Kolumne

Strah od pušenja

Strah od pušenja
Foto: N.N. | Strah od pušenja

Ako u BiH ikada izbije novi rat, to neće biti zbog agresije neke strane sile, nasrtljivih susjeda, slijeva ili zdesna, unitarizma, separatizma, trećeg entiteta ili nekog novog "non-pejpera". Neće to biti ni iz ideoloških, nacionalnih ili vjerskih razloga. To će biti zbog pušenja.

Biće to "građanski rat" između pušača i nepušača. Casus belli biće novi zakon o pušenju. Što ste javno pušili, pušili ste. To je epilog odluke Doma naroda Parlamenta FBiH, koji je usvojio Zakon o zabrani pušenja u zatvorenom javnom prostoru. Zakon zabranjuje pušenje u svim zatvorenim javnim objektima i prostorima, na javnim skupovima, radnim mjestima, javnom prevozu i u privatnim sredstvima prevoza u kojima se nalaze djeca.

Osim duvana, zabrana se odnosi na nargile, vodene lule, elektronske cigarete i bezdimne duvanske i biljne proizvode. Zakon bi trebalo da stupi na snagu nakon 18 mjeseci, kako bi se svi na koje se odnosi pripremili za njegovu primjenu. Ovaj zakon je prepisan evropski zakon, s ciljem usklađivanje BiH sa standardima EU. Slično zakonsko rješenje nije dobilo podršku u Republici Srpskoj, zbog drastičnih promjena, čemu su se usprotivili brojni građani i turističko-ugostiteljski sektor.

Pušenje je oblast u nadležnosti entiteta, koji sada imaju različite zakone regulisanja ovog pitanja. Kako stoje stvari, u jednom entitetu će se moći pušiti u javnim objektima, a u drugom neće. Ako hoćeš pušiti, moraš preći u drugi entitet, gdje ta zabrana ne postoji, pa zapaliti cigaretu, čibuk, lulu ili tompus, pa dimi, druže, koliko te volja.

U prednosti će biti mjesta i gradovi uz nevidljivu entitetsku liniju, kao što su stanovnici naselja Dobrinja u Sarajevu, koji jednostavno mogu preći u prvi kafić u Istočno Sarajevo. Do izražaja će doći prednosti teritorijalno podijeljenih opština, kao što su Trnovo, Zvornik, Drvar, Bosanska Krupa i druge. Gradovi u dubini teritorije, daleko od drugog pušačkog entiteta, neće imati ovo zadovoljstvo. Tako bi pušenje moglo ujediniti narode i entitete, više nego Dejtonski mirovni sporazum.

Narod je toliko podijeljen u vezi s pitanjem pušenja da su se počele osnivati NVO i političke stranke pro et contra pušenja. Nepušači su do sada veoma strpljivo i tolerantno trpjeli pušače, a pušači su opet imali razumijevanja, za potrebe nepušača za čistim vazduhom i zdravom kafanom. Predstavnici Udruženja hotelijera i restoratera BiH smatraju da će zabrana pušenja u svim zatvorenim objektima biti pogubna za turizam BiH.

Za nepridržavanje zakona previđene su visoke novčane kazne, u rasponu od 100 do 5000 KM. Udruženje građana "Ma kuš na me" zalaže se za kompromisno rješenje i jednaka prava za sve građane, bez zabrana i promocije pušenja. Po njihovom mišljenju, ugostiteljski objekti treba da se opredijele da li će imati prostore za pušače ili nepušače. Pripadnici inicijative "Smeta mi" i udruženja "PROI" pokrenuli su kampanju "Zdravlje je zakon", koja ima za cilj da informiše širu javnost o važnosti usvajanja zakona o pušenju i unapređenju zdravlja stanovništva.

Pušači su velika glasačka masa u BiH, od koje bi se lako mogla napraviti politička podrška. Očekivati je uskoro formiranje političkih stranaka na ideologiji aktivnog pušizma i antipušizma: Partija starih duvandžija, Srpska pušačka partija, Ujedinjeni pušači BiH, Islamska pušačka akcija, Hrvatska stranka pušačkih prava, Duvanski liberalni savez, Hercegovačka ovisnička liga "Škija", Evropski nepušački front i druge.

ANTIPUŠAČKI TOTALITARIZAM

Pušenje u svijetu sve više postaje ilegalna i kažnjiva aktivnost. Butan je prva država na svijetu koja je 2005. godine u potpunosti zabranila pušenje. U ovoj maloj himalajskoj kraljevini svima je pušenje zabranjeno, osim kralju. Američka savezna država Havaji napravila je plan o zabrani kupovine cigareta svima ispod 100 godina, tako da bi 2024. godine, kupovinu cigareta potpuno stavili van zakona.

Pokretač ove inicijative, demokrata Ričard Kregan, cigarete naziva "najsmrtonosnijim proizvodom u ljudskoj istoriji". Vlada Singapura donijela je 2019. godine, odluku da pušači na ulici mogu pušiti u "pušačkim kabinama", a ne kriomice kao do sada. U Americi naučnici rade na pronalasku vakcine protiv pušenja. Bolnice u gradovima širom Francuske plaćaće budućim majkama 300 evra u vaučerima da ostave pušenje.

