Svjedočimo rađanju novog svijeta, slomu međunarodnih institucija, balkanizaciji svjetske ekonomije, tranziciji evropskog ekonomskog modela, reformi svega.
Globalni nivo doživljava drastične inovacije. Neočekivani potezi lidera najvećeg ekonomskog sistema svijeta SAD diktiraju dinamiku promjena i traganje za novom ekonomskom stabilnošću. Politike, projekcije, projekti od prije mjesec dana više nisu aktuelni.
Izvjesna je potpuna neizvjesnost. Koncept prikazan u djelu Nasima Taleba pod nazivom "Crni labud". Interesantno štivo koje je bilo popularno čitaocima nakon svjetske ekonomske krize 2008. godine.
Umjesto crnog labuda očekuje nas jato crnih labudova. Nestaju institucije, cijepaju se ministarstva, departmani. Ideja efikasnosti funkcionisanja nastoji se iz privatnog sektora preslikati u javni sektor. SAD su na granici održivosti i javnih i privatnih finansija.
Ako uštede ne budu veće od rasta troškova bankrot je neminovan.
Ukupni dugovi su 340% ekonomije. Javni su na oko 130%. Dinamiku rasta moguće je pratiti u realnom vremenu.
Još uvijek je brži rast dugova od rasta ekonomije najvećeg ekonomskog sistema SAD.
Slično je i kod drugog najvećeg Kine čiji su ukupni dugovi 289%. Ova dva sistema su pola svjetske ekonomije. Strana štampa nam sugeriše da svjedočimo novom neoimperijalizmu.
Vidjeli smo i osjetili efekte neoliberalizma, neokonzervatizma, sada gledamo nešto novo, ali ipak već viđeno na ovim prostorima koji su istorijski bili stjecište sukoba civilizacija. Rijeka Drina je bila granica između Zapadnog i Istočnog rimskog carstva. Džulijan Asanž u svom djelu "Sajberfranks - sloboda i budućnost interneta" prilikom predstavljanja srpskog izdanja je ukazao da su Srbija, kao i Ukrajina, prostor gdje budućnost dolazi 30 godina ranije.
Čini se da je ono što je bilo Kosovo na početku 21. vijeka, bio Krim 2014. godine, trenutno Grenland, Panamski kanal, Kanada, Tajvan, Donbas itd. Nacionalni sistemi u cilju očuvanja svog ekonomskog modela nastoje zavladati dodatnom imovinom, kako bi ta imovina poslužila kao resurs za servisiranje postojećih dugova. Mi na ovim prostorima imamo znanje šta svijet čeka. U svijetu nešto novo, kod nas već viđena stvar. Kroz istoriju uvijek smo bili na pravoj strani, čini se da ćemo biti opet. Intenzitet promjena prethodnih 30 do 40 godina čini se kao da će se suzbiti u narednih 10, samo irevezirbilno, u drugom pravcu. Sve je jasniji trend u kojem dominiraju slike imperatora Trumpa, Xija i Putina.
Ekspanzija teritorija, rast nacionalnog bogatstva i rastući nacionalni uticaj. Svijet počiva na principu "to je moje, želim sad, ako ne dobijem biću ljut, a kad sam ljut to nije dobro za tebe".
U svom istraživanju "Šta je naš problem - knjiga samopomoći za društva" autora Tima Urbana do detalja je opisan ovaj princip funkcionisanja. Jačanjem nacionalnog slabi globalno. Šta je bilo globalno i slika koja je stvarana i ko ju je stvarao postaje jasnije analizirajući trezor SAD i Twitter objave Ilona Muska. Iz trezora SAD su vršena plaćanja za socijalni inžinjering. Pod tim nazivom je plaćena javna nabavka medijima. Nekada u teoriji zavjere ove hipoteze postaju zvanično dokumentovane.
Učestvovali su servisi poput Associated Pressa, Reutersa itd. Efikasnost kao paradigma ekonomske i društvene umješnosti u upravljanju procesima je evidentan trend, koji će mudri iskoristiti kao platformu svoga djelovanja. Američka nacionalna pomoć putem USAID-a je predmet preispitivanja. Pentagon i njegova potrošnja takođe, činjenica da je socijalnu pomoć primalo nekoliko miliona ljudi starijih od 140 godina u SAD ukazuju na razmjere neefikasnosti, neki bi to nazvali korupcije i krađe.
Naziru se globalni trendovi i problemi i miješanje sudske vlasti u izvršnu. Ograničavanje i usporavanje mandata biranih da izvršavaju što su obećali. Procjene ukazuju da između 10 i 20 procenata ukupnih javnih rashoda nema efekta, da je predmet pronevjera.
Na nivou SAD između tri i šest procenata ekonomije. Pentagon koji je treća budžetska stavka u posljednjih sedam godina nije dobio pozitivno mišljenje revizora i nije bilo moguće dokumentovati 824 milijarde dolara u posljednjoj reviziji. Preovlađujući stav, ideja koju, čini se, nije moguće zaustaviti je želja za efikasnošću, odgovornošću, oslobađanjem od regulacije, borba protiv birokratije.
