Narodna skupština Republike Srpske, bolje reći vlast predvođena Miloradom Dodikom, na sjednici održanoj 1. februara 2022. godine usvojila je zaključke kojima, na krajnje prizeman način, obmanjuje srpski narod i Republiku Srpsku. Stoga ovim tekstom želim da ukažem na detalje te obmane, koji treba da budu zabilježeni jer će u protivnom promaći našoj javnosti.
Obmana počinje prvom tačkom prvofebruarskih zaključaka, u kojoj se narod obmanjuje navodnom brigom nosilaca vlasti, izraženom riječima da "Narodna skupština Republike Srpske konstatuje da nisu prestali razlozi zbog kojih je ta skupština usvojila zaključke na dvadesetoj posebnoj sjednici održanoj dana 30.7.2021. godine."
Zatim Narodna skupština k'o fol konstatuje "da su se predstavnici Republike Srpske u institucijama BiH ponašali i djelovali u skladu sa Zaključcima usvojenim na dvadesetoj posebnoj sjednici održanoj dana 30.7.2021. godine, kao da mi nemamo ni očiju ni mozga pa da nismo vidjeli kako je Zoran Tegeltija i njegov Savjet ministara (sa Vojinom Mitrovićem i Stašom Košarcem) samo u proteklih mjesec-dva usvajao brojne odluke za koje nije bilo potrebe da njih trojica učestvuju u tome, jer donošenje tih odluka nije bilo protivno interesima Republike Srpske, a nije bilo, niti je razriješeno pitanje nametnutog privatnog Inckovog "zakona o zabrani negiranja genocida".
Ako su vam nejasne ove riječi da nije bilo potrebe da Tegeltija, Mitrović i Košarac učestvuju u donošenju odluka Savjeta ministara BiH, "jer donošenje tih odluka nije bilo protivno interesima Republike Srpske, a nije bilo, niti je razriješeno pitanje nametnutog privatnog Inckovog 'zakona o zabrani negiranja genocida'", imajte strpljenja i pročitajte ovaj tekst do kraja.
U pokušaju obmane sopstvenog naroda, i ispunjavanju naredbe Aleksandra Vučića, konvertite i već deceniju ključnog srpskog servusa Zapada, koji je prije nekoliko dana naredio Dodiku da se predstavnici Republike Srpske vrate u institucije BiH, nosioci vlasti smišljaju trivijalnu tačku 3. svojih prvofebruarskih zaključaka.
U njoj oni, pod plaštom Narodne skupštine, trivijalno traže "da predstavnici Republike Srpske izabrani u Parlamentarnu skupštinu BiH predlože zakon o zabrani zloupotrebe pojma genocid".
U čemu je trivijalnost ovog pokušaja? Da bi se ona razumjela, podsjetiću i sebe i nas da trivijalnost nije samo običnost nečega, već je to i opisivanje ispraznosti i sadržaj u kojem ne postoji kvalitet i svježina izražavanja ili, kraće kazano, sadržaj u kojem je odsutna ljepota misli.
Gospodo iz vlasti, sa sve Dodikom na čelu, pa vi niste ostvarili ni osnovni cilj koji ste u julu prošle godine obećali ovom narodu da ćete ostvariti, a isprazno postavljate novi, za koji unaprijed znate da ga ne možete ostvariti.
To se zove bacanje prašine u oči, jer da biste mogli uopšte postaviti taj novi cilj, prvo morate ispuniti cilj koji ste postavili u julu 2021. godine, da se mora razriješiti pitanje nametnutog tzv. "zakona o zabrani negiranja genocida".
Ne možete, pobogu, ići u parlamentarnu proceduru sa prijedlogom zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocid prije nego što se ukine privatni Inckov zakon o tome. Jer, upravo taj tzv. "zakon" hoće da zabrani svako razmišljanje i javno iznošenje misli, pa i ono naučno, ma kakvim se naučnim dokazima i argumentacijom dokaže i objasni da ono što piše u presudama Tribunala u Hagu i Suda BiH ne odgovara istini.
A kad se tako postupa, to je zloupotreba i vlasti i pojmova, taman da je takav zakon donijela i Parlamentarna skupština BiH, a kamoli što ga je protivpravno, bez ikakvog ovlašćenja u međunarodnom i domaćem pravu, nametnuo Valentin Incko.
U daljem odvraćanju pažnje javnosti od neispunjenja sopstvenog cilja, većina u Narodnoj skupštini "traži od Vlade Republike Srpske da u parlamentarnu proceduru uputi zakon o finansiranju nevladinih organizacija", "podržava što skorije usvajanje i stupanje na snagu zakona o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu na imovinu", te obećava da "će osnovati radno tijelo za borbu protiv korupcije i svojim aktima predvidjeti da na čelu tog radnog tijela bude predstavnik opozicije".
Niko razuman ne može imati ništa protiv toga, ali zašto sada u priču o Inckovom "zakonu" ubacujete sve ovo. Nesuvislo je, a osim toga vi niste od riječi. Prvo istrajte u borbi da se razriješi pitanje koje do ovog trenutka nije razriješeno, a to je nametnuti Inckov zakon.
Ono je za Republiku Srpsku i srpski narod ključno pitanje, i to pitanje ne samo istinske vladavine prava na našem prostoru, u kojoj nema mjesta nasilju bilo kog pojedinca, već je to ključno pitanje i našeg nacionalnog i državnog dostojanstva i biološkog opstanka na ovim prostorima.
Nije samo bacanje prašine, već je, usuđujem se to tako nazvati, i kardinalno neznanje kada, opet bez ikakve suvisle veze sa Inckovim "zakonom", u prvofebruarskim zaključcima "Narodna skupština Republike Srpske traži od Parlamentarne skupštine BiH da joj prije svake sjednice dostavi sve materijale na razmatranje radi uzimanja stavova u adekvatnom vremenskom roku", dok od Savjeta ministara "traži da prije svake sjednice dostavi sve materijale Vladi Republike Srpske na razmatranje radi uzimanja stavova u adekvatnom vremenskom roku", a od Predsjedništva BiH traži "da prije svake sjednice dostavi sve materijale predsjedniku Republike Srpske radi zauzimanja stavova u adekvatnom roku". Stvari se pravno ne rade niti se mogu uraditi na ovakav način.
Umjesto toga, ovakve odredbe trebaju se ugraditi u poslovnike domova Parlamentarne skupštine BiH, Poslovnik Savjeta ministara BiH, odnosno Poslovnik Predsjedništva BiH.
A to do sada, za sve ove godine, nije pokušao da učini niko od brojnih srpskih predstavnika (kako iz sadašnje opozicije, tako i iz vlasti u Republici Srpskoj) koji su prodefilovali kroz te savezne institucije.
Nikoga od njih do ovog trenutka ta pitanja nisu ni zanimala, jer da jesu, preduzeli bi odgovarajuće korake u tom pravcu, pošto je sve to pravno moguće i pravno dozvoljeno.
U složeno uređenim (federalnim) državama federalne jedinice čiji predstavnici istinski drže do dostojanstva i ustavnog položaja svojih jedinica, a ne samo do svojih fotelja i novčanika, na vrijeme se vodi računa o tome, pa se sve to, što Srpska traži tek 25 godina poslije, lijepo i blagovremeno ugradi u odgovarajuće federalne propise.
Kao jedan u nizu primjera, navešću Ustav Republike Austrije. U članu 22. Ustava Austrije propisana je jedna generalna odredba, koja kaže da su svi organi federacije i federalnih jedinica obavezni da pružaju jedni drugima međusobnu pomoć u području njihove pravne aktivnosti, što podrazumijeva i dostavljanje odgovarajućih materijala koji će biti razmatrani na sjednicama federalnih vlasti.
Ili, članom 23d. Ustava Austrije je propisano da federacija mora bez odlaganja obavijestiti svoje federalne jedinice o svim projektima u okviru Evropske unije koji su od uticaja na ustavne nadležnosti federalnih jedinica ili bi i inače mogli biti od interesa za federalne jedinice.
Iako je ono što sam naveo propisano jednim ustavom, nisu postojale niti postoje prepreke da se ta ili slična rješenja ugrade u odgovarajuće poslovnike Parlamenta BiH, Savjeta ministara BiH i Predsjedništva BiH. Samo da su postojali znanje, volja, istrajnost i nepokolebljivost srpskih predstavnika u saveznim institucijama u tom pravcu.
Ali, vjerovatno je i trebalo vlasti da svega i svačega nabaca u svoje prvofebruarske zaključke, kako bi čitaoca zamorila njima, pa kad stigne na ključnu, desetu tačku tih zaključaka, opadne mu koncentracija.
A ta tačka je najvažnija u svemu ovome i u kontradikciji je sa prvom tačkom tih istih zaključaka.
Naime, u desetoj tački se kaže kako "Narodna skupština Republike Srpske smatra da je u skladu sa zaključcima sa dvadesete posebne sjednice, da predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH, Savjetu ministara BiH i Predsjedništvu BiH mogu da prisustvuju sjednicama, ali na način da u svom odlučivanju uvažavaju stavove i odluke Narodne skupštine Republike Srpske, Vlade Republike Srpske i predsjednika Republike Srpske, respektivno".
Ovo je ključno mjesto cijele ove obmane, a tuđica "respektivno" mi govori da su pisanje teksta zaključaka kontrolisali zapadnjaci, i to i oni "respektivno".
Obmana se ogleda u tome što je Narodna skupština Republike Srpske u svojim zaključcima od 30. jula 2021. godine odlučila da zbog Inckovog "zakona" ne postoje uslovi za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama, osim u slučajevima kada je neophodno njihovo učešće radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske i sve dok se ne razriješi pitanje nametnutog zakona.
Dakle, ovime je više nego jasno rečeno da srpski predstavnici u zajedničkim institucijama mogu učestvovati u odlučivanju samo u onim slučajevima kada je to neophodno radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske. I, prema tim istim zaključcima, tako treba da ostane sve dok se ne razriješi pitanje nametnutog zakona.
U tome je, dakle, suština velike obmane od strane aktuelne vlasti, jer iz tačke 10 njenih prvofebruarskih zaključaka je jasno, ma koliko se vlast trudila da to prikrije, kako se tom tačkom izvršava nedavna sramna naredba Aleksandra Vučića o vraćanju predstavnika Republike Srpske u institucije BiH, prije nego što je razriješeno pitanje nametnutog Inckovog "zakona", te se tom tačkom daje mogućnost da učestvuju u odlučivanju u svim slučajevima, a ne samo kada je to neophodno radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske.
Ovo je ne samo velika obmana, nego i tragedija jednog naroda, od čega je jedino poražavajuća činjenica da i opozicija u Republika Srpskoj, koja bi da zaskoči na vlast, nije ništa bolja od aktuelne vlasti.
Bože mili, kakvi sve negativci i neznalice, da ne upotrijebim teže riječi, su predstavljali i predstavljaju Republiku Srpsku, pravo je čudo što je ona i do sada postojala.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.