Kolumne

Pobunjeni šampion

Pobunjeni šampion
Foto: N.N. | Pobunjeni šampion

On je jednostavno drugačiji od ostalih sportista. On je suverena ličnost, rijetka vrsta među konfekcijski dizajniranim sportistima. On je pobunjenik protiv monopola u teniskom sportu, što se ne dopada previše teniskoj i poslovnoj eliti.

Pandemijski levijatan

Sapunica oko učešća Novaka Đokovića na Australijen openu završena je poslije "jedanaest dana koji su potresli svijet". Nesumnjivo, u pitanju je nacionalna sramota države Australije i kolosalna sportska nepravda prema najboljem teniseru svijeta, ovjerena i sudskim pečatom. I zbog toga mi je, kao i većini ljudi širom svijeta koji vole sport, žao Novaka Đokovića. Ali, za razliku od većine mišljenja, posebno među Srbima, pored odgovornosti koju ima sam Novak Đoković, i krivice vlasti države Australije, u pitanju je slučaj u kome je Novak Đoković jednostavno morao izgubiti ovu epsku bitku i sudski spor.

Novak Đoković je stigao u Australiju na teniski turnir u najgorim pandemijskim uslovima za građane i najtežem političkom trenutku za Vladu ove države, koji je "osvijetlio disfunkciju pandemije" u zemlji. S druge strane, pandemija je nepovratno  povećala moć Vlade do krajnjih mogućnosti njene zloupotrebe. Vlasti su dobile arsenal različitih zabrana na raspolaganje, a pandemija im je samo postala izgovor. 

Novak Đoković je ušao u Australiju po pravilima koja je odredila sama država Australija. On nije nametao svoja pravila. Australija je utvrdila pravila, a onda je u toku igre ta pravila promijenila. To je potvrdio sud svojom prvom oslobađajućom odlukom. Vlada Australije napravila je političku računicu i odlučila da Novak Đoković mora da ode. To ne znači da sudska odluka nije zasnovana na pravu. Sudska odluka je zasnovana na pravilima, a Vlada je manevrisala u tom pravnom prostoru kako najbolje odgovara njenim interesima. Australijsko sudstvo je samostalno i nezavisno. Svaki građanin države Australije kao pojedinac može na sudu dobiti svoju vladu, na bazi prava i vladavine zakona. Čak i za najteža djela protiv države, vlade i kraljice, ali kad je na sudskoj vagi, politički rejting vlade, najveće božanstvo savremenih društava, stvar je drugačija. Jednostavno, Novak Đoković je kolateralna žrtva pandemijske "levijatanske" države. Na sličan način su Muhamed Ali i Bobi Fišer takođe bili žrtve birokratsko-političkog aparata SAD. 

Novak Đoković je dobio vizu i ulazak u zemlju uz medicinsko izuzeće, koja mu je nakon ulaska brutalno uskraćena, da bi potom bio drsko deportovan iz zemlje. Novaku nije priznato regularno medicinsko izuzeće, ali, apsurdno, on je kažnjen upravo kao izuzetak. On je izuzetak po tome što je veliki sportista, možda najveći svih vremena. U konkretnom slučaju on je izuzetak jer nije vakcinisan, ali ni aktivni antivakser. On je poseban slučaj. On je izabrao treću mogućnost, da bude sam sa svojim uvjerenjem, čime se samoizolovao kao najusamljeniji čovjek u svijetu bezuslovnih opredjeljivanja. Da apsurd bude kompletan, on je stradao jer je zastupao pravo na slobodu izbora, "svetu kravu" savremenih zapadnih liberalnih demokratija. 

Nesportska politika

Borba Novaka Đokovića i Vlade Australije bila je suptilna politička skrivalica jedne vlade u padu rejtinga u predizbornom ciklusu i najpoznatijeg sportskog gosta i "korisnog prestupnika". Novak Đoković je nastupio kao sportski džentlmen, a to je onaj koji se bori za unaprijed izgubljenu stvar. I izgubio u neravnopravnoj borbi. I zato će postati presedan. I u sportu i u sudskoj praksi i u politici. Ovo je bila klasična pokazna vježba političkog PR-a koji vlada savremenim svijetom. Da se razumijemo, ova odluka nije politička, ona je samo posljedica politike. To treba jasno razlikovati. U politici uvijek presuđuju i odlučuju okolnosti.

Novaku su presudili politička procjena i strah Vlade Australije da će se bijes zatvorenih i umornih građana tokom dvije godine pandemije okrenuti protiv Vlade na izborima, ako bi napravili izuzetak za Novaka Đokovića. To negativno osjećanje i raspoloženje samih građana u Australiji bili su u Vladinim  PR strategijama glavni razlog otkazivanja vize i njegove deportacije. Vlada je bila u procjepu između političkog pritiska javnosti i svoje percepcije reakcije javnosti. U izboru između prava, sporta i političkog rejtinga prevagnuo je vječni politički rejting.

Tako je uvijek u politici. PR politike rejtinga danas odlučuju u savremenoj politici kontra svega i svakoga. Dan prije konačne sudske odluke federalnog suda Ministarstvo zdravlja Australije izdalo je saopštenje u kome je iznijelo tvrdnju da "najzdraviji čovjek na svijetu" nije prijetnja javnom zdravlju Australije, suprotno tvrdnjama ministra za imigracije. Alijansa advokata Australije podržala je njegov ostanak u zemlji.

Po njima, najopasniji aspekt ovog "orvelovskog slučaja" je "spremnost vlade da ocijeni da je neko rizik za javni red, samo na osnovu toga što ona pretpostavlja da čovjek ima neko mišljenje". Ali, politička seizmologija je govorila drugačije. Odbijanje vize je opravdano pravnim razlozima u  diskrecionom pravu vlade. A diskreciono pravo ministra Australije liči na lakonsku odluku Pontija Pilata. Kad je pozvao pobješnjelu svjetinu da izabere između proroka Isusa i razbojnika Varave, razularena gomila je na raspeće poslala budućeg Hrista. U takvoj atmosferi ostrašćene javnosti, Vlada je svoju odluku upakovala  racionalnim razlozima zaštite javnog zdravlja i opšteg interesa.

  Svaka vlada brine o svom političkom rejtingu. U političkim kalkulacijama važnija su istraživanja javnog mnjenja, ankete podrške vladi i predizborne orijentacije birača nego bilo kakvi nalazi medicinskih stručnjaka o "izuzeću", administrativni papiri za vizu i pozivi na grend slem teniski turnir. Ako je rejting vlade dobar, sve odluke politike usmjerene su na održanje tog rejtinga, a ako je loš, s tendencijom pada, onda je glavni posao svakog vladinog PR tima kontrola štete i podizanje rejtinga u javnosti. Ovdje je Vlada Australije kontrolisala moguću javnu štetu i ništa više. 

Ovo je klasični primjer pobjede političkog PR-a nad zdravim razumom, sportom i medicinom. To nije zavjera politike nad sportom, kao što misli većina Srba, zato što je Novak Đoković Srbin, jer cijeli svijet mrzi Srbe, da ne bi osvojio 21. grend slem i postao najveći teniser svijeta svih vremena, da bi tako pomogli Rodžeru Federeru i Rafaelu Nadalu. To su najobičnije gluposti. Isto bi se desilo svakome takve veličine, u ovako delikatnim okolnostima, ko svojom sportskom veličinom, primjerom, uticajem na javnost pomračuje "sunce političkog rejtinga". To je osnovni zakon svake metafizike politike. 

Anketna demokratija

Zapadni politički svijet živi u "anketnoj demokratiji", koja određuje status svih vlada, političara i politika, pa tako i u Australiji. Sve se mjeri nalazima i rezultatima političkih anketa. Dok je Novak Đoković bio u imigracionom pritvoru, Vlada Australije je pažljivo pratila ankete ispitivanja stavova javnosti o ovom pitanju. Anketa sprovedena u danu pred suđenje na federalnom sudu pokazala je da većina australijskih građana u istraživanju agencija "Risolv Stratedžik" i "News Corp" podržava odbijanje vize Novaku  Đokoviću za ulazak u zemlju.  

Urednik australijskog lista "The Age" Dejvid Krou smatra da "u politici, kao i u tenisu, svi vode računa, a Novak Đoković je upravo izgubio meč, na osnovu osnovnih političkih brojeva".

 Po njemu, odlučujući faktor je bilo iskustvo običnih Australijanaca, posebno onih koji su svoje frustracije prenijeli predstavnicima Vlade. Vlada Australije je istražila i ustanovila da će bijes, ljutnja i buka građana okrenuti javnost protiv Vlade, a izbori slijede za tri mjeseca.

To je u Vladi ocijenjeno kao velika opasnost za njen rejting, a ne Novak Đoković kao osoba, nego eho dolazeće oluje. A, vladi ne treba nikakva oluja, ona želi da se ne talasa, ona hoće mirno more, da svoj vladajući brod dovede do izbora u tihu luku pobjede. Sve bi vlade na svijetu postupile na isti način kao australijska, pa i srpska. Kad bi se našla u sličnoj situaciji. U strahu od (ne)predvidive reakcije frustrirane javnosti u krhkoj predizbornoj atmosferi, kada i građani i vlast trpe pritisak teškog dvogodišnjeg lokdauna, vlada i javnost su se namirili na jednom poznatom sportisti. Zato je on u domaćim medijima svjesno predstavljen prema raspoloženju baš te traumatizovane javnosti.

On je nevakcinisani stranac, teniska zvijezda koja za sebe traži izuzeće i bogati milioner koji hoće da igra po svojim pravilima, protiv svih nas. Vlada Australije nije mogla podići svoj rejting na nepoznatoj češkoj teniserki, već samo na superpoznatom Novaku Đokoviću. Vlada je shvatila da su se interesi većine Australijanca i Vlade u ovoj situaciji poklopili i onda je ona tu situaciju iskoristila za sebe. U takvoj "sretnoj prilici" Novak Đoković je jednostavno slabija karika. A Vlada uvijek može reći da je donijela odluku u korist građana, što se teško može osporiti. Stvar je u tome što Vlada Australije jednostavno hoće da se predstavi bolja nego što jeste. 

U jeku teške pandemije vlast Australije, kao i sve druge, koriste strah od virusa za "iznuđivanje" i "proizvodnju pristanka" stanovništva za odluke i mjere koje donose. Australija teroriše ljude koji odbijaju vakcinaciju. U visokovakcinisanim zemljama nevakcinisani se tretiraju kao "novi izopštenici" društva i koriste kao sredstvo za dizanje rejtinga vlasti. Novak Đoković se u to odlično uklopio kao NO - VAX. 

Pobunjenik

U istoriji teniskog sporta američki teniser Džon Mekinro je bio teniski "panker", Andre Agasi "rok zvijezda", Bjorn Borg "revolucionar", Rodžer Federer "zlatni dečko", Nik Kirjos "šoumen", dok je Novak Đoković sa mnogo razloga pobunjenik koji šokira strogi svijet ove aristokratske igre.

Novak Đoković se u svijetu sporta i globalnoj javnosti već duže vrijeme doživljava kao buntovnik u odnosu na svjetski mejnstrim, po različitim pitanjima. Takav je u vezi s izborom načina života, društvenih pitanja, sporta, religije i politike.

Novak Đoković ima svoje posebne izbore, donosi vrlo lične odluke u svim stvarima i prilikama. On je jednostavno drugačiji od ostalih sportista. On je suverena ličnost, rijetka vrsta među  konfekcijski dizajniranim sportistima. On je pobunjenik protiv monopola u teniskom sportu, što se previše ne dopada teniskoj i poslovnoj eliti. Za mnoge on je glasnik koji talasa ustajalu žabokrečinu i koga zato treba ućutkati. Zbog takvih svojih stavova stvorio je sebi mnoge protivnike u svijetu sporta i medijskoj javnosti. Ali, to je cijena koju danas mora platiti svaki  čovjek od integriteta, pa i svjetski teniski šampion broj jedan. Tijelo je za svakog sportistu najdragocjeniji medij njegovog samoostvarenja. Stoga, vrhunski sportisti imaju gotovo religiozni odnos prema vlastitom tijelu. Um i tijelo Novaka Đokovića su u skladnoj ravnoteži. Novak Đoković hoće da zadrži slobodan um i zdravo tijelo, što je danas veoma teško. Zato on ima lični otpor prema vakcini zbog svog tijela, a ne uopšte, kao medicinskom sredstvu, kao drugi antivakseri. On je zdrav čovjek koji je primoran da živi u bolesnom čovječanstvu.  Tu počinje obaveza prema zajednici, koju je on uvijek pokazivao, s tim da sada mora ići sam protiv sebe.

Je li Novak Đoković zaista "oružje za masovno uništenje", "najopasniji čovjek na svijetu", "ludi  antivakser",  "opasna budala", "cinični varalica", umišljena zvijezda i sebični milioner, kako ga vrijeđaju pojedini svjetski mediji ili novi Drajfus našeg vremena, kome ćemo se sutra, kad sve prođe, izvinjavati jer smo pogriješili prema jednom od najboljih sportista svih vremena? Možda će neki novi pisac Emil Zola napisati svoje otvoreno pismo svjetskoj javnosti pod nazivom "Optužujem", u kojem će razotkriti sve laži i mistifikacije ove sportsko-političke afere. Novak Đoković je ostao bez učešća na Australijen openu, zbog čega može izgubiti prvo mjesto na ATP listi, uz zabranjen ulazak u Australiju u naredne tri godine. Ali možda se to ipak neće desiti. Ako do tada prestane pandemija korone, nikakvi posebni uslovi neće trebati. Uz to, u sljedeće tri godine u Australiji nema saveznih izbora pa Vlada neće imati potrebe za političkim marketingom visokog rejtinga. Najava medija da će na svim budućim teniskim turnirima moći igrati samo vakcinisani teniseri stavlja ovog pobunjenika na najteže moguće iskušenje: da bira između vlastitog uvjerenja i svoje karijere. Pored nesumnjive štete koju je pretrpio, njemu predstoji nužno preispitivanje svojih odluka i principa koje zastupa. Za utjehu ostaje ono što je izgovorio advokat Blažo Nedić: "Novak Đoković je  izgubio za zelenim stolom, a ne na sportskom terenu."

Ovakvim raspletom situacije izgubio je Novak Đoković, Austalijen open i cjelokupni svjetski tenis. Kako god se sada to nemogućim činilo, za deset godina svi će zaboraviti na australijsku farsu, a cijeli svijet će uspravno hodati sa maskama Novaka Đokovića i ponosno nositi majice sa natpisom "IDEMO!" Bože, spasi Commonwealth of Australia!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije