Ubjedljiva pobjeda Donalda Trampa na nedavno održanim američkim izborima iznenadila je samo neupućene i – vjerske fanatike. Ali ne one spremne da ginu za Hrista, Alaha i Jehovu, već ove novopečene ekstremiste liberalne ljevice i poklonike woke ideologije.
Juval Noa Harari, vrlo eksponirani i u pomenutim krugovima vrlo popularni istoričar, poznat po svojim apokaliptičnim prognozama koje hiljade ljudi vide ne na marginama, već potpuno isključene iz buduće istorije čovječanstva, budući potisnute vještačkom inteligencijom i nesposobne da se prilagode novim ideološkim obrascima, Trampu je predviđao debakl; čak je smatrao da je liberalni poredak od prije 10 godina, iako daleko od idealnog, obezbjeđivao kakav-takav mir, sve dok Donald Tramp nije izabran na prethodnim izborima, nakon čega su uslijedili brojni ratovi (Ukrajina, Bliski istok)?!
Na stranu što nijedan od tih sukoba nije počeo za vrijeme prethodnog Trampovog mandata (dapače, upravo suprotno, američke demokrate, nosioci tog "globalnog liberalnog poretka" odgovorne su za gotovo sve veće sukobe u zadnjih 30 godina), nego su i u samom američkom društvu, pod okriljem te iste matrice, produbljeni i prošireni unutrašnji sukobi. Ispostavilo se, međutim, da su ti sukobi, uprkos višegodišnjem trudu da se pitanja socijalnih razlika stave pod tepih nauštrb vješto konstruisane i medijski agresivno nametane identitetske agende, klasne prirode, i da je Tramp pobjedio upravo zato što je njegov tim to prepoznao i kapitalizovao u njegovoj predizbornoj kampanji.
Jedno u nizu predizbornih istraživanja koje je proveo, a nedavno i objavio američki PEW centar, potvrđuje da je glavna tema o koju se "okoristio" Donad Tramp, a spotakla Kamala Haris, upravo ekonomija.
Za čak 93% Trampovih pristalica, pitanja životnog standarda su odnijela prevagu nad problemom nelegalne imigracije (iako je i ovdje zabilježen porast za oko 20% u odnosu na izbore iz 2020. god.), dok su značajno ispod na skali bitnosti teme poput rasne i etničke nejednakosti, pravo na abortus, klimatska ugroženost i rasprave o (ne)promjenljivosti biološkog pola.
Obećanje promjene u ekonomskoj i socijalnoj sferi i razočarenje mjerama i "rezultatima" Bajdenove administrcije u protekle četiri godine, bio je i glavni okidač za manji udio glasova od očekivanog u, demokratama tradicionalno sklonim dijelovima populacije: ženama i Latinoamerikancima.
Za pripadnike hispanopopulacije se čak očekivalo da će snažnije podržati Kamalu Haris upravo zbog podrške otvaranju granica za njihove sunarodnike iz Srednje i Južne Amerike; pritisnuti ekonomskim poteškoćama, američki su "Latinosi" u navali imigranata s juga vidjeli konkurenciju - sebi. Strah od gubitka posla i siromaštva je presudio; Tramp je osvojio čak 55% glasova kod muške hispanopopulacije, dok je prednost koju je nekad imala Hilari Klinton kada su u pitanju latinožene (63%), spala na 32% onih koje su podržale Harisovu.
Slični trendovi zabilježeni su i kod mlade populacije. Inflacija, poskupljenje osnovnih životnih namirnica i mnogo veća finansijska ovisnost o roditeljima u poređenju sa prethodnim generacijama, doveli su do pomjeranja glasača mlađih od 30 godina prema republikanskom kandidatu. Tome je doprinijela i Trampova vrlo jaka onlajn kampanja - prije svega angažman na društvenim mrežama i podcastima.
Dodatni uvid u strukturu biračkog tijela Kamale Haris pokazuje da ga velikim dijelom čine obrazovaniji, ali i bogatiji Amerikanci, koji su procentualno ipak manjina, pa ne čudi što je njen protivkandidat profitirao upravo na prepoznavanju egzistencijalno-klasnih tema kao ključnih i na narativu nade i obećanja da će poboljšati svakodnevni život stotinama Amerikanaca, ubjedljivo trijumfovao.
Da li će u tome uspjeti, tek će se vidjeti; pitanje je tim prije, što na neka, za Amerikance bolna pitanja kao što je zdravstvena zaštita, nije dao dovoljno jasne i zadovoljavajuće odgovore. No ono što jeste očigledno i što je u biti i tema ove analize, tiče se onog bazičnog, onog na čemu je Karl Marks napravio čitavu filozofiju, a što se u modernom kapitalizmu pokušalo vrlo vješto skrajnuti s agende: tiče se klasnih, odnosno socijalnih nejednakosti.
Borba za ljudska prava, kao vrlo važna i dragocjena tekovina moderne zapadne demokratije, očigledno je zloupotrijebljena od strane dijela političke i korporacijske elite, na način da je gotovo potpuno iz javnog diskursa izbacila pitanja sve većeg ekonomskog raslojavanja društva.
Radnička prava gotovo da ne postoje kao kategorija o kojoj se vode rasprave, sindikati su mahom obesmišljeni, a školski programi zatrpani novim jezičkim kovanicama i pravilima koja treba da obezbijede poštovanje i sprovođenje tzv. identitetske agende. Holivud odavno nije izbacio film sa porukom i sadržajem, kakvu je, recimo, nekad imao jedan "Vol Strit"; a i zašto bi, pozabavljen imperativom matematike i forme (tačan udio prisustva različitih rasnih i identitetskih grupacija u filmskim i serijskim ostvarenjima kao qonditio sine qua non).
Medijski upravljana i usmjeravana "nadgradnja", osmišljena da postavlja gomilu pitanja kako bi spriječila postavljanje suštinskih pitanja, međutim, i dalje je samo nadgradnja. A baza je baza. I ona se, pritisnuta težinom stvarnog, a ne virtuelnog života, probudila. Marks bi sad sigurno rekao: "Znao sam!" (Autor je savjetnik za medije i političke komunikacije)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.