Želja za slobodom gdje se kao okupator vidi sve ono što nas čini manje efikasnim u poslu kojim se bavimo i životu u kojem živimo. Birokratsko pravilo postaje demon današnjice. U svom intervjuu "Financial Timesu" od 13. februara francuski predsjednik Makron ukazao je na probleme sa kojim se Evropa suočava.
Saopšteno je da su pravila fiskalna i monetarna na kojima počiva Evropa zastarjela kao da su od prije trećine vijeka. Kapitulacija loših ekonomskih politika je evidentna. Intervju obiluje sa bitnim porukama: potrebnim investicijama u vještačku inteligenciju, kritičnu tehnologiju, sigurnost. Ograničenje su nedostatak političke i finansijske moći.
Najave koje dolaze je da evropsku sigurnost više neće plaćati SAD, a ne postoji nijeftin energent niti kinesko tržište.
SAD vide svoju sigurnost od Rusije u Atlantskom okeanu, ne u Njemačkoj, ne u Ukrajini, ne u Portugalu, već u okeanu, kao da će neprijatelj imati uticaj do Portugala. Činjenica da SAD čine trećinu globalne potrošnje, a šestinu proizvodnje, a da Kina čini trećinu proizvodnje, a osminu potrošnje ukazuje na dinamiku carina, trgovinskih ratova, uravnoteženje platnih bilansa, fiskalne i monetarne ekspanzije Kine kao jedinog trenutnog rješenja.
Može se očekivati implozija kineskog ekonomskog modela u uslovima dugoročnih barijera koje je moguće očekivati. Kratkoročno kineski model se nastoji održati fiskalnim impulsom između devet i 10 procenata ekonomije u naredne dvije godine, nakon toga bez unutrašnje potrošnje ostaje višak kapaciteta prerađivačke industrije.
Država će se zadužiti kod svoje centralne banke, banaka i taj novac će iskoristiti za stimulisanje potrošnje. Indija će svoj ekonomski model stimulisati poreskim olakšicama sa idejom stimulisanja unutrašnje tražnje. Svi stimulišu i koriste ono sa čim raspolažu: monetarnom i fiskalnom politikom, deregulacijom, efikasnijim modelom. Interesantan fenomen je Britanija čiji su vlastodršci monetarne politike putem centralne banke Engleske odlučili da prolongiraju uvođenje novih kapitalnih pravila, bazelskih pravila do 2027. godine.
Relaksiraju se izvori finansiranja. Čekajući šta će odlučiti SAD pod Trampovom administracijom. Francuska kao druga najveća ekonomija Evrope i njen predsjednik najavljuju usporavanje u implementaciji bankarskih pravila na način da Evropa ne bi trebalo da bude hendikepirana primjenjujući striktnija kapitalna pravila za banke jer SAD ignorišu međunarodno dogovorena pravila. Hendikep koji je izgleda trajao prethodnih 20 godina. Istini za volju, i pored tako strogih kapitalnih pravila na nivou EU u BiH su još stroža.
Ipak, postoji ogroman prostor, a bez pravila prostor je još i veći. Sve što ograničava čini se da će polako nestajati.
Ne evolucijom, nego revolucijom. Ipak, na nivou BiH ako posmatramo ukupan kapital banaka i izloženost prema državi gdje se na jednu jedinicu kapitala prema državi mogu izložiti tri jedinice duga (bankarsko pravilo definisano bazelskim sporazumom). Drugim riječima, ako je kapital pet milijardi KM domaće banke mogu kreditirati sa petnaest milijardi kredita, trenutni krediti domaćih banaka prema državi su dvije milijarde KM.
Interesantno je posmatrati da su ukupni depoziti javnog sektora u BiH šest milijardi KM, što će sljedstveno reći da javni sektor kreditira sam sebe, naravno putem posrednika. Na toj ideji treba razumjeti pojam narodnih obveznica, štednih obveznica i drugih inovativnih finansijskih instrumenata kojima će biti omogućeno građanima da investiraju u državu u državni trezor u budžet, koji ako bude efikasniji imaće dvostruku korist.
O kakvom projektu je riječ može se razumjeti na osnovu tehnološkog Armagedona koji je zadesio tržište kapitala SAD. Naime, vještačka inteligencija se bazira na LLM modelima, tj. lingvističkim modelima koji na osnovu internet sadržaja kreiraju znanje. Pošto je internet sadržaja mnogo i mnogo je podataka potrebne su grafičke karte, procesori čiji je proizvođač NVIDIA, "Micron" i druge kompanije. NVIDIA je trenutno kompanija sa najvećom tržišnom kapitalizacijom, a tržišna kapitalizacija na tržištu kapitala je vjerovanje u budućnost kompanije, predviđanje ekonomije. Platforme koje prednjače u razvoju vještačke inteligencije su Muskov "Grok", i Altmanov "OpenAi", podržan od Gejtsa itd.
