Košarka

Svjetsko prvenstvo u košarci - Kina 2019.
Pratite nas na Google news

Da Kina bude repriza Indijanapolisa

Da Kina bude repriza Indijanapolisa
Foto: N.N. | Da Kina bude repriza Indijanapolisa
Goran Karać

Svjetsko prvenstvo u košarci u Kini ili Mundobasket biće 18. planetarna smotra najboljih košarkaških selekcija, koju organizuje Svjetska košarkaška federacija (FIBA) i po mnogo čemu će biti posebno.

Bilo je zakazano za 2018. godinu, ali je prolongirano za godinu dana i prvo je SP pod okriljem FIBA još od 1967. koje neće biti održano iste godine kada i SP u fudbalu. Osim toga, ovo će biti prvi Mundobasket koji u grupnoj fazi takmičenja umjesto dosadašnja 24 tima ima čak 32. Takmičenje u Kini je jedinstveno i po tome što će biti prvo SP u košarci koje će ujedno biti i kvalifikaciono za Olimpijske igre 2020. u Tokiju pa će tako sedam najboljih reprezentacija (uz Japan kao domaćina) direktno obezbijediti mjesto na OI. Preostala četiri mjesta na olimpijskom turniru će biti određena nakon kvalifikacija.

Ima i debitanata u Kini, jer će se prvi put na SP pojaviti selekcije Crne Gore i Češke, a vjerovatno svi već znaju da će i ovaj put titulu braniti selekcija Sjedinjenih Američkih Država.

Amerikanci, koji neosporno imaju najjaču košarkašku ligu na svijetu, a samim tim i najbolju bazu za selekciju tima, ove godine imaju šansu da postanu i najtrofejnija svjetska košarkaška nacija.

SAD u svojim vitrinama imaju pet svjetskih zlata (1954, 1986, 1994, 2010, 2014), baš kao i Srbija, koja je nasljednik nekadašnje Jugoslavije (1970, 1978, 1990, 1998. i 2002), Rusija tj. nekadašnji Sovjetski Savez, slavila je tri puta (1967, 1974. i 1982), dok se najsjajnijim svjetskim odličjima mogu da pohvale još samo Brazil (1959. i 1963) te Argentina (1950) i Španija (2006).

Iako je mnogima olimpijski košarkaški turnir vrhunac kada je svjetska košarka u pitanju, istorija dosadašnjih 17 Mundobasketa pokazala je zašto je ovo takmičenje i dalje jedno od najpopularnijih, bar kada je evropski kontinent u pitanju. Prije svega, tu su dramatična finala i majstorije najvećih legendi ovog sporta.

Prvo takvo viđeno je 1978. u Manili, kada je selekcija Jugoslavije predvođena Draganom Kićanovićem, Draženom Dalipagićem, Mirzom Delibašćem, Zoranom Slavnićem, Krešimirom Ćosićem... zaredala deset pobjeda na turniru, a u okršaju za zlato u produžetku za poen bila bolja od Sovjetskog Saveza (82:81). Triler je viđen i četiri godine kasnije u Kolumbiji, a ovaj put poen viška na svojoj strani su imali Rusi nadigravši Amerikance (95:94). Slavni ruski trener Aleksandar Gomeljski je tako nakon Montedvidea 1967. došao i do drugog svjetskog zlata.

SP 1986. je bilo u Madridu i završnica je donijela uzbudljive mečeve, a navijači Jugoslavije nikada neće zaboraviti polufinale sa SSSR. Jugu su tada predvodili Vlade Divac, Dražen i Aleksandar Petrović, Dražen Dalipagić... i na 48 sekundi prije kraja meča su protiv moćnih Sovjeta, koje je pedvodio Arvidas Sabonis, imali devet poena prednosti. Finale je bilo u rukama, ali početničke greške i dvije izgubljene lopte s jedne i tri vezane trojke sa druge strane odvele su meč u podužetak, u kojem je opet presudio jedan poen (91:90) više na strani "zbornaje". Finale "vječitih neprijatelja" obilježio je sudar gorostasa Sabonisa i Dejvida Robinsona, a uoči posljednjih 60 sekundi meča na semaforu je stajalo 85:83 za Amerikance. Ipak, do novog ruskog čuda nije došlo, SAD su slavile 87:85.

Prvu od dvije vezane svjetske titule Jugoslavija je osvojila u Atini 1998. Evropske selekcije su iskoristile to što je tadašnji selektor SAD Rudi Tomjanovič na Mundobasket u Grčku doveo ekipu s igračima iz evropskih liga pa su se Amerikanci morali zadovoljiti bronzom. Ipak, malo šta može da se poredi s Indijanapolisom 2002. Jednu od naljepših priča ex-Yu košarke ispričala je strašna ekipa koju su činili Dejan Bodiroga, Predrag Stojaković, Vladimir Radmanović, Marko Jarić, Vlade Divac, Milan Gurović, Dejan Tomašević...

Nije izgledalo dobro nakon dva poraza u grupi (od Španije i Portorika), ali sjajna generacija je eksplodirala onda kada je bilo najpotrebnije. Ne najjači mogući, ali i dalje moćni američki tim (Pol Pirs, Andre Miler, Ben Valas, Redži Miler, Majkl Finli, Beron Dejvis) hitao je ka polufinalu, sedam minuta prije kraja imali su deset poena prednosti (69:59). A onda šok, Gurovićeve i Jarićeve trojke, slobodna bacanja bez promašaja. Semafor je pokazivao 81:78 za Jugoslaviju, a Amerikanci su imali posljednji napad, pokušali da pogode tri poena i promašili. I kao da ta drama nije bila dovoljna, stiglo je finale s Argentincima i minus osam na dva i po minuta prije kraja. Tada je stvari u svoje ruke uzeo Bodiroga i ušao u legendu. Sa devet poena zaredom izjednačio je na 75:75, što je bio i krajnji rezultat regularnog dijela meča. U dodatnih pet minuta Jugoslavija je nastavila započeto i sa 84:77 stigla do petog svjetskog zlata. Bodiroga je ušao u legendu, ali i dobio pjesmu "Mi imamo našeg boga, ime mu je Bodiroga".

Jugoslavije više nema, ali Srbija je nastavila da korača njenom košarkaškom stazom i ostaje nam da vidimo da li će SP u Kini ostati upamćeno kao repriza Indijanapolisa.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije