Kako ovo sve završava…. Ovo je pitanje na koje mnogi učesnici geopolitičke, političke, ekonomske i finansijske scene danas tragaju za odgovorom.
Naredni tekst treba da ukaže koje šanse mali ekonomski sistemi, domaći prostor u kontekstu ekonomskih mjera velikih može da iskoristi za očuvanje i rast životnog standarda. April je poznat kao mjesec u kojem se objavljuju rezultati privredne aktivnosti za prethodnu godinu. Može se očekivati rast profita, o čemu nam ukazuju zvanični podaci Poreske uprave Republike Srpske o prikupljenim prihodima po osnovu naplaćenog poreza na dobit za prethodnu godinu.
Mogu se očekivati rekordni rezultati. Finansijske institucije su dobro poslovale.
Trgovci su dobro poslovali. Realni rast ukupne ekonomske aktivnosti je bio oko tri procenta.
Banke su zabilježile rast profita i ostvareni profit u iznosu od 247 miliona KM. Ako posmatramo kapital banaka, onda nam odgovor o profitu ukazuje da se investicija u banku isplaćuje u šestoj godini.
Pokazatelji poslovanja mikrokreditnih institucija ukazuju na rast aktive, rast kreditiranja. Sledstveno raste profit. To je sve rezultat ekspanzivnih fiskalnih politika prethodnog perioda. Poslovanje finansijskih institucija je pokazatelj, barometar poslovanja privrede i stanovništva. Ukoliko posmatramo krizne godine, godine u kojima se bilježi recesija, plasmani finansijskog sektora usporavaju, a ne ubrzavaju. Sledstveno tome, kada se kreditiranje ubrzava udaljavamo se od mogućnosti recesije, potrošački i privredni optimizam rastu. Mudri će reći ali nakon rasta slijedi pad, što je tačno, ali stimulisanjem faktora koji nas udaljavaju od pada odlažemo taj pad i odmjerenom politikom i aktivnostima trebalo bi pokušati upravljati ekonomskim ciklusima. Evolutivno, a ne revolutivno. Razmišljanje je dan za dan, jer dugoročno trenutno ne postoji.
Ekspanzivnu fiskalnu politiku razumijemo kao stvaranje deficita, smanjenje poreskih stopa, svako odricanje države u korist stanovništva. Kada je država u minusu stanovništvo je u plusu. Od pet najvećih ekonomija svijeta kod četiri je na sceni ekspanzivna fiskalna politika (fiskalna bazooka), a kod pete Japana je na sceni već više od deset godina ekspanzivna monetarna politika.
Najveće ekonomije svijeta pomažu svoju ekonomiju ekspanzivnim politikama. Povećanjem kreditiranja kreira se novac, kada se kreira novac uz istu stopu inflacije kreira se veći nivo ekonomske aktivnosti. Uvijek treba posmatrati da li je kreditna ekspanzija brža ili sporija od ekonomije, da ne bi došlo da tzv. balona privatnog duga. U posljednjih deset godina ekonomija je povećana za oko 90 procenata, a kreditiranje privrede i stanovništva za 40 procenata u našoj Republici.
Pod privatnim dugom se podrazumijeva ono što dugujemo bankama i finansijskim institucijama, krediti privatnim preduzećima i građanima, tj. stanovništvu.
Ukupni privatni dug u Republici Srpskoj krajem prethodne godine je iznosio 5,5 milijardi KM ili 32% BDP-a, dok je u Federaciji BiH oko 18 milijardi KM ili 52% BDP-a. Tri puta je veći privatni dug kod jednih nego kod drugih. Kada prethodni podatak posmatramo u kontekstu javnog duga (dug koji stvara država, opština, itd) onda možemo zaključiti da je ukupni dug, tj. dug privatnog i javnog sektora manji u Republici Srpskoj nego u Federaciji.
Ovu činjenicu ne treba shvatiti kao poređenje jednih sa drugima, nego prostor za dalje upravljanje agregatnom tražnjom, privatnom i investicionom potrošnjom. Kao različiti pristup ekonomskim politikama, mjerama i aktivnostima prethodnog perioda. Ono što je jedna od bitnih karakteristika je da je ovaj privatni dug generator unutrašnje tražnje (privatne potrošnje i investicija privatnog sektora). Poznati su podaci da je zabilježen rast javnog prihoda, rast indeksa maloprodaje u prva tri mjeseca ove godine. Rastom trgovine raste razmjena tehnologija i ideja.
Poznati su podaci da su dva sektora sa najvećom stopom rasta trgovina i finansije u prethodnoj godini. Realni rast prvog je osam procenata, a drugog sektora pet procenata. Da u ekonomiji posluju samo ova dva sektora realni ekonomski rast bi iznosio 6,5%. Ipak, ekonomija zavisi od više sektora, ona je diverzifikovana, ali podaci o poslovanju navedenih svih sektora kroz vrijeme pružaju jasniji uvid, šta možemo očekivati u narednom periodu. Rast trgovine i finansija je u eri ekspanzivnih politika zagarantovan.
Pozitivna je činjenica što je domaća prerađivačka industrija napokon izašla iz recesije nakon dvije godine, nakon osam kvartala nakon 700 dana. Prerađivačka industrija je 80% našeg izvoza, a izvoz je, između ostalog, jedan od najznačajnijih pokazatelja međunarodne konkurentnosti. Svako peto radno mjesto u Republici Srpskoj je u prerađivačkoj industriji. Evropa nastoji pronaći unutrašnje izvore za svoje ekspanzivne ekonomske politike i poluge u pregovorima, što je ispravna politika.
Prema posljednjem saopštenju službenog lista Centralnog komiteta Komunističke partije, na američke carine odgovoriće se ekspanzivnom monetarnom, fiskalnom politikom, pomoć biznisu, mjerama ka kreiranju unutrašnje tražnje, mjerama pomoći tržištu nekretnina odgovoriće se na usporavanje eksterne tražnje.
Nisu isključeni za razgovor, ali za pregovor, a ne rješavanje nekih želja, žele da vode realpolitiku. Ipak, koncept "Make America great again" pruža korisnu lekciju.
Naime, ovaj koncept proizvodi podsticaj i otkriva probleme. S obzirom na to da je kineski izvoz 20%, sankcije će svakako uticati na eksternu tražnju i proizvesti određene probleme. Komunistička partija je utvrdila da je slaba privatna potrošnja ključ za prevazilaženja problema kratkoročno, dugoročno se nadaju da je polarizacija američkog društva toliko izražena da SAD više ne mogu da vode politiku globalnog lidera, da će se iskoristiti prostor povlačenja dosadašnjeg hegemona. Kineski predsjednik se pripremao za ovaj haotični svijet od vremena kada je preuzeo upravljanje 2012. godine.
Vizijom i narativom ka ekonomskoj i tehnološkoj samoodrživosti svoje zemlje. Evropa u svom pozicioniranju prema Ursuli von der Leyen treba da ima akcije koje su čvrste i jasno određene. Prema časopisu "Economist", najočiglednija geopolitička prednost Evrope je veličina tržišta (koje se pokušava balkanizovati - stvoriti manje političke suprotstavljene zajednice). Zajedno sa Britanijom, Norveškom i Švajcarskom kontinent ima 24.500 milijardi $ ekonomske aktivnosti, za razliku od SAD koji imaju 29.000 milijardi $.
Polovina tečnog gasa SAD se plasira u Evropu. SWIFT je baziran u Belgiji, koji obavlja osam milijardi elektronskih poruka između 11.000 finansijskih institucija u nadležnosti evropskih regulatora. Regulatori u EU i Britaniji istražuju dominantni položaj Mastercarda i Vise u Evropi.
Kompanija ASML ima sjedište u Holandiji i to je jedina kompanija u svijetu koja može proizvesti čipove od sedam nanometara, a učešće na tržištu čipova od 14 nanometara je preko 90%. Ovi čipovi su "must have" za vještačku inteligenciju. Evropa je sjedište najvećih trgovaca robom. Sama Švajcarska je sjedište 900 trgovačkih kompanija uključujući Glenkor, Guvnor, Mercuria i Vitol.
Njihovo učešće u globalnoj trgovini je 35% nafte, 60% metala, 40% šećera i 50% žitarica. Grčke kompanije su vlasnici preko trećine tankera za prevoz nafte i petine svih tankera za prevoz tečnog gasa. Iako Evropa može toliko toga da izgubi, ona nije bez poluge koju može unijeti u pregovore, pitanje je da li to želi da učini i da li je struktura Evrope jedinstvena u odgovoru.
U vojnom smislu pitanje je ko pomaže kome, ako je četvrtina komponenti za proizvodnju F-35 aviona u Evropi, ako je Njemačka baza za 50.000 američkih vojnika, ako su američke specijalne snage koje su likvidirale Osamu bin Ladena 2011. godine poletjele iz Pakistana, iz baze Ramstejn. Dominantni narativ današnjice je da će carine loše uticati na ekonomiju Amerike i svijeta.
Možda i neće - vidjećemo, jer je još sve neizvjesno. Titan fondovske industrije Scott Bessent, sadašnji sekretar za trezor (min. finansija SAD), iako je bilo moguće očekivati da bude izvor komfora za investitore, sadašnja dešavanja sloma globalnog finansijskog tržišta komentariše kao zdrave i od pomoći u detoksikaciju američke ekonomije.
Sadašnji državni sekretar za trezor je partner Džorža Soroša u slomu Centralne banke Engleske 1992. godine. Po kuloarima finansijskog tržišta se spekuliše da je Centralna banka Kine trenutna meta. Sadašnje operacije na finansijskom tržištu su, čini se, vjerovatno operacije redistribucije bogatstva u korist nižih dohodaka (polovina Amerikanaca nema imovine na tržištu kapitala, nego samo dugove, dok 10% Amerikanaca je vlasnik 90 procenata svih akcija na američkom tržištu), obnovi prerađivačke industrije SAD i radnih mjesta putem carina.