Kompanije koje imaju mnoštvo podataka poput "Amazona", "Facebooka", "Tesle", "Googlea", "Applea" tzv. magičnih sedam, su u 30 minuta izgubile na vrijednosti 900 milijardi dolara, apsolutna neizvjesnost vlada na finansijskim tržištima u kojima neko iz garaže može napraviti tektonski poremećaj.
Razlog je platforma "DeepSeek". Startap kompanija iz Kine koja je imala potpuno drugu logiku razvoja, vještačka inteligencija bazirana na vještačkoj inteligenciji. Prethodne platforme su "čitale" podatke sa interneta, a "DeepSeek" je platforma koja je čitala podatke i znanje sa platformi koje stvaraju znanje. Investicija od samo šest miliona dolara je zasnovana na osnovu iskustva Liang Wenfenga, koji je opet suosnivač hedž fonda High-Flyer, a koji je investitor na berzi.
Efikasno nema šta, da se sa šest miliona utiče na 900 milijardi. Prvobitni razvoj LLM modela je bio baziran na čitanju analitičkih i godišnjih izvještaja kompanija listiranih na berzi, a sve u cilju brže analize, utvrđivanje sentimenta izvještaja kako bi se odlučilo da li investirati ili ne. Prvo pravilo investiranja na berzi je investirajte u dug, a dug su obveznice.
U prethodnom periodu uspjesi domaćeg tržišta kapitala nisu evidentni, razlog je što ideologija koja je servirana, a to je nevidljiva ruka tržišta, je ipak bila tuđa državna ruka, što se polako sada otkriva. Bez države i državnog intervencionizma u narednom periodu nije moguće uspostaviti ništa, pa ni privredu, niti tržište kapitala.
U tom kontekstu razumijevanje projekta narodnih obveznica ili štednih obveznica je ponovni pokušaj značajnijeg uključivanja države u kreiranje učesnika na tržištu kapitala. Učesnik može biti svako, počevši od 100 KM. Kroz nekoliko godina vrlo je moguće da će se stvoriti ozbiljniji investitori, fondovi koji će svoje znanje i bogatstvo kreirati na svjetskom tržištu, a preko tog bogatstva i moguće domaće tehnološke promjene.
U budućem investitoru u državne obveznice možda se krije budući domaći Liang Wenfeng. Novopostavljeni sekretar finansija SAD ima pristup formiranju suverenog fonda na osnovu monetizacije aktive Vlade SAD, o kakvom potencijalu se radi u Republici Srpskoj vođeni tom idejom ukupna imovina od 24 milijarde KM kada bi se monetizovala u iznosu od 10% je dodatnih 2,5 milijardi KM, gotovo polovina sadašnjeg duga, što je dodatni izvor sredstava za domaći ekonomski sistem.
Do sada smo se zaduživali, stvarali imovinu, a sada tu imovinu možemo monetizovati, stvoriti suvereni fond koji će podržati domaću efikasnost. O efektima i potencijalima ukazuje sljedeći izvještaj.
Prvi put je objavljen izvještaj o makroekonomskim neravnotežama u Bosni i Hercegovini, koji je podijeljen u tri dijela: vanjske neravnoteže, unutrašnje neravnoteže i pokazatelje na tržištu rada. Uzorak koji može poslužiti za kreiranje modela makroekonomskih neravnoteža za Republiku Srpsku. Možda otkriti da domaći ekonomski sistem Republike je u većoj ravnoteži nego ekonomski sistem BiH. Drugim riječima, da je ekonomska neravnoteža BiH uzrok ekonomske neravnoteže Republike.
Ukupni dug (privatni i javni) je 77% ekonomije. U Republici je 70%, dok je u Federaciji 80%. Podaci zaključno sa 2023. godinom. Za prethodnu godinu razlike će, čini se, biti izraženije.
Zaduženje Republike je manje nego BiH i Federacije. Značajan fiskalni prostor i poruka istorije ekonomskog modela Republike. Što znači da uz razvijeno tržište kapitala, formiranje novih suverenih fondova, monetizacijom dijela aktive Republike ekonomiju povećati i standard građana je izvjesno. S obzirom na to da možemo biti efikasniji u kreiranju duga, efikasniji u kreiranju nove ekonomije, efikasniji u činjenici da smo prepoznali da društva koja brinu o svojim starima i nemoćnima su društva koja jačaju koheziju i imaju veću stabilnost.
Da smo prepoznali da je briga o dohotku građana, o platama, o penzijama ne populizam nego realizam. Propulzivnost ideja koje će nastaviti da se množe u inostranstvu radi veće efikasnosti u domaćem ekonomskom sistemu čine se kao nužan i dovoljan uslov za još uspješnije upravljanja domaćim ekonomskim modelom u bliskoj budućnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.