Šokiran sam. Šta li se dogodilo ovoj kući dok me nije bilo? Izjavio je Žmu ušavši u spavaću sobu.
Ogroman plakar bio je zatvoren, sva vrata su klizila bez otpora i ništa nije ispalo kada se otvorio, čak ni marama. Ponosno stojim na vratima podbočena o štok.
Kako, šta se desilo? Ja sam se desila.
Tačno počinješ da me plašiš. Ovo ne pamtim da sam vidio.
Na stalku za odjeću jedna košulja, a moje male lotre vječno zatrpane, stoje prazne. I može se na njih zakoračiti punim stopalom, a ne samo na ćošak gornjeg stepenika i to ako ćete stajati na prstima.
A kako je sve počelo? Pred ogledalom, gdje bi drugo. Sve moje samospoznaje počinju pred ogledalom. Osim jedne, ali doći ćemo i do toga.
Starim, rođaci. Starim. I jako mi se sviđa. Znate ono kad je Bouvi rekao da je starenje izvanredan proces u kom postajemo ona osoba koja smo oduvijek trebali biti?
I really felt that, ovih dana.
I ne brinite neću vam tupiti o tome kako je starenje privilegija, to valjda već znate. Danas i vrapci o tome cvrkuću, samo nisu svi doktor Dulitl da razumiju šta nam priroda pokušava reći. Ne opirite se toliko grčevito. Ne kočite štiklama godine. Ne razmišljajte pretjerano.
Opustite se. Ovo naše življenje je tako krhko. Ne gubimo vrijeme. Ni sekunde. I manite se perfekcionizma, ko Boga vas molim!
Nekada davno jedna naša porodična kuma nježne i predivne ljepote, već tada u ozbiljnim godinama je pričala kako je shvatila da je ostarila. Rekla je, to jutro stala sam pred ogledalo i vidjela sam lice žene koju uopšte ne poznajem. Kume više nema na ovom svijetu, a meni ta rečenica ne izlazi iz glave danima.
Meni se dogodilo upravo suprotno.
Stala sam prije neki dan pred ogledalo i shvatila da vidim ženu koju baš poznajem. Da li s tim veze ima nova boja kose koju sam pronašla savršenom? Ili je ona pronašla mene, ne znam. Gledam se. Znam ja da mi je nos kriv u jednu stranu, a gornja usna tanka i svašta još nešto. Da su mi bore dublje, koža manje zategnuta. So what? Ne bih mijenjala ni usnu ni nos niti bore smijalice.
Ma ne bih se mijenjala ni za one godine čak i da mi je ova pamet. Znate kako kažu.
Dakle stojim pred ogledalom.
Raščupana, tanke usne, krivog nosa i vidim ženu koju sada baš poznajem.
U ovom drugom poluvremenu života, tog jutra osjetila sam da konačno u mom mehanizmu svi oni sitni zupčanici i točkići rade savršeno. Ko podmazani. Sve je na svom mjestu. Kao nikada do sada. Jer ona žena iz ogledala koju nisam potpuno poznavala, prečesto zabrinuta, koja pretjerano razmišlja, juri, radi, nije više tu. Samo sam ja u odrazu. JA.
Postoji jedan intiman trenutak za koji sam mislila da nikada neću nikome reći. Jer zvuči malo preludo. Ali nikad ne reci nikad, rekao bi Bond, Džejms Bond.
Ranije, stalno sam jurila. Dok sam bila singl samo gledala kuda ću ići. Nema gdje me nije bilo. Obišla sam izgleda sve što sam željela. Ostalo je ponešto ponegdje. Ali nije mi to više napeto. I nisam se trkala sama sa sobom. Bježala sam od misli, ljudi, nezadovoljstava, poslova, briga, pretrpanih rasporeda. Jurila sam svoj rep bukvalno.
E sada dolazi taj odsudni trenutak. Volim tu riječ. Meni je nezamjenljiva. Iako se može reći da je trenutak i ključan i sudbonosan. Postoji u bitkama uvijek. To je onaj trenutak koji odlučuje hoćete li pobijediti ili izgubiti. Čak i kad ratujete sami sa sobom.
Eto me u odsudnom trenutku. Taj momenat u kom sam čvrsto uhvatila svoj rep je bio tako filmski fenomenalan.
Trenutak u pustinji. U po Sahare. U oazi gdje sam spavala. Jela sam datule i gledala hotelski plavičasti bazen osvijetljen noćnim svjetlima koji je izgledao kao da lebdi. Palme su kao u pjesmi njihale grane. Moja prijateljica Gđa M. sa kojom sam bila na tom putovanju je odavno zaspala. Čak nije ni hrkala.
A ja sam slušajući noćni vjetar koji donosi pijesak koji krcka pod zubima shvatila. Da sam sve to od čega sam željela da zbrišem donijela sa sobom. Džaba sam jurcala. Nisam pobjegla. Sve je tu. U pustinji. Sjedi i jede datule zajedno sa mnom. Vezano za mene tankom svilenom niti kao što je jedna od Markesovih junakinja u "Sto godina samoće" dovela muža u Makondo. Vezanog svilenom niti za sebe. Niti izuzetno jakom i nadasve nježnom.
Taj odsudni trenutak je bio moj banži skok u život. I to onaj iskonski. Kao što urođenici skaču noge vezane lijanom za one visoke drvene platforme u džungli. I 'ladno kažu da vjeruju da nas neko čuva dok padamo. Lijana oko zgloba je tu manje-više.
A sada, pred ogledalom, sam se konačno dočekala na noge. I sve je počelo samo da se slaže, čak i moj garderober koji je zauvijek u vječnom neredu ma koliko ga ja uporno sređivala. Nered i haos su izbijali. Prijeteći da zauzmu sve.
Sada, vjerovali ili ne, u njemu ima više prostora nego ikada. Što znači da više odjeće izbacujem nego što ubacujem. Omudrila sam, što bi rekao Žmu.
A to sam uradila i sa životom. Sa ljudima. Sa brigama. Sa poslovima. Izbacila sam sve što mi nije prijalo, bilo nevažno ili unosilo nemir. Svi neredi i haosi su počeli da nestaju. Vagala sam dobro. Udarala plus i minus. Za i protiv.
I evo me, sa polupraznim garderoberom, šokiranim mužem, stojim pred ogledalom i vidim u odrazu konačno ženu koju baš dobro poznajem. Sve nepotrebno i nevažno mi je na istorijskom minimumu. Sve što volim i što mi je prevažno sam odvrnula na maksimum.
A šta ako je sve ovo do boje kose? Kažem Žmu.
Ma jel' ti to ozbiljno, života ti? Kada ćeš se opet ofarbati u plavo?
Slegnem ramenima i nasmijem se, osluškujući kako se apsolutno svaki mali zupčanik mog mehanizma okreće pjevajući.
Vjerujte mi na riječ. Iako znam da nije u modi izjaviti ovako nešto, ali sviđa mi se ovo starenje.
Ako ovo nije istina, što bi rekao Duško Dugouško, neka me sad ovako bosu, u dnevnoj sobi pregazi brzi voz. Njemu u tom trenu u sobu uvijek uleti voz, ali meni neće. Nisam vam ja lik iz crtanog filma, mada priznajem da ličim.
Ja sam stvarno uhvatila svoj rep.
Znate li vi gdje je vaš? Ili ga jurite još uvijek?
I'M EXCITED TO SEE WHERE THIS IS ALL GOING.
That's all folks!
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
