Pun je mjesec u Škorpiji. I nemam pojma šta to znači. Ali znam da se osjećam baš čudno.
Moj život početkom maja uvijek doživi neko neobično ubrzanje. Ranije sam mislila da je sve to zbog Đurđevdana, ali ove godine sam shvatila da moja djevojačka slava nema nikakve veze s tim. Ni na jednu slavu nismo otišli, a krećemo se neprekidno od zabave do zabave, sve rođendani do rođendana. Od osamnaestih do pedesetih. Čak smo u jednom danu imali dvije divne proslave mladosti. Jednu popodnevnu i jednu večernju rođendansku zabavu. Sve sa presvlačenjem u međuvremenu.
Danima mi se već čini da živim u nekoj simulaciji života iako mi je Žmu na tu moju izjavu, pogledavši me kao i uvijek iskosa, rekao: "Ako iko ne živi u simulaciji, to si ti. Lupila si ovo, priznaj." Tačno sam se smetnula, pa nisam odmah ni ukapirala šta znače te njegove riječi. Ali neću ni da ga pitam.
Da pitam ChatGPT možda?
Vidim postalo je moderno pitati vještačku inteligenciju sve i svašta, pogotovo šta misli o nama samima. Ja ne namjeravam. Ne zato što se plašim šta bi mi rekao ChatGPT ko sam to ja, nego ne zanima me mišljenje robota. Precijenjeno je. Neka dođe da mi spremi kuću, složi posteljinu i opegla veš. Takvi roboti me interesuju, a mišljenje o meni neka okači nekom crnom mačku o rep. Samo ljudi od krvi i mesa me zanimaju.
Evo, recimo, šta bi rekao ChatGPT da zna da ja imam u kući ladicu sa cvijećem?
Stižemo sa jedne zabave i presvlačimo se za drugu. Otvorila sam ladicu sa cvijećem. Da, dobro ste pročitali. Imam ladicu samo za cvijeće. Broševi, šnale, narukvice, sve cvijet do cvijeta u svim mogućim bojama. Cijeli vrt ispod ogledala u spavaćoj sobi.
Stavljam jednu orhideju u kosu, pa onda do nje još jednu samo druge boje. Žmu prolazi pored mene i kaže: "Da sam na tvom mjestu, ja ne bih izlazio iz kuće bez bar tri orhideje na glavi!"
Šta bi rekla vještačka inteligencija na to? Ništa suvislo sigurno. Možda da sam glavata jer mi tri orhideje mogu stati samo na jednu stranu glave
Popravljam karmin i sjetim se kako sam čula jednu poznatu novinarku kako je prevrnuvši očima, izgovorila rečenicu: "Znate one žene sa narandžastim kosama i crvenim karminom? One su vam malo trknute." Čuj?
Ja sam ta žena. Riđokosa sa crvenim karminom. Ali sada, stvari su se pogoršale. I dalje sam riđa, ali sa drečavim pink karminom. Evoluirala u trknutu na kvadrat?
Nego, spremam se. Žurimo. Znate šta to znači? Sudaranje po kući između ogledala i kupatila.
Kada smo živjele kod roditelja, sestra i ja smo se ujutro prilikom spremanja mimoilazile bez riječi. To vam je bilo kao sinhronizovano plivanje, ali bez vode. Samo prolazimo jedna kraj druge, sa blagim smiješkom, u raznim fazama spremanja, a ni ne pogledamo se. Snage da progovorimo nemamo. Od pospanosti.
Danas, kada se spremamo Žmu i ja, na koju god stranu u žurbi da krenem udarim na njega. Ako mi treba veliko ogledalo, Žmu je pred ogledalom. Ako hoću da uđem u sobu, ne mogu proći od njega. Stoji na vratima. Pa u hodniku. Kao da se klonirao. Žmu na sve strane stoji spreman i ometa moje kretanje. Misleći da me tako ubrzava. Oh, kakva zabluda. Ništa mene ne može omesti
Osim možda da pred ogledalom, popravljajući leptir mašnu kao Rupert Everet glumeći Lorda Goringa u filmu "Idealan muž", izgovori: "Voljeti sebe, početak je doživotne romanse." Ali Žmu ne nosi leptirnjake.
Mnogo bolje bi mu bilo da ugasi TV, zatvori prozore ili tako nešto što bi zaista ubrzalo moj izlazak iz kuće. Da ne moram ja to raditi jer se on, zaboga, bavi jednom važnom aktivnošću, čeka mene, spreman. I nervira se jer ne podnosi da čeka.
Istina jeste da mi je jednom rekao, čekao sam te cijelog života, ovo sad čekanje mi ništa ne znači. Sada da ga pitam, sigurno bi se pravio da se ne sjeća tih riječi i rekao bi mi da požurim. Ne što kasnimo, jer ne kasnimo. Nego jer on spreman čeka.
Sa orhidejama u kosi, u odijelu od svilenog pliša, leopard dlakavim kaišem, u visokim ljubičastim cipelama i pink karminom stižem vremeplovom u pravi pravcati Mulen Ruž, veče kabarea.
Šampanjac, crvena svjetla i baršun na sve strane. Svijeće i crvene ruže. Muzika. Slavlje života.
Mašem prema mojoj sestri, a ona mi kaže: "Ma kakav ti je to karmin? Fluorescentni?"
Štooo?
"Svijetli u mraku. Pod ovim crvenim svjetlima izgledaš kao skijaši kada namažu usne onim bijelim kremama da im ne izgore od sunca i hladnoće. Nemoj to više stavljati."
Okrenem se Žmu.
Kako mi izgleda karmin? Normalno.
Slegnem ramenima i mislim se, šta bi sada vještačka inteligencija rekla nikada nećemo saznati jer je neću ni pitati.
Slavite život. Svaki dan. Predivan je. Uopšte nije važno kakvim svjetlima vas obasjava, važno je da vi znate ko ste. I da je lajt šou.
Ja sam ona sa svijetlećim karminom i orhidejama u kosi.
A vi?
I recite glasnije, ne čujem od muzike.
A LITTLE PARTY NEVER KILLED NOBODY, otpjevala bi Fergi.
Svijet možda ima, a možda i nema smisla, ali ipak nije lišen magije.
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