Novi Zeland razmatra ideju da svim rođenim poslije 2004. godine zabrani kupovinu cigareta i duvana i stvori prvu generaciju bez pušenja. Predsjednik Filipina Rodrigo Duterte donio je Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima i najavio "obračun sa pušačima", jer trećina odrasle populacije ove zemlje puši. U Japanu je zabranjeno pušiti vani, a dopušteno unutra.

Tokom jedne antipušačke kampanje 2017. godine, gradonačelnik Njujorka, grada sa oko milion pušača, Bili de Blasio, poručio je pušačima: "Danas vam šaljemo jasnu poruku, niste dobrodošli u naš grad." Pogrebna firma "Lira" iz Osijeka, istovremeno vodi antipušačku kampanju i propagira svoju poslovnu "pogrebnu filozofiju". U javnost su dospjeli zbog morbidnih reklamnih slogana na proizvodima za svoje pogrebne usluge: "Ako pušiš, bliži ti se kraj, uz opremu 'Lira' ljepši ti je raj."; "Još uvijek pušiš? Vidimo se uskoro!"

Živimo u distopiji apsolutne zabrane pušenja u svijetu. To je totalitarizam antipušača nad pušačima. Progon pušača je čisti fašizam. Pušači su postali otpadnici i izopštenici iz društva. Ljudima treba pružiti sve informacije, ali oni moraju sami odlučiti šta žele u životu. Vlast ne može biti moralni policajac. Šta je sljedeće? Danas progone pušače, sutra će debele ljude, potom stare, nakon toga će na red doći mesožderi, pa heteroseksualci i drugi. Totalnom zabranom pušenja krše se ljudska prava. Pušenje je pitanje slobode, a ne samo zdravlja. Sloboda je mogućnost izbora.

Pušenje je najjeftinija sloboda. U ovom hororu zabrana, pušenje se pojavljuje kao subverzivni čin, u ličnom otporu sveprisutnom antipušačkom totalitarizmu. Na kutijama cigareta krupnim, masnim, crnim slovima piše: Pušenje ubija! Svakako. Ali, postoje i druge stvari koje ubijaju, jače i više od pušenja, pa ne vidim da o njima postoje ovakva upozorenja. Zašto nigdje ne piše: Nacionalizam ubija! Fašizam ubija! Vojne hunte ubijaju! Krupni kapital ubija! Mržnja ubija! Država ubija! Hoće li se u budućnosti zabranjivati filmovi sa negativnim likovima? Sve ovo nam serviraju političke elite koje se brinu za lažna prava, dok nisu spremne ispuniti osnovna prava siromašnih, gladnih, nezaposlenih i drugih socijalno ugroženih stvarnih stradalnika.

SLOBODA PUŠENJA

Čin pušenja je gesta slobode. Fotografija Vinstona Čerčila, premijera Velike Britanije, sa tompusom u ustima i dva podignuta prsta postala je simbol lične čvrstine i odlučnosti u budućoj pobjedi nad nacizmom i fašizmom. Francuski državnik i general Šarl de Gol, strastveno je pušio cigarete marke "Mavy cut", obilježene lorenskim krstom, namijenjene dobrovoljcima "Slobodne Francuske". Finski maršal i državnik, Karl Manerhajm 1942. godine, sjedeći u automobilu namjerno je zapalio cigaretu pred Adolfom Hitlerom, koji mu je došao u tajnu posjetu, znajući za njegovu veliku averziju prema pušenju. Iz tog kratkog čina drskosti Manerhajm procjenjuje da je Hitler u slaboj poziciji, da ne može da mu diktira uslove i odbija savezništvo s njim.

Nesvrstani Tito opušteno je pušio kubanski tompus u Bijeloj kući, pred supersilnim domaćinom Ričardom Niksonom. Fidel Kastro je svojim pušačkim i govornim eskapadama prkosio američkom i svjetskom imperijalizmu, demonstrirajući tako nezavisnost svoje zemlje. Če Gevara je pušio i u zgradi UN, gdje je pušenje strogo zabranjeno. Pušenje je bilo kult sedamdesetih godina u svijetu. Na snimcima iz tog vremena stari komunisti širom svijeta puše kao smukovi.

Gensek španskih komunista Santjago Kariljo puši dok daje intervju i govori na masovnom mitingu. Na posljednjim lokalnim izborima u Austriji, za gradonačelnicu Graca izabrana je Elke Kar, kandidatkinja Komunističke partije Austrije, koja u svom kabinetu puši, kao prije svih ovih zabrana. U Gvatemali, lokalna bratstva majanskog stanovništva imaju svoje svece, koji se od sličnih "božijih ljudi" razlikuju, jer na slikama obavezno drže cigare u rukama. Sjećam se da je na studijama na FPN-u u Sarajevu, profesor politikologije Nenad Kecmanović stalno pušio svoj bijelo-plavi "Bond", dok je držao predavanja. Nama studentima je to bilo kul, kao relaksacija krutog obrazovnog akademizma.

Jugoslovenski slikar Arsen Roje izbačen je davnih pedesetih godina s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu zbog neobičnog incidenta, kada je profesorima na studiju predstavio svoj rad, glavu muškarca modelovanu u glini, sa upaljenom cigaretom utaknutom u usta. To je shvaćeno kao eksplicitna kritika dominantnog komunističkog obrazovnog programa i tradicionalnih umjetničkih koncepcija. Zbog toga je morao napustiti Jugoslaviju i otišao je u SAD, gdje je stekao međunarodnu slavu, radeći plakate za holivudsku filmsku industriju. Zbog umjetničke cigarete, protjeran je iz zemlje, a danas bi na zdravom i liberalnom Zapadu bio deportovan nazad, za pušenje prave cigarete.

PASIVNO PUŠENJE

Prvi Evropljanin aktivni pušač bio je Španac Rodrigo de Herez, jedan od članova posade Kristifora Kolumba. On je 1492. godine od domorodaca naučio da puši lišće duvana i donio ga u Španiju te nastavio da puši. Komšije su se plašile njegovog "svetog dima" koji izlazi na usta i na nos, pa su ga prijavile inkviziciji. Inkvizicija ga je optužila za đavolsku rabotu, zato što je "samo đavo mogao čovjeku dati moć da ispušta dim iz usta". Osuđen je i proveo je sedam godina u zatvoru. Kad je izašao na slobodu, upotreba duvana se već uveliko odomaćila. Tako je pušenje preživjelo inkviziciju, ali neće evropske standarde.

Prvi zakon protiv pušenja bio je u nacističkoj Njemačkoj za vrijeme firera Adolfa Hitlera. Sve je zabranjeno, prvo pušenje pa ljudi, diktatura je bila osigurana. Slavoj Žižek je jednom ispričao kako je otišao na neko druženje sa kolegama profesorima, na kome nisu smjeli pušiti, ali zato se mogla duvati droga i laka i teška, što govori o prirodi savremenih zabrana. U vrijeme pregovora u Dejtonu, u Americi je već vladala antipušačka histerija.

Vođa srpske delegacije Slobodan Milošević bio je strastveni pušač i ispijač viskija. Pregovarači u Dejtonu započeli su pregovore o miru, tako što su se prvo izborili za svoja lična prava za pušenjem. O tome svjedoči naslovnica jednih tiražnih beogradskih novina iz novembra 1995. godine, na kojoj je pisalo: "Prva pobjeda naše delegacije u Dejtonu – pregovaračima dozvoljeno pušenje u bazi." Tako ispada da su se Srbi prvo borili za pušenje, pa tek onda za položaj Srba u ostatku Jugoslavije.

Ima li svijet važnijih i većih problema od pušenja i pušača? U svijetu postoje glad, siromaštvo, nejednakost, masovna eksploatacija ljudi, seksualno zlostavljanje žena, dječiji rad, ratni zločini, azilanti, migranti, izbjeglice i druge mnogo veće nedaće od pušenja!? Ako ćemo pravo, sjedenje, usamljenost, tuga i depresija ubijaju. Prekomjerno konzumiranje šećera, soli, masti, brašna šteti. Hoćemo li sve to zabraniti ljudima da koriste? Iza zabrana obično slijede nove direktive i prinude.

Hoćemo li u budućnosti otvarati koncentracione teretane za vježbanje i održavanje zdravog života? Američki istraživački novinar i filmski režiser Aleks Gibni režirao je 2021. godine dokumentarni film "Zločin vijeka", u kojem teško optužuje farmaceutsku industriju, kao najvećeg dilera droge na svijetu, koja nas kljuka tabletama protiv bolova, u kojima je koncentracija opijata u određenim analgeticima daleko veća od one koja se nalazi u prosječnoj dozi heroina, pretvarajući nas tako u ovisnike, sve radi vlastitog profita. Ova industrija je agresivnim marketingom i prodajnom mrežom širom svijeta stvorila epidemiju zavisnosti u razdoblju od 1999. do 2019. godine, koja je odnijela 500.000 života, samo u SAD, od čije upotrebe i predoziranja raznim opoidima umiru na hiljade ljudi svakoga dana.

Fabrike duvana nigdje u svijetu nisu propale, jer imaju monopol i osigurano tržište, samo u BiH, gdje su nestale sve tri koje smo imali, u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru, i nikom ništa. Nikoga nije briga što zemlja ima sirovinsku bazu duvana, tradiciju proizvodnje i domaće tržište gdje je radilo više hiljada radnika. Bio je to tranzicioni zločin s predumišljajem, za stranu kolonijalnu akviziciju tržišta, uz asistenciju domaćih kompradora.

Jedan moj kafanski drug iznio je originalnu ideju, koja je istovremeno i savršen ekonomski razvojni projekat: Proglasiti BiH "slobodnom pušačkom zonom-državom", nekom vrstom rezervata za prognane i šikanirane evropušače, strance i turiste iz cijelog svijeta koji bi se tako sjatili kod nas i do mile volje pušili domaće duvanske specijalitete. U protivnom, u budućnosti očekujte Paradu pušenja!

(Autor je politikolog)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije