i reglobalizacija ekonomskog modela stvoriti novu potencijalnu šansu sa domaće "bebi" investitore.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.