Oleksandr Sirski, načelnik glavnog štaba ukrajinske vojske, koga je Volodimir Zelenski, predsjednik te zemlje, smijenio s ove pozicije, obratio se vojnicima i ukrajinskom narodu nakon smjene.
Sirski je smijenjen nakon nekoliko dana velikih protesta vojnika, veterana i stanovništva, koji su nezadovoljni njegovom komandom, posebno nakon što je nakon svađe između njega i Mihajla Fedorova, ministra odbrane koga je Zelenski prvo smijenio.
Sirski i Fedorov su imali lični sukob o načinu vođenja rata, a javnost je stala na stranu Fedorova koga smatraju najzaslužnijim što je Ukrajina uspjela razviti tehnološke kapacitete koji su u proteklih godinu dana doveli do značajnog popravljanja ukrajinske pozicije.
Sirski je u Ukrajini viđen kao hrabar i sposoban komandant, ali neko ko je sklon riziku i spreman je da žrtvuje vojnike za ostvarenje vojnog cilja. Čini se da je Fedorov i smijen zato što je nastojao zamijeniti vojnike robotima i bespilotnim letjelicama. U poruci nakon smjene Fedorov je naglasio da je njegov cilj tokom vođenja ministarstva bio da Ukrajina ne gubi vojnike nego dronove.
Na mjesto Sirskog dolazi Mihail Drapatija, koga vojnici takođe smatraju sposobnim komandantom, ali i osobom koja ima njihovo povjerenje. Čini se da je Zelenski njegovim postavljanjem htio ublažiti negodovanje javnosti zbog smjene Fedorova.
Pročitajte još:
Heroj Ukrajine postao prvi čovjek vojske: Ko je Mihailo Drapati? (VIDEO)
Poruku Sirskog nakon smjene prenosimo u cjelosti, a koju je objavio na društvenim mrežama.
Ratnici. Ukrajinci. Danas napuštam dužnost vrhovnog komandanta Oružanih snaga Ukrajine. Prije nego što predam komandu, reći ću nekoliko riječi. Za svakog oficira najveća je odgovornost voditi vojsku tokom velikog rata. Posmatrao sam ovaj rat od njegovog prvog dana 2014. godine, živio na frontu i znam cijenu svakog oslobođenog kilometra ukrajinske zemlje. U februaru i martu 2022. imao sam čast da komandujem odbranom Kijeva i zahvaljujući našim zajedničkim snagama glavni grad je izdržao. Istog proljeća otklonjena je prijetnja potpunog opkoljavanja Harkova.
Potom je uslijedila ofanziva u Harkovskoj oblasti, kada smo za samo nekoliko sedmica oslobodili Balakliju, Izjum i Kupjansk. Kasnije smo u Donjeckoj oblasti uništili najsposobniji dio ruske vojske – privatnu vojnu kompaniju Wagner. Preuzeo sam komandu nad vojskom u februaru 2024. godine, u veoma teškom trenutku. Trajala je odbrana Avdijivke. Naše jedinice bile su u poluokruženju. Jedna od mojih prvih naredbi bila je organizovano povlačenje iz grada. Bila je to teška odluka. Ali donio sam je jer sam imao jedan glavni prioritet – spasavanje ljudskih života.
A onda je uslijedila godina koja je promijenila tok ovog rata. Zajedno smo zaustavili neprijateljsku ofanzivu u Harkovskoj oblasti. Spriječili smo njegovu ofanzivu na Sumsku oblast. I sproveli smo Kursku operaciju – prvi put u ovom ratu prenijeli smo borbena dejstva na teritoriju protivnika. Želim da ovo bude jasno zabilježeno: naš cilj nikada nije bila okupacija tuđe zemlje. Naš cilj bio je da poremetimo neprijateljsku pripremljenu ofanzivu na Sumi i Harkov, odvučemo njegove najsposobnije trupe i popunimo fond za razmjenu kako bismo vratili naše ljude iz zarobljeništva. Sve je to izvršeno.
Mijenjali smo vojsku ne samo na bojnom polju, već i u njenim temeljima. Prvi u svijetu stvorili smo zaseban rod vojske – Snage bespilotnih sistema. Izgradili smo ih od pojedinačnih jedinica do sistema koji danas neprijatelju jasno pokazuje da nema sigurnu pozadinu. Izgradili smo novu protivvazdušnu odbranu: formirali smo zasebnu komandu bespilotnih sistema PVO-a, uspostavili redovne posade dronova presretača i izgradili višeslojni sistem zaštite neba iznad pozadine. Ono što je donedavno bio eksperiment entuzijasta, danas svake noći obara ono što se smatralo neoborivim.
Zatvorili smo crnomorsku luku u Novorosijsku, sistematski uništavamo neprijateljsku 'flotu u sjenci'. Preveli smo vojsku na korpusnu strukturu, u štabove doveli borbene oficire i uveli pravilo da put do vodećih položaja vodi preko fronta. Oslobađajući ukrajinske teritorije, sproveli smo uspješnu Dobropiljsku operaciju i ofanzivnu operaciju na Oleksandrivskom pravcu. Nastavljamo da zadržavamo neprijateljsku ofanzivu na glavnim pravcima i sprovodimo ofanzivne operacije na pojedinim dijelovima fronta.
O dijelu operacija koje smo sproveli tokom proteklih godina nemam pravo da govorim ni danas. O njima će govoriti istorija. Reći ću samo: neprijatelj ih je zapamtio. I ono najvažnije – u kakvom stanju predajem bojište. Ove godine pod mojom komandom oslobođena su 743 kvadratna kilometra naše zemlje. Vojska koja je prije dvije godine vodila tešku odbranu, danas napreduje. Svom nasljedniku predajem vojsku koja ne samo da drži odbranu, već se nalazi u ofanzivi – s inicijativom, strukturom i ljudima koji znaju kako da tuku neprijatelja. Iskreno se nadam da će se ta ofanziva nastaviti. Sve je spremno za to.
Zahvaljujem svakom vojniku, podoficiru i oficiru s kojima sam prošao ove godine. Klanjam se porodicama naših poginulih. To sam rekao ranije i ponoviću danas: moj posao je rat. Dužnosti se mijenjaju, ali to načelo ne. U kakvom god statusu bio, služiću Ukrajini do pobjede. Dugo su nam pokušavali nametnuti da Ukrajinci nisu sposobni da ratuju. Dokazali smo da to nije tako. Ukrajinu brani herojski narod. Naša zemlja će izdržati ako svako bude radio svoj posao jednako predano kao što to čini ukrajinska vojska.
Slava Ukrajini!