Radikalni ekonomski plan treba da vrati prerađivačku industriju u SAD (samim tim poveća njeno učešće u ekonomiji), poveća broj radnih mjesta, poveća javni prihod značajno (300 do 600 milijardi dolara), umanji poreze za srednju klasu i kreira polugu za pregovore sa drugim zemljama.
Ovaj plan je isporuka obećanog biračima na prethodnim izborima koji su podržali sadašnjeg predsjednika, a čije karakteristike su niži nivo dohotka i niži nivo obrazovanja. Ugledni ekonomista i kolumnista časopisa Financial Timesa, predsjednik Queens koledža Univerziteta Oksford, ukazuje na dva scenarija svijeta koji se mogu očekivati. Prvi scenario je svijet u stilu Regan-Tačer, gdje nas očekuje kreativna destrukcija (propadaju oni loši, ostaju dobri, stvara se nešto novo), balansirani globalni rast (trenutni ekonomski rast dominantno zavisi od Kine), pojednostavljen i optimizovan državni sektor, pošteniji sistem globalne trgovine.
Drugi scenario je stagflacioni dinamizam viđen za vrijeme Džimija Kartera, gdje se međunarodna trgovina koristi kao oružje moći, finansijski tokovi takođe. To postaje pravilo, više nego izuzetak. Bez velike dugogodišnje svjetske depresije, velike krize, ne postoji drugi momenat koji će uticati na koordinaciju međunarodne politike kojim će se riješiti zajednički problemi, klime, inovacija, prijetnja vještačke inteligencije.
Između ova dva scenarija dominantniji je ovaj drugi. Odgovor ekonomskih učesnika anketa je 20/80. Četiri puta je izgledniji drugi scenario nego prvi. Zapadne demokratije se suočavaju sa masivnim promjenama vlasti. To je višegodišnji i evolutivni proces. Njihov efekat je neizvjestan. Vlade, poslovni subjekti, stanovništvo su suočeni sa neizvjesnošću koja dugo nije viđena i potrebne su poniznost, otpornost i fleksibilnost u upravljanju. Stvara se novi svijet i traži nova ravnoteža.
Može se očekivati da gubitkom SAD kao ankera globalne ekonomije izgubljeni prostor "ispune" drugi.
Zemlje imaju različit stepen prostora u svrhu prilagođavanja politika i strategija. Većina najvećih zemalja svijeta u ekonomskom smislu SAD, Kina, Njemačka i Japan čine polovinu svjetske ekonomije.
Ove zemlje imaju ograničen manevarski prostor, ograničenu fiskalnu fleksibilnost usljed visokog nivoa i državnog i privatnog duga.
One imaju visoke deficite u prosjeku 5,5%, sa javnim dugom od 110% BDP-a i privatnim dugom oko 210%. Ovi parametri su bitni, jer kada je globalni nered, carine, kada se usporava svjetska trgovina može se očekivati da se ne može unutrašnja stabilnost održavati eksternom nestabilnošću.
Da je ekonomija zasnovana na principu rashod jednog je prihod drugog. Njemački javni dug od 62% se vidi kao izvor i ekonomski spas Evrope kojim će se u narednih 10 godina putem povećanja izdvajanja za odbranu i bezbjednost, kao i infrastrukturu stvoriti novi Maršalov plan, i to će predstavljati najozbiljniji pokušaj "zatvaranja" inovacionog gepa između SAD i Kine. Dok se pozitivni vjetrovi iz Evrope i Njemačke preliju na domaći ekonomski prostor, ako ih bude, od koristi je aktivirati resurs u trenutno rigidnoj monetarnoj politici da postane fleksibilna (preporuka agencije Standard i Poors u posljednjem izvještaju za kreditni rejting BiH).
Za početak stopu obavezne rezerve od 10% moguće je prilagoditi stopi obavezne rezerve u Evropi koja je 1% na depozite do godinu dana, a 0% na depozite preko godinu dana. Navedeni resurs će banke moći iskoristiti, znajući ih za veći profit, a veći profit znači veći dijapazon politika, mjera i aktivnosti za pomoć građanima (posljednja inicijativa domaćih regulatora u svrhu pomoći poplavljenim područjima npr.), podsticaj za veću konkurenciju i osnivanje banaka. Fiskalni prostor koji je teret drugima je mogućnost i fleksibilnost domaćem ekonomskom prostoru.
Naš deficit ispod 1% i dug ispod 35%, nizak nivo privatnog duga oko 35% BDP-a je resurs otpornosti domaćeg ekonomskog sistema, sidro i stabilnost kao potreban i dovoljan uslov za kreiranje mjera da se što je moguće više "ispuni" ekonomski, geopolitički prostor koji se trenutno stvara na globalnom nivou.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.