Oksfordska izdavačka kuća proglasila je "truljenje mozga" (brain rot) za riječ 2024. godine! Bolja sintagma za ovo vrijeme opšte truleži nije se mogla smisliti.
Riječ bi se mogla prevesti i kao "zatupljivanje", a označava mentalno i intelektualno stanje koje nastaje prekomjernim usvajanjem "trivijalnih i neizazovnih" materijala (posebno onlajn sadržaja).
Zaista, današnji čovjek ne primjećuje količinu informacionog i informatičkog smeća kojim se nekontrolisano i neprekidno zatrpava. Ne treba posebna pamet da se razumije koliko prisustvo na internetu i društvenim mrežama utiče na čovjekov motivacioni sistem i mentalnu sferu. Krajnja posljedica ovakve onlajn omamljenosti je atrofija moždanih funkcija.
Beskorisni internet sadržaji nemaju nikakvu funkciju, osim da obesmisle ljudsku egzistenciju i parališu um. Kada im se čovjek potčini, više nema potrebu da promišlja, traga i da mašta. Njegov život se pretvara u isprazne snove. Za njega više ne postoje misaoni izazovi. Nema više naučnih mišljenja o kojima se vodi otvoren javni dijalog.
Nesposoban i nespreman da se odbrani, čovjek je najdragocjenije funkcije mozga potisnuo na periferiju ili ih je potpuno izgubio. Njegova misao više nije usmjerena na kreaciju i stvaranje. Mozak se koristi za izbor ponuđenog, a među ponuđenim su dominantni sadržaji koji ničemu ne koriste. Upotreba gotovih sadržaja je sav misaoni napor koji čovjek danas ulaže.
Ovu vrstu mentalne pometnje i duhovne paralize možemo da vidimo svaki dan i na svakom mjestu. Na poslu, u javnom prevozu, u kafani, u pozorištu, na sahranama – svuda je čovjek sa telefonom u rukama direktno konektovan na internetske sadržaje. On je u potpunom ropstvu ponude koja mu stiže sa interneta. Njegova zainteresovanost za svijet i njegove probleme svodi se na preturanje i reciklažu smeća koje mu stiže sa interneta. On je zarobljenik stanjem globalnog besmisla.
Besmisleni sadržaji čovjeku pomažu da ne misli o životnim problemima. On je svoje probleme potisnuo u drugi plan. Mobilni telefon mu nudi zabavu kao lijek i utješnu nagradu. Daje mu mogućnost da učestvuje i da ima privid uloge koju je izgubio kao član zajednice. Grupe, lajkovi i hendlovanja su mjera njegovog značaja i značenja. Zauzet trivijalnim sadržajima, prestaje da razmišlja o sopstvenom životu i sudbini.
Razorni uticaj neselektivnog sadržaja i motivaciona pometnja nužno se prenosi na prostor sistema. Pojedinci koji imaju moć da odlučuju gube sposobnost za razumijevanje uticaja na društvo odluka koje donose, kao i na sposobnost predviđanja dugoročnih posljedica (npr. sankcija). Njihove odluke su sve više lišene smisla i sve se više svode na puko zadovoljavanje forme. Danima gledamo kako se državnici moćnih država obraćaju javnosti sa nesuvislim izjavama, ili o istoj stvari iznose potpuno kontradiktorne činjenice bez ikakve odgovornosti. To se vidi na svim nivoima strateškog odlučivanja. Besmisao se proširio do te mjere da se niko više ne osvrće na gluposti državnika i na njihove nerazumne odluke.
Predsjednik SAD Džozef Bajden nedavno je pomilovao svog optuženog sina Hantera. U pomilovanju se navodi da je pomilovanje "puno i bezuslovno" za bilo kakve prestupe u period od 1. januara 2014. do 1. decembra 2024. godine. Ovakva odluka nije zapamćena u istoriji zapadne demokratije i vladavine prava. Da je to učinio Putin, bio bi proglašen za diktatora prvog reda. Možda bi istog trenutka došao na američku listu za svrgavanje s vlasti u ime ljudskih prava i demokratije.
U Rumuniji je nedavno Ustavni sud poništio prvi krug predsjedničkih izbora zbog "ruskog uticaja" i uloge TikToka u promociji kandidata koji je osvojio najviše glasova. Argumentacija Ustavnog suda svodi se na obavještajne izvori sa kojih je predsjednik Rumunije, koji je i sam bio predsjednički kandidat, skinuo oznake tajnosti. Sloboda mišljenja jednog predsjedničkog kandidata, koji je kritikovao NATO i pružanje vojne pomoći Ukrajini, bila je razlog za odluku najvišeg suda jedne suverene zemlje da se ponište izbori.
U Hrvatskoj su početkom mjeseca sudije Ustavnog suda, na tajnoj sjednici, produžile svoj mandat zbog toga što Sabor nije imenovao nove sudije. Takva mogućnost u Ustavu Hrvatske ne postoji. Javnost saznaje da su sudije Ustavnog suda prekršile Ustav i preuzele nadležnost Sabora. Čime se može pravno braniti ovakva odluka sudija kojima ističe mandat?
Ove odluke uslijedile su u vremenskom rasponu od petnaestak dana. Imaju li veze s mozgom? Ili su posljedica globalne motivacione pometnje?
A šta reći o "ubijanju" suverenih država Libije i Sirije? Šta reći o zvjerskim pogubljenjima predsjednika Iraka Sadama Huseina i predsjednika Libije Moamera Gadafija? Šta reći o ratu i ratnim zločinima u Gazi ili o zvjerskim vješanjima, ubijanjima i mučenjima civila u Damasku danas od strane naoružanih odmetnika sa terorističkim biografijama? Da li su to djela zdravog razuma ili bolesnog uma?
Biće da u tome učestvuje trulež mozga! I da ista epidemija truleži to zlo i zločin mirno posmatra!
Po svemu sudeći, Oksfordova ovogodišnja riječ godine mogla bi ostati riječ 21. vijeka!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.