Prelaskom na tržišnu ekonomiju i suočavanjem s povećanim pritiskom decentralizacije i urbanizacije, lokalne vlasti prinuđene su da nađu nove načine za finansiranje rasta i razvoja sredina. Tako je nova era u razvoju finansijskog tržišta i lokalnih zajednica započela 2007. godine usvajanjem Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske. Ovim zakonom je omogućeno da se gradovi i opštine, uz saglasnost Ministarstva finansija, mogu zadužiti emisijom obveznica.
Prva opštinska zajednica u RS koja je prepoznala priliku da kroz zaduženje emisijom municipalnih obveznica prikupi sredstva za realizaciju nekog projekta su Laktaši. Ova opština je prvom emisijom pribavila 10 miliona KM. Cilj je bio da tim novcem finansira izgradnju sportske dvorane. Primjer Laktaša pratili su grad Banjaluka, te opštine Gradiška, Šamac, Bijeljina, Brod, Kotor Varoš, Istočni Stari grad, Srbac, Lopare, Novi Grad i Kneževo. Ukupna vrijednost dosad emitovanih obveznica je 66,595 miliona KM.
Dobijena sredstva opštine su uglavnom koristile za pokrivanje budžetskog deficita, izgradnju puteva, sportsko-rekreativnih centara i za unapređenje infrastrukture. Već sada se može reći da se za finansiranje različitih projekata emisija municipalnih obveznica pokazala kao uspješna alternativa povećanju poreza ili zaduživanju kod banaka.
Kamate za ove obveznice se isplaćuju polugodišnje i dosad nije zabilježeno probijanje predviđenih rokova po osnovu isplate kamata i duga. Prosječna kamatna stopa koju nose municipalne obvaznice je viša od šest posto, a prag dozvoljenog zaduživanja opština, prema pomenutom zakonu, iznosi 18 odsto ostvarenih prihoda u godini koja prethodi godini u kojoj se zadužuje. Imajući to u vidu, kupci obveznica ne treba da brinu da će otplata duga i kamata doći u pitanje.
Važan efekat emisije municipalnih obveznica je povećanje odgovornosti nosilaca lokalne vlasti, jer se zbog transparentnosti emitovanja pažljivije pristupa razvoju projekta i podliježe većoj kontroli javnosti. Osim što obezbjeđuju jeftinije izvore finansiranja, emitenti su u prilici da diktiraju uslove svog zaduženja u smislu načina rasporeda sredstava za realizaciju projekata, odabira visine kamatne stope i dužine odnosno načina vraćanja pozajmljenih sredstava.
Municipalne obveznice karakteriše mogućnost likvidiranja duga, odnosno otkup obveznica prije roka dospjeća ako se steknu uslovi za zaduživanje pod povoljnijim uslovima, jer ugovorena kamatna stopa ne mora da podliježe tržišnim kamatama. Ipak, opštine ne smiju mijenjati namjenu trošenja novca, čak i ako dobiju saglasnost svih kupaca obveznica, jer takvim potezom šalju lošu poruku trenutnim i budućim investitorima u municipalne obveznice.
Na razvijenim tržištima investitori rado ulažu u municipalne obveznice, jer je visok stepen sigurnosti naplate glavnice i kamate - isplata duga je garantovana poreskom snagom ili imovinom emitenta. U vrijeme sve većih turbulencija na tržištima kapitala primjetna je sve veća likvidnost municipalnih obveznica na sekundarnom tržištu, što otvara nove mogućnosti za reinvestiranje dobiti. Dodatni motiv za kupovinu je to što osiguravajuće kompanije i banke mogu biti garanti za isplatu duga, a često su i najznačajniji kupci ovih obveznica. Uz to, u mnogim zemljama su predviđene poreske olakšice na ostvarene prihode od kamata.
Emisije opštinskih obveznica u RS su uspjele najviše zahvaljujući Investiciono-razvojnoj banci. Međutim, ukoliko se opštine pokažu kao odgovoran emitent, ubuduće treba očekivati veće interesovanje i drugih institucionalnih investitora, prije svega investicionih fondova i osiguravajućih društava. Naime, imovina kojom upravljaju zatvoreni investicioni fondovi u RS iznosi više od 350 miliona. KM. Prirodno je da jedan dio te imovine, umjesto oročavanja u bankama, može da se preusmjeri u kupovinu opštinskih obveznica. Osim toga, treba očekivati i interesovanje investitora koji imaju veću averziju prema riziku i manje novca.
Najbolji prijedlog za povećanje atraktivnosti municipalnih obveznica dao je direktor "Banjalučke berze", gospodin Milan Božić. Naime, učešće osiguravajućih kuća, fondova i banaka u kupovini municipalnih obveznica još je nedovoljno. Zbog povećanja njihove atraktivnosti, obveznice je moguće "spakovati" u - muncipalni fond. Prema ovom prijedlogu, takav fond bi bio otvoren i njime bi upravljala upravo Investiciono-razvojna banka. U početku bi fondovi kojima upravlja IRB posjedovali sve udjele u ovom fondu po osnovu otkupa već kupljenih obveznica. Međutim, vremenom bi se taj udio smanjivao, jer bi investitori mogli da kupuju udjele tog fonda na berzi.
Kupujući udjele ovog fonda na sekundarnom tržištu, investitori bi bili izloženi manjim troškovima i manjem riziku, a vrijednost udjela bi se uvećavala za iznos propisanih kamata. Na primjer, ako je početna vrijednost udjela municipalnog fonda 100 KM i ako bi se po osnovu isplate kamata i glavnica uvećavala - za godinu dana iznosila bi oko šest odsto više, odnosno oko 106 KM. Prednost ovog modela u odnosu na postojeći sistem je u tome što bi pojedinačni investitor u svakom momentu mogao da traži otkup svog uloga u skladu s njegovom trenutnom vrijednošću. Pri tom, od dobijenog novca od otplate glavnica i kamata i novouplaćenih uloga fond bi mogao ulagati u nove emisije obveznica.
Takvim povećanjem likvidnosti i broja ulagača će i naše tržište kapitala potvrditi svoju osnovnu ulogu - pravilnu alokaciju novca i podstaći ekonomski razvoj RS.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